SALLY

Postoje ljudi koji vas jednostavno čine sretnima. Komunikacija je uvijek intenzivna i širite si vidike. Ulazite u žestoke rasprave sa suprotnih stajališta i ne dolazite do istih zaključaka uz jaki legitimni stav da ste u pravu te nema podilaženja. Parametri su jasni, uvijek se služiti istinom i samo istinom, nadasve pametno i mudro te držati standard u svemu. Ja imam svojeg Vitu s kojim razgovora nikada dosta. Mnogi neupućeni misle da smo par, što meni dobro dođe da malo odmorim. On je tu da me čupa iz blagdanskih depresija i *izvede u život*.

Mi svoje uloge u igrokazu *All the world’s a stage* znamo savršeno. Mnogi su nasjeli…

Došao je da me izvede na Valentinovo, prvo koje sam dočekala solo. Izašli u tada novo otvoreni restoran u gradu. Naravno, bez rezervacije banuli ruku pod ruku, ko stari bračni par kako bi Vito u šali rekao – najljepši par. Uz nas na ulazu stoji još jedan par tj dva momka te čekaju na stol. Upitah ima li stol za dvoje?! Zamole nas da pričekamo i nastade lagani metež. Na središnjem dijelu restorana već sljedećeg trenutka sjedimo Vito i ja dok ovo dvoje još uvijek stoji na ulazu. Čuo se razboriti komentar i uslijedilo je vidno negodovanje, što i jest razumno budući da smo ničim izazvani dobili stol preko reda.

Komentar je bio u punome tonu, mora da je tako jer smo ljepši par od njih.

Bilo mi je strašno neugodno, Viti smiješno, no medijator u ulozi konobara je neposredno uz naš stol postavio još jedan za njih. Ovaj spontani igrokaz mogao je započeti!

ZTC

Scene koje su se dalje izdešavale, preduhitriti ih i usmjeriti razborito mislim da bi bilo nemoguće. Murphyjev zakon radio je svoje!

Konobar nas još jednom pozdravlja i uslužuje na način da uzima meni sa susjednog njihovog stola dok oni još nisu bili usluženi i pruža ga nama. Ovo je bilo još neugodnije, sve je izgledalo kao teorija zavjere protiv njih! Naručili smo te uz stanoviti izraz poštovanja pružili meni ljutitim kolegama do. Vito pokušao koju duhovitu, ali nije naišlo na plodno tlo, jasno i zašto!

Dolazi jelo, a budući da smo uzeli dva specijaliteta kuće toga dana, svi smi jeli isto. Vitino i moje jelo došlo je pola sata prije njihovoga. Sada mi je već proradila grižnja savjest od nelagode koja se mogla već nožem rezati. Kako smo bili preblizu, niti pola metra udaljeni jedni od drugih sve smo mogli su se čuti razgovori pa tako i komentar da samo naručili ista jela te da naše oduševljenje njime oni ne dijele jer eto mora da su opet oni fasovali radi nas. Iskreno, meni se moj tanjur i nije nešto dojmio, ali Vitin mi je izgledao fenomenalno pa se tužno zabuljila u njegov. Zamijenio je tanjure. To i inače radimo kada hrana dođe na stol, kušamo sve i onda razmijenimo ako je to potrebno.

Ponaša se vrlo očinski prema meni, no ja i jesam razmažena. Nastavili smo jesti u relativnom miru.

Odem na toalet i dočeka me potpuni obrat situacije. Vraćam se i primijetim poglede na sebi, mjerkanja. Zbunjena, kao i svaka žena svjesna sebe jako dobro rezimiram kada netko motri i odmjerava.

Stoga instinktivno reagiram i upujućem znakovite signale da se nešto dešava vis a vis mene, ali mi nije jasan povod?! Uletim u pol rasprave na temu no s glavnim akterom koji sam ovoga puta bila ja. Hipoteza o  tome tko bi *želio* provesti intimno vrijeme sa mnom?! Za vrijeme degustiranja couverta otvorili smo vječitu temu sex i intimni odnosi.

Naime, požalila sam se kako smatram da imam problem u činjenici da se trebam skinuti nakon 8 god duge veze pred drugim muškarcem.

Tijelo se mijenja godinama, mnogi nekada zanemarujući faktori danas postaju osjetljive i vrlo osobne spone. Vito će u svome stilu kratko i jasno, ti si Botticellijeva putena Venera, poželjna si. Prihvatim to kao utjehu i iskoristim pogodan trenutak za još nekoliko jadikovki u revijalnome tonu, ali Vito nije povodljiv tip i pristojno kao uvijek odsluša. Dao je do znanja da pretjerujem te da sam i inače sklona tome, vješto je otvorio novu temu.

No, ova *škakljiva* po Maji tema očito nije bila okončala tada  budući da nisam nazočila uvodu u raspravu povod je ostao vječita nepoznanica. Kako to obično biva *zanimljiva* tema se lančano prebacila po susjednim stolovima i sada je već izbila javna rasprava, javno mjerkanje i javno izjašnjavanje kome se dopadam, kome jesam ili nisam po mjeri i vrhunac dakle tko bi htio intimno se podružiti sa mnom?! Utonula sam u stolac ko dijete i mantrala *zemljo otvori se*!

Uvijek kad sam iz Zagreba odlazila u Rijeku, nakon što sam se pozdravila s tadašnjim dečkom, odvezla sam se do Vite, koji je živio 3 ulice podalje. Ko naručeno u Massarikovoj otvorila se fantastična slastičarnica gdje su uz odlične pite posluživali i pripadajući sladoled. Tako smo  ondje nas dvoje redovito nalazili uživajući u riječima, okusima, druženju. I tek onda sam mogla mirno put Rijeke. Vito je imao volje, živaca i vremena kada sam bila emotivno jako loše po 3 sata povesti sa mnom na telefonu.

Tako je u biti Vito?! Nije bilo tko.

Bilo ga je svugdje i svagdje, prošao je mnogo, vidio i upoznao ljude i svijeta, a ostao pitak i izuzetno ugodan sugovornik. Čovjek od svojih 48 s pedigreom, poliglota, opća kultura neupitna zato nam tema nikada ne nedostaje. Savjetuje me, premda nismo slične osobnosti, jedna ja relativno konzervativna i zatvorena, često se sablažnjavam nad njegovim komentarima jer iznenadi u svakom pogledu. Što je najjače od svega, Vito je skoro pa uvijek u pravu. Ušli smo si u život u novije vrijeme, ali čvrsta i povjerljiva veza se vrlo brzo ostvarila i održava se na daljinu.

Rijetki nađu rijetke, to tako biva.

Kada Vito savjetuje to izgleda ovako – kako mislim da će mi itko normalan prići kada sam visoka plus naštikljena, dobro obučena i uvijek dotjerana, zračim suvislo i nadasve definirano te kupujem veliku Milku od keksa! Odmah krećem u napad jer kada mi netko dira u slatko jako sam osjetljiva. U vezi spomenute Milke dižem glas i opravdavam zašto to činim! Naime, mala Milka od keksa kao i okus Oreo jednostavno ne valja! Vito naglašava, da Majo ali onda izgledaš kao premijerova žena, koja je netom skoknula djeci po čokoladu, još k tome i maltezer Benko pa se čudiš?!

Onda zineš, počneš se boriti za *svoja prava* i gotovo ti! Samo ti lud čovjek želi prići, ako se i takav usudi! Razumijem šta mi želi poručiti, nije slikovit nego brutalno realan. Ali držim da kako smo se nas dvoje pronašli, da će u moj život ući i taj kojega neće biti strah prići mi i providjeti kroz te jake, savršene fasade koje su nastale godinama staža, pretrpljenim mobbingom na radnome mjestu, teškim obiteljskim situacijama koje su me zatekle u najosjetljivijim godinama i još uvijek nisu završile, doživjela društvenu nepravdu na najgori mogući način dok se iza skriva jedna jako osjetljiva i ranjiva jedinka, kojoj posljedično treba dosta da se opusti i stekne povjerenje druge strane ali jednom kada nekog uzme pod svoje to učini za pravo.

Ljubav, pažnja i davanje moj je fah. Mogu ponuditi mnogo, boriti se i izginuti za ljubav, a tražiti u biti tako malo! Na pitanje da li mi je žao ičega šta sam za druge učinila, uložila, pretrpjela odgovor je ne! Učinila sam sve to iz ljubavi i opet bih. Jednom je rekao i jasno mi se urezalo, mogu mu još čuti boju glasa: *Majo za ljubav se ne moli!* Sve za ljubav ali ovoga puta za ljubav svojega života!

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Privatno vlasništvo, autor:  Matea Kevrić

ADVENT NA GRADINI