U ovotjednoj rubrici Men’s Cornera smo ugostili Aleksandra Jovanovića koji stoji iza Tatinog B(L)oga
Trenutno radi kao voditelj tehnike u HKD-u na Sušaku, vlasnik je obrta za kreativne, umjetničke i zabavne djelatnosti „Neo Production“ i od 2016. godine radi kao Tehnički direktor Međunarodnog festivala malih scena koji se održava u Rijeci. Ono najvažnije i najljepše pustili smo za kraj – suprug je i otac tri sina. I da, uz sve to piše blog!
Ideja o pokretanju bloga
Osjetio sam potrebu zapisati misli i sjećanja da bih mogao sinovima, kad odrastu, što vjernije dočarati kako je izgledala naša svakodnevica kada su nam došli u život. Tekstove sam slao sinovima na mail adrese koje sam im otvorio i prvotna namjera je bila da tamo i ostanu dok ne porastu i dobiju šifru za mail. Na suprugin nagovor objavio sam prvi tekst o iskustvu iz rodilišta na svojoj stranici na Facebooku jer je vjerovala da će to puno pomoći i drugim novim tatama koji prolaze slična iskustva, a i usput nasmijati mame.
Opiši kako je izgledalo kad si saznao da ćeš biti tata. Prvi, pa drugi i treći put. Je li uzbuđenje bilo jednako?
Moram priznati da je prvi put uzbuđenje bilo najveće. Imao sam već 33 godine i čak sam mislio da vrlo vjerojatno neću nikada postati tata. Druga trudnoća je bila zbilja iznenađenje jer je Noa imao samo tri mjeseca kad smo saznali da je Ena opet trudna. Tako je Noa deset dana prije prvog rođendana dobio brata Nea. U prvoj i drugoj trudnoći bio sam uz suprugu Enu na svim pregledima i porodu. Mateo je pandemijsko dijete tako da nažalost nisam smio biti uz Enu na porodu. Imamo i anegdotu s prvog Mateovog ultrazvuka, odmah sam vidio da će biti dečko pa se ginekologica zafrkavala da će me zaposliti na ultrazvuku. Naime, njoj je trebao još jedan pregled da potvrdi ono što sam ja vidio iz prve, to je naravno rastužilo Enu jer se nadala da će treći put biti curica. Sorry ljubav.
Koliko je bitno i lijepe i manje lijepe strane roditeljstva javno podijeliti?
Upravo zbog toga sam i nastavio „javno“ pisati. Dosta mi je tih „savršenih“ ljudi koji nabijaju komplekse mladim roditeljima kojima je i onako teško. Roditeljstvo je predivno, ali daleko je to od savršenstva kakvo gledamo na Instagramu. Ako vidim još jedan story kako neko dijete jede po blw metodi obrisati ću Instagram zauvijek hahaha. Zbog svega toga se trudim iskreno pisati kako izgledaju naša iskustva, pogotovo s nespavanjem i koje ono posljedice ostavlja na naše roditeljsko psihofizičko stanje.
Imaš tri sina – opiši nam svakog jednom riječju, koja ih najbolje opisuje!
Noa – Sheldon (big bang theory)
Neo – Spiderman
Mateo – Maza
Kako je supruzi Eni – je li blažena među muškarcima?
Iskreno mislim da je već sada luda od muške energije u kući, a šta će tek biti kad svi uđu u pubertet i ja skupa s njima u drugi pubertet?
Djeca definitivno dodatno povežu partnere, kako provodite vrijeme za sebe? Kava, vino, šetnja, kino… Koliko često uspijevate se posvetiti jedan drugome, i koliko je bitno?
Jako je bitno imati vrijeme samo za nas dvoje, ali i jako teško ga je pronaći. Nije bez veze izraz: “potrebno je selo da bi se odgojilo dijete”. Pritom mislim da se danas tu manje radi o potrebama djeteta, a više o potrebama roditelja da uz posao i odgoj djece nađu malo vremena za sebe. Zbilja smo potpuno posvećeni djeci i zadovoljavanju njihovih potreba… Nama kao parterima je trenutno izrazito zahtjevan period života. Dva sina su u vrtiću, a najmlađi još nije u jaslicama i uz naše standardne i dodatne poslove/fakultet jedva posložimo dan da sve stignemo.
Tu nas u zadnje vrijeme često spašava moja mama. Ona nam zbilja pomaže kada god može, ali ne treba taj teret prebacivati na djedove i bake olako i oni imaju svoj život. Tek kada vidim naša tri mala hahara s nonićima shvatim koliko je zapravo naporno brinuti se o njima. Nama je to svakodnevica i dio normalnog života, a drugima je izvor stresa. Trenutno nam je vrhunac vremena za nas kada od 22 do 24h pogledamo skupa neku seriju ili film uz maženje i razgovor o tome što je bilo i što nas čeka.
Osvrnimo se na ovaj tekst – zasto-svakim-danom-sve-vise-mrzim-grad – poistovjećujem se, u razgovoru s mnogim ljudima sam shvatila da imamo neki neobjašnjivi riječki sindrom i da nam je Rijeka poseban grad. Što najviše voliš u Rijeci? Gdje provodiš slobodno vrijeme?
U Rijeci volim i mrzim sve! Prava ljubavna priča koja traje od rođenja. Najviše volim to što smo tako blizu svega. Za 25 min smo na Krku na kupanju, za 30 min smo na Platku u šetnji. Zagreb, Trst i Ljubljana su nam udaljeni sat, sat i nešto. Riječani su još uvijek puno manje opterećeni nekim stvarima nego ostatak Hrvatske. Volim i to što je Rijeka mali/veliki grad pa imaš puno sadržaja, a siguran je i poznaš pola grada.
Slobodnog vremena trenutno nemam, ali dok sam ga imao obožavao sam ići s psom na Veli Vrh u šetnju, ali i na Molo Longo, u Kostrenu, Opatiju… Nisam neki tip od kafića tako da su mi izlasci, dok ih je bilo, bili više orijentirani na kazalište i klubove u gradu te festivale u regiji.
Kakve su povratne informacije čitatelja i čitateljica bloga?
Reakciju su svakakve, ali ipak velikom većinom pozitivne. Još je ljudima čudno da tata nešto piše o roditeljstvu. Dok sam dopuštao velikim portalima da prenose moje tekstove bilo je svakakvih komentara, naravno najviše od žena. Srećom jako sam dugo u medijima i realiziran sam poslovno i privatno pa me to ni najmanje ne dira, ali tužno je to što su ljudi toliko nesretni da misle da će ih trovanje po internetu spasiti.
Zahvaljujemo Aleksandru na ugodnom razgovoru i srčano navijamo da tu i tamo ulovi vremena i napiše pokoji blog! Osim što nam izmami osmijeh na lice, da nas podsjeti da su čari roditeljstva raznolike. Uz realne i zanimljivo dočarane dogodovštine iz obitelji Jovanović, posjetite stranicu Tatin (b)log na poveznici. Također, Aleksandar je aktivan i na Instagramu – zapratite ga!
Jeste li pročitali posljednji intervju iz naše rubrike Men’s Corner? – Men’s Corner: Manuel Lupen o glazbi, o životu
