Ovo bi trebao biti jedan nepristrani novinarski osvrt na dan kada je Rijeka službeno postala Europska prijestolnica kulture, no nemoguće je izbjeći emocije koje su se gomilale tjednima prije u svima nama koji smo na bilo koji način sudjelovali u programu, a ljudi oko nas bili su u znatiželjnom iščekivanju svih najavljenih događaja te posebne subote.
Jutro je nakon nekoliko noćnih buđenja i gledanja na sat u 3, pa u 4.30 , pa u 6, napokon svanulo pjevom kosa i već ustaljenim sitnim rosuljastim kapima kiše koja je posljednjih dana navještala da će biti uporna i da Rijeku neće pustiti na miru. To smo očekivali i onako-postavili smo se svi u stilu – neka pada najjače što može, mi idemo dalje, ići ćemo s kišobranima!…
Grad se budio. Trgovine su otvarale svoja vrata . Glazba se nije čula, ali bila je u zraku. U 7.30 sati Korzo, kao oslikano akvarelnom tehnikom, na kojem su se ljeskale boje zastava Rijeke 2020, šarenilo karnevalskih traka, refleksije kišobrana, prolaznika, pripremalo je pomno svaki detalj, a prodavači, prolaznici, konobari, vlasnici lokala, svi su nastojali da upravo njihov prostor, izlog, stolovi budu najljepši i najudobniji za svakog prolaznika, posjetitelja, gosta, susjedakoji je danas poželio osjetiti tko je ta Rijeka zapravo!?
U zraku je bio elektricitet dobre energije. Jednostavno taj neki dobar osjećaj uz istovremenu tremu i odgovornost prema svojoj publici i građanima, kao prije izlaska na veliku pozornicu.
Brzi trk preko Korza, kupovina rezervne žice i postavljanje izložbe Riječki brhani uslijedilo je u prolazu ispred Ritza i Samovar bara. Prilikom samog postavljanja eksponata prolaznici su se zaustavljali, komentirali, oduševljeno slikali, čitali pojašnjanja i priče koje su pričale suknje.
Od starijih umirovljenika, parova, preko mladih i djece, domaćih i stranih gostiju, iz Ljubljane, Finske, Zagreba… Čitali su „Riječki brrrhaaaanii“…svi su imali priliku ostaviti poruku na interaktivnoj suknji za uspomene i sjećanje...prvi mediji pohrlili su uhvatiti što više kadrova i izjava… došle su Čuvarice brhana dok su suknje pričale o svojim vlasnicima i doživljajima…
Suknja koju je nosio Damir Urban u „Dami s kamelijama“, suknja dizajnera Uroša Raguža koja je izazvala sudar automobila u Puli, Riječki brhan –unisex suknja koju nose i muškarci i žene iz Rijeke , Istre , Italije… lepršava romantična suknja za sve koji požele utonuti u svoju životnu bajku na svoj način, podsuknja Težaka i Težakinja s Praputnjaka kao dio nošnje i tradicije …
Priča o ženskoj energiji koju su zapravo prvi obavili oko sebe upravo muškaci, intenzivno je zaintrigirala prolaznike i ozbiljno se zarekla da će ovo morati prerasti u nešto veće.
Posebne modne instalacije riječkih kreativki Karoline Mikulaj, Dibie Host, Antonie Mikac, Jasne Grgin , Ingrid Mikić Slipšević, zasjale su od recikliranih traperica pretvorenih u suknje Moro, suknju Karolina ,suknju Morska Rijeka, suknju Riječka kiša i Bezvremensku suknju.
U isto je vrijeme u obližnjoj trgovini tekstila vladao šušur jer se 30 ljudi pripremalo za najveći modni defile preko riječkih ulica. Modeli modne agencije Art modis, studentice i volonterke, šminkerica Romana Poropat i 11 dizajnera- Ana Kujundžić, Uroš Raguž, Manufraktura, MyHappySkirt ,Chris J.Mrsic, Eni Slosar, Iva Rak-Ivac Kreativac ,KM Design,Shoe Missing, Janja Passeri,Gorana Nedić-Miau Couture … Točno prema planiranom vremenu i u 13.50 krenuli smo na kišu koja je jačala, a mi smo joj se smijali, zaustavljali promet dok su razdragani šoferi trubili, a prolaznici zastajali, snimali i propuštali dugačku modnu povorku u kojoj su modeli koračali kao na kakvoj premijeri pariškog Pret-a -Portera…
Ipak, ovo je bila Rijeka i more mode koja se promišlja kroz koncept održivosti, cirkularne ekonomije, reciklaže i slow fashion filozofije…
RijekaPORTer 2020, pod sloganom „Rijeka se nosi , nosimo Rijeku!“ kao dio projekta Rijeka 2020. 1.veljače 2020. ušla je u povijest i upisala se na ovaj jedinstveni dan. Sada nam jedino preostaje nastaviti ovim riječnim tokom.
Hvala svima!
Pripremila: Maja Tomažić Jakumatović
Fotografije: Stilueta
