SALLY

Perfidni susreti

Nakon dugo vremena hibernacije opet se veselim izlasku jer petak je dan za izlazak. Imala sam dosta naporan dan, ali i dalje ostajem pri odluci da odem do grada. Teško našla parking, ostavila sam automobil s nevjericom jer sam imala ove godine školu u vezi parkiranja na neoznačenim mjestima na javnim parkinzima. Možda je to već bio znak da nemam šta tražiti tu večer vani. Uglavim automobil i šapćem mu da me čeka na istome mjestu, prelazim cestu i paf naletim na jednog od neželjenih tipova. On mi ulijeće i radosno pozdravlja, a ja njemu odbrusim. Nisam tip koji šalje u materine i slično, ali s ovim nemaš puno izbora. Uvijek fino i pristojno moj je princip, a jednom kada se zakrvim to znači prekid svih diplomatskih odnosa. Odem si po kavicu da me malo digne i rekuperira od ovoga, hodam kroz grad i naletim  na još jednog presmiješnoga tipa iz kvarta koji me cimao sačekušama dok sam šetala Benka. Prvi ulet mu bio da mu se sviđa kako šetam Benka! Mislila sam da ga dobro ne razumijem i začuđeno upitam, molim?! Objašnjava on, da mu se sviđa kako idem s noge na nogu. Nisam imala šta nadodati, zahvalila sam mu se na komplimentu, ako je to uopće i bio te ubrzano produžila. Imao je još nekoliko sačekuša u sličnome stilu, smješno i jako čudno mi je sve to djelovalo. Poslije je izazivao u meni veliku nelagodu pa sam mijenjala rute za šetnju. Nisam pokazivala nikakve emocije jer vjerujem da bi time dala povod za dalje, a to mi nije bila namjera. I jedna riječ moga bi značiti okidač i tu sam jako oprezna te savršeno iskontrolirana, postoje svakakvi ljudi. Ja ne šaljem zbunjujuće signale, moje ne zaista znači ne, ignor je bezpogovorni, svaka vibra u znaku je stopa, govor lica i tijela jasno upućuju šta mislim i osjećam. Različiti smo, komunikacija je perfidna igra u kojoj se moraju zauzeti jasni stavovi i uloge inače bi moglo bili svega, stoga biram biti brutalno jasna u onome šta želim. Jasno i glasno da te još jasnije i vikanjem ne budući da danas jako dobro znam šta hoću, a još bolje šta neću!

Večer odmiče, pričamo. Tu se nalazi i frajer koji je znao naići. Na prvu mi nije sjeo i niti ne pokušavam pričati s njime. Po pitanjima koja mi upućuje uviđam da nije moj tip muškarca. I sam u jednom momentu kaže da vidi nisam baš raspoložena. Stavim to na svoj račun, tako i inače reagiram da smanjim količinu neugodnosti, jednostavno ne želim da ikome bude neugodno i konstatiram da sam umorna od ronjenja. Notorna laž jer da sam toliko umorna ne bih izašla.

ZTC

Na nekoliko pitanja čak i drsko odgovaram da ga ne poznajem i da sam ga vidjela jednom u životu i da ga ne smatram svojim društvom. Jasni su svi signali da ne želim komunikaciju, a on gleda i hoće nešto, ja pričam samo s ženskim društvom. Pozdravljamo se, krećemo prema automobilima i pita on da li me može poljubiti?! Od kuda je to došlo pomislim.

Najdrskije i bezobraznije kažem ne –  i odem. To je ono ne za koji da se meni desio sljedeći put kada bi ga susrela prešla bih na drugu stranu ulice. Taj ne u njegovom oku/glavi ipak nije značio kraj komunikacije. U dva došla doma zaspala u miru te ujutro imala što vidjeti, poslao je friend request i poruku u kojoj me poziva na kavu. Pa zašto to radi? Nikakav povod, dapače crveni karton lansiran, a on drž nedaj.

To me nagnalo na razmišljanje, čemu tolika destruktvnost u ponašanju, koji je viši smisao? Na prvu, ovo je vrlo bezazleno tvrdili bi mnogi, ali ja tu vidim jednu vrlo perfidnu igru. Uz sve signale totalnog ignoriranja on i dalje ne odustaje i traži još.

Čudno je to kako se izmanifestiraju ti uleti, ali ovdje nije poanta ulet nego kada treba stati i tu ostati. Ovo nije kriza vlasti nego zanimljiv momenat u komunikaciji te totalno nerazumijevanje u pristupu. U mojim očima ovo je vrlo bezobrazni tip, uletava ne gentlementski, a sve je moglo proći bezazleno ispod žita kao i mnogi prije njega. Na poziv na kavu jasno nisam odgovorila niti odobrila friend request jer nastala bi prepiska već vidim.

Danas je opet u podne poslao poruku u kojoj tvrdi da nije agresivan tip i da me neće maltretirati, a niti na prvu mu nisam odgovorila, traži samo pola sata da odvojim za kavu s njime. Ovo me podsjeća na situacije dolazaka u goste kod familije od bivšega pri čemu su me uvijek i iznova nudili vinom. Ne pijem već 12 godina oni se uporno iščuđavali tome te na silu mi nudili, gurali, a čemu?! Ključno je pitanje bilo i ostalo koliko jedna žena treba i može pretrpjeti?! Ova je sebi dokazala sve šta je htjela i sad imam jasne principe. Ne zanimaju me dječja posla, očijukanja koja ne vode nikamo, umara me ovo i nemam živaca niti energije za razbacivanje, sada želim pravoga! Ulet koji ću pamtiti i svojoj djeci pričati s divljenjem, razgaljena kako im je tata poseban i kako je mama na prvu znala da je on taj.

I muškarci i žene zrače, odašilju poruke i jasno se može osjetiti šta se dešava između pojedinaca. Loše veze i brakovi posebno zrače, tj ne zrače. Inteligentna samo i još više intuitivna bića i zaista ovakve situacije nikome ne trebaju te se mogu zaobići u širokome luku. Treba znati prihvatiti to ne. I ja sam bila povrijeđena i iskreno se razočarala kad susret bio otkazan u 5 do 12. Izbrisala sam kontakt, sve dokaze da je ikada postojao, nikada više ušla na taj medij preko kojega smo komunicirali, zgadilo mi se sve i oprala prijateljicu šta me je uputila na njega.

Kako kaže dragi prijatelj razlika između inteligentnih i neinteligentnih ljudi je šta ovi prvi razmišljaju kako bi nekome prišli ili se javili da ne ispadnu glupi, čudni ili naporni. Upravo tako! Smišlja i on kako mi priči, a da ne ispadne banalan. Pitala me neki dan kolegica da li mi je poželio dobro jutro s borovnicama u krevetu. Nisam znala šta da joj odgovorim pa nije Marin taj kalibar da izvede salto mortale. U biti isto smo igrači, jednako kako sam znala sve o njemu jer u suprotnome mu se ne bih niti otvarala i damski izvela performans do kraja da ništa ne vidim, isto tako niti on neće dati do znanja da sve ovo vidi i zato čeka pravi moment. To su kvalitete koje tražim kod muškarca, da drži sve pod kontrolom i visoki standard i ostane muško do kraja. Mogao mi se javiti nakon prvoga članka u kojem sam ga spomenula, ali kako bi onda objasnio da me ima i dalje na oku i da nije sve ono bilo tako bezazleno kako sam si i sama pokušala sve prikazati. Tu se desilo nešto puno više od djecu, životinjice i Maju se ne budi, retrogradno si osvjestila. Koliko god Vito tvrdio da se takve stvari ne dešavaju jednom u životu, mislim da se takvi susreti dese jednom, a nekima i nikada! Na pitanje kako izgleda tvoj idealan muškarac, odgovor je kao Marin. Imam svoj tip muškarca i nikada ne bih mogla biti s frajerom koji mi se fizički ne dopada, a onda dolazi i ona komponenta komaptibilnosti, a koliko sam osjetila jako smo si slični. Koliko me od drugih muškaraca nešto odbija, toliko me prema tome čovjeku nešto i dalje vuče realno na temelju ničega. Kada sam nakon izlaska došla doma opet sam o njemu razmišljala. I jučer cijeli dan razmišljam kako bi se smijali ovim situacijama. Svojedobno sam mu pokazala poruku kako mi je jedan košarkaši trener iz Šibenika htio poslati buket za Valentinovo pa nije uspio dobiti adresu ili šta već, a faktički se niti ne znamo, uglavnom potpuno suvišna i za moj ukus nepotrebna gesta.

Buket za Valentinovo dobivaš od dečka ili muža i to onda ima smisla.

Jednom je rekao da šta nama sve to treba, mi smo druga vrsta ljudi i imao je pravo! Sve se obistinilo šta mi je govorio i na šta me upozoravao. Da maknem broj iz telefonskog imenika i slične finese. Govorio mi je da je njemu neka žena tako došla čak na posao. Da li je moguće da se i na poslu uznemirava? Ja na sve to očito gledam jako naivno i živim u uvjerenju da ne znači ne i da će me se ispoštovati kao ženu.

Izlazak ko svaki, završio je burekom. Burek bio prevruć i spržila si jezik. Sve mi bilo jasno, ovo nije bila moja večer. Još će biti vrućih bureka i zato ne biti lakom jer važno je procijeniti kada zagristi, a kada jednostavno pustiti!

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Privatno vlasništvo,  Matea Kevrić

ADVENT NA GRADINI