m2a

ŽENSKO PISMO IZ TIPKOVNICE MAJE VIZJAK: Susret mojih roditelja

Ljubitelj sam ljubavnih priča, volim i sa zanimanjem ih slušam, priče o upoznavanjima, prvim izlascima te anegdotama u dvoje. Moji roditelji imaju zanimljivu priču. Po meni to je prava ljubavna priča jer se bazira na čistoj i iskrenoj ljubavi, slušao se unutarnji instinkt i sve je obavijeno beskonačnim povjerenjem. To je realna priča dvoje ljudi koji su uvidjeli da mogu skladno živjeti i da im je lijepo skupa, da dobro funkcioniraju kao tim i da se nadopunjuju, jednostavno kompatibilan par. Indikator, na mojoj majci se jasno i glasno moglo vidjeti u kakvom je braku. Njezin je brak ljubavi.

Susret mojih roditelja bio je slučajna slučajnost koje naravno nema. To se jednostavno moralo desiti. Relativno je velika razlika u godinama, 12 godina, ali ona se nikada nije osjetila. To je drugi brak mojega oca, majci prvi i pravi. Ona je jednoga dana naprosto banula mojem ocu na vrata. Mlada studentica krenula na studij u Rijeku i tražeći stan došla mojem ocu u podstanare. Imala je plavu beretku koju danas nosim ja, možda i mene posreći pa prođem njegov prag i tamo ostanem.

Na drugoj godini ostala je bez financija i odlučila zamrznuti status studenta te otići u Njemačku *trbuhom za kruhom*. Posudila je novac od budućeg si supruga, nije platila rentu i otišla u bijeli svijet. On tada već potpuno zaljubljen u nju ili potpuno lud kaže znao je da će se vratiti. Tako i bilo. Za godinu dana ona se vratila s 9 kofera. Sad je znao da će i ostati, fizički joj je bilo teže otići u šeli danas govori.

Njihovo vjenčanje isto je priča. Naime, morali su ga pomaknuti jer je drug Tito umro i sve je bilo odgođeno, što je majci dobro došlo. Nije htjela klasičan pir i vjenčanicu uvijek je bila samosvjesna moderna žena. Prijateljica joj je iz Londona poslala haute couture haljinu koja je na carini bila više od mjesec dana. Majka u šali kaže da je nisu puštali jer su skidali kroj za Jovanku. Čak je nedugo nakon vidjela televizijsku voditeljicu u sličnoj opravici. Kasnila je haljina, pomaknulo se vjenčanje za 15 dana, ali njoj to nije smetalo. Kaže bila je mirna i spokojna unatoč trudnoći jer je znala da čini pravu stvar, udaje se za muškarca svojega života.

Nakon 15 dana veze dobila sam prvi ultimatum. Da ću se udati u crkvi, a ja ateista i to pred najmanje 300 ljudi. Mislila sam si u sebi, nije mi se majka udala kao seljakuša, neću niti ja! Lijepa intimna večera na nekom divnom mjestu uz more s maksimum desetak ljudi ono je što želim, bez presmiješnih nakaradnih vjenčanica! Žena sam koje štuje haljine i suknje, ne doživljavam traperice no u klasičnoj vjenčanici ne mogu se zamisliti.

Na mojoj se majci vidjelo da ima supruga koji je voli. Na meni se vidjelo da sam bila s muškarcem koji me nije znao voljeti. Zajedno su prošlo i još prolaze kroz tešku bolest jednoga i drugoga. I u dobru i u zlu! Držali  jedno drugo za ruke i na taj način komunicirati satima. Majka je uvijek naglašavala da ne bi bila to što jest da nije bilo njega. Imala je teške situacije na poslu, umro joj je mentor 20 dana prije obrane doktorata, mobing na poslu koji ju je doveo do bolnice i 7 godina borbe s teškom bolesti. Danas govori da joj nisu mogli ništa jer sve što joj je značilo i trebalo bilo nadohvat ruke, dobar suprug i divna djeca. On ju je poticao, znao izvući ono najbolje, učiniti da ne boli. Vjerovao je u nju, gleda je zaljubljeno još i danas.

Na zajedničkim fotografijama on zaista gleda u nju! Oni nisu par koji su gledali samo u svoju djecu, gledali su jedno u drugoga!

Bivši prvak Zagreba u boksu, svojedobno je izlazio s tadašnjom aktulnom miss Zagreba čije je ime samouko istetovirao na lijevome ramenu. Majka nije ljubomoran više praktičan tip žene. Vješto je pozicionirala tatu na lijevu stranu kreveta pa se ušuškavala na desnome ramenu. Desna strana kaže ionako joj je bila draža. Niti ja nisam ljubomorna, nemam tu potrebu provjeravanja *presvijetlog*. Imam teoriju ako se ima potreba, želja ili pretenzije varati to će se i dogoditi. Svoju energiju i koncentraciju racionaliziran i trošim na korisnije stvari.

Zanimljivo, to moje *ne zivkanje* se u nekoliko navrata protumačilo kao da mi *nije stalo*, dok je istina suprotna. Upravo zato što ga cijenim i poštujem i što mi je stalo do njega dajem mu maksimalnu slobodu, puno povjerenje i nastojim biti ugodno društvo, netko kome će se rado vraćati doma i sa zadovoljstvom nazvati da me pita ne di sam nego kako sam!

Unositi nemir u odnos i negativnu energiju, zar je to odraz ljubavi dvoje ljudi koji tvrde da se vole?!

Kontinuirani stres ostavio je zdravstvene posljedice po mene. Prije tri godine stanje je bilo alarmantno, prošle se stabiliziralo ali pod terapijom. Neki dan opet na pregledu, rezultat i više nego odličan i to bez konzumiranja terapije više od pola godine. Rekao mi je da teblete više ne pijem da mi ne trebaju, imao je pravo. Bacila sam ih, počela raditi na sebi, razmišljati pozitivno i smijati se. Po završetku pregleda, uputim se prema automobilu i razmišljam si kako bih mu htjela reći da ozdravila. Razmišljam o njemu, prelazim cestu i začujem mu glas…

Prvi izlazak, najavio joj je da idu na večeru i ona njemu da nema šta obući. Nije bilo druge nego u Trst po haljinu. On čeka u kafani preko puta i tako sat vremena dok se nije zabrinuo i otišao po nju. Ulazi u butik i zatekne je blijedu u suzama, on u panici upita da šta se desilo?! Ova njemu da se ne može odlučiti koju haljinu da uzme, a ovaj bez razmišljanja uzme joj sve tri. U njezinim očima ispao je i veći od Boga, a ona dan danas spominje taj čin. Ima li šta odvratnije od škrtog muškarca! Bila sam s jednim koji mi u 5 godina ništa nije kupio, govorio je da imam da mi ne treba! S škrtim muškarcem niti kavu više ne bih popila! Inače sam dobar platiša ali ovakve podalje od sebe!

U rodilištu je bila jedina koja je dobila cvijet. Znamo da cvijeću nije mjesto u bolnicama ali eto kada imate pravoga muškarca dobijete i ono *zabranjeno*. Pravila se mogu kršiti, ali na pametan način, tu je ona tanka crta ludosti i genijalnosti. Tata se dosjetio te orhideju donio u staklenoj kutijici što 80ih nije bila jednostavna mislija.

Majka je uvijek dobivala lijepe bukete i cvijeće koje je voljela. Naša kuća, em zbog posla kojim se bavi uvijek je bila puna buketa. U 8 godina tužne veze nikada nisam uspjela dobiti lijepi buket. Svi su bili potpuni promašaji za koje sam jedva čekala da uvenu te da ih eliminiram. Zadnje Valentinovo u toj vezi nisam imala strpljenja niti čekati prirodni proces izumiranja, bacila ga sljedeće jutro. Onda sam si cvijeće počela kupovati sama, što činim i danas. Svaki tjedan kupujem si ruže ili tupilane jer ja to zaslužujem. Božure si želim za svoj dan s onim pravim.

Zaslužujem muškarca koji će me znati osjetiti, razveseliti i to da čini sa zadovoljstvom. Misliti da se ne osjeti kada se nešto radi preko volje, misliti da se ne osjeti kada se nekom nerado poklanja ili izvodi, provodi vrijeme to misliti je krivo i tako funkcioniraju limitirani ljudi. Jednom mi je netko rekao nikada ne jedi hranu od osobe koja te ne voli.

Sve su to poruke, signali koji se odašilju i osjete ako ti je netko bitan. Lijepoj ženi za koju tvrdiš da je the one nikada ne dati kompliment. Nikada joj ne reći da je lijepa, a lijepa je neupitno ne samo fizički nego i iznutra naprosto je krivo. Dobra i kvalitetna osoba koja ima zlatne ruke, može čudo toga i talentirana nikada je ne pohvaliti da je išta dobro napravila. Kuhala ti svaki dan najdivnije obroke iz ljubavi u ambijentu koji ne podnosi, čekala gladna jer nije htjela jesti sama, stvara topli dom, ali greškom sama. A dolazi iz doma u kojem je vladala ljubav i sklad te se nikada nije svađalo.

Jednostavno ono kada muškarac voli svoju ženu i ona mu uzvraća svaki dan, svaki sat, svaki moment. Oni se i danas mogu pogledati u oči i reći da su sretni ljudi unatoč teškim životnim okolnostima koje su imali i zajedno ih prošli, a neke još prolaze. I onda će ostati skupa kada se završi jer takva ljubav ne prestaje i onda kada bi formalno to trebala…

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Privatno vlasništvo, autor:  Matea Kevrić

Vaši komentari