Menu
maja8

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak: Susret i rastanak

 

Moja mama tvrdi da su Rolling Stonesi Angie upravo njoj otpjevali. Tata ju je u tome u potpunosti podržavao. Dao joj je prostora da sanjari, da bude žena. Ponekad vrckava, onda sanjiva puna ideja, a kad život pozove ozbiljna i racionalna. Koliko je njihova veza bila jaka i koliko su jedno drugome značili upravo u ovim trenucima pojmljujem. Kako je to kada izgubiš nekoga tko te je zaista volio i s tobom dijelio sve?!

Vidim i sama da je užasno grubo, toliko da pogubis i samoga sebe. Oni nisu bili isti, vrlo su različite ličnosti, ali funkcionirali su jako dobro. Nadopunjavali su se, poštovali te ono najvažnije ostali jedno uz drugo i u teškim trenucima te voljeli do kraja!

Nedavno mi je ispričala kako su joj se svi dečki koje je imala zvali Ivan pa tako i suprug. Došla je na studij u Rijeku njemu u podstanare.

U Beogradu kao srednjoškolka ciganka joj je čitala iz dlana i potvrđuje danas, sve joj je pogodila. Rekla je da će živjeti na moru, gdje će i što raditi, da neće živjeti sa svekrvom, što je ciganka naglasila kao veliku olakotnu okolnost te da će imati jako jako dobroga supruga koji će mnogo da je voli!

Moram priznati da je i meni uletila ciganka tj dvije i to dan za danom ljetos. Dva dana prije obrane doktorata dolazim u grad radi sitnih tehnikalija, pripreme obrane i ulovi me ciganka. Odmah govorim da ne vjerujem u gatanja i da žurim. No opet se ono moje poznato ne nije ispoštovalo i eto ti nje ide za mnom, sustigne i počne verglati. Gledam i nevjerujem šta radi, ali žena barata mojim životnim istinama. Govori mi o mojim kušnjama i patnjama, pa kaže da mi dolazi velika ljubav i početno slovo njegova imena. Nasmijem se, zahvalim joj i odem. Sutra dan opet u gradu i eto mi opet ciganke. Vidim da me fiksirala, pomislim o ne evo je, gotova sam. Sad ako ne baci neki klinac na mene nije učinila ništa! Nema besplatnog ručka definitivno. I prilazi ova, ja njoj da šta ima još, zar ide nastavak. Žena me začuđeno gleda i govori da nema pojma o čemu govorim, ja njoj pa jučer smo se susrele upravo ovdje. Ciganka meni da me prvi put vidi u životu ali vidi to i to i to. Nevjerojatno, rekla mi je sve šta i ova od jučer. E sada mi više nije bilo svejedno. Za rođendan dobijem poziv da odem kod vidovnjaka. Sjetih se ovih ciganki od ljeta, nasmijem se i prihvatim poziv, mislim si luda kuća ionako. Imala sam šta čuti, sve šta je rekao već se dogodilo. Nagovijestio mi je smrt oca, da ću početi pisati kolumne kada sam još Mariju gledala na eventima i fotkama sa Stiluete. Kaže i on da mi dolazi velika prava ljubav i opet početno slovo imena, isto ono najavljeno od ciganki te da se radi o markantnom, starijem i načitanom muškarcu. Spomenuo mi ginekologicu/ginekologiju ali nije znao šta to znači te da će se osjetiti velike simpatije s obe strane, gledanje sa zanimanjem, štoviše obožavanje, veliki obostrani interes te da će biti samo pitanje trenutka i klika, a onda da će se sve jako brzo odigrati jer će biti jasno da je to to. On je osoba koja će me podržavati i poticati govori mi vidovnjak. Šta više na ovo sve reći?! Ja, brutalni realista, a opet bi izginula za bajku, opustiti se, smiješak na lice i pustiti da mi uđe u život, tko god on bio ako je pravi, dobro mi došao!

Moji roditelji nisu gledali samo u svoju djecu, gledali su jedan u drugoga.

A ja kao njihovo dijete mogu konstatirati da sam dijete ljubavi, odrasla u skladnoj obitelji. U mojoj obitelji nije se slatkorječivo razbacivalo, mi smo djelima pokazivali koliko nam je stalo jedni do drugih. Radilo se sve da se udovolji jedno drugome.

Od odabira namjernica za objed, malih znakova pažnje, putovanja, kupovine, sitnica. Kada sam izašla iz duge veze i bila sva shrvana od činjenice šta sam potratila toliko vremena uzalud, majka mi je rekla samo jednu rečenicu i nikada više ništa o tome poglavlju, Majo tvoj je tata sve činio da budem sretna i zadovoljna, on tebe i nije baš uveseljavalo, a tako te je lako voljeti bar si ti jednostavo i drago stvorenje. Sve sam shvatila i ne osvrtala se više ne tu grešku. Neka kao greška ostane tamo di treba biti, u prošlom svršenome vremenu. Načila sam životnu lekciju i shvatila šta je bit kvalitetnog odnosa, kao temelja sretnoga braka. Nekada i jedna naizgled obična radnja, sitnica može toliko nahraniti odnos kada se iz nje zrcali ljubav.

Mama moja, slomilo te sve, a jasno i zašto. Izgubila si ljubav svojega života ali ima još tu ljubavi i ljepote oko tebe i zato ozdravi mi brzo.

Moja mama i dalje tvrdi da su Stonesi Angie upravo njoj otpjevali, a ja danas vidim da je baš tako.

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Foto: Matea Kevrić

Vaše mišljenje nam je bitno!