m

ŽENSKO PISMO IZ TIPKOVNICE MAJE VIZJAK: OPET TAJ SUSRET

Ne razumijem te zašto se imaš potrebu cijelo vrijeme opravdavati. Pa nisi ništa loše učinila, to je sklop životnih okolnosti koje eto i nisu najblistavije. Ti si normalna, ali zaista jedna od normalnijih ljudi. I ne samo da si normalna nego i jaka jer sve ovo tako dobro hendlaš, suviše dobro. Tri u biti četiri najveća životna stresa si imala u istome mjesecu i eto ovako mirno sjedimo u Kostreni uz more. Gledam je i ne vjerujem šta govori. Čisti deja vu točnije deja vecu, joj kako mi je ovo poznato.

Sve sam ovo već čula pred godinu dana od njega.

Vidim da si jako okolo, svugdje te ima. Govorim joj kako zujim maksimalno, nastojim biti što više među ljudima premda mi više odgovara samoća. Benko i ja u šetnji i onda kavica uz more. Astrološki imam naglašen aspekt vode i vidovnjak mi je rekao da se moram držati blizu mora i da će biti sve u redu. More me smiruje, uz more je duša na mjestu. Ali to su bijegovi, jasno ti je govori mi. To su Majo sve bijegovi riječi su Marina.

Govori mi da poznaje jednu osobu s kojom vidi da sam u komunikaciji. Dobro da si me sjetila ushićeno ću, pa petak i njezin intrevju je danas u rubrici. Otvaram torbu, tražim mobitel jer najvjerojatnije je članak već vani pa da ga prosheram već kada je spominjemo, a pod rukom mi pumpica za dah. Opet se sjetih njegovih riječi kada sam mu se požalila da mi je bivši stalno govorio kako imam zadah. Imam zadah kao i svi ljudi ujutro od kave, kasnije po nečemu trećem.

Nikada mi nitko nije uputio takvu kritiku premda sam imala bojazan da mi je to zaista problem i opskrbila se pumpicama te ih imala svugdje pripremljene od automobila, torbi, ureda. Marin mi je na to da bi ih on sve pobacao. Bome i trebao si!

Kada sam se u ovo doba prošle godine intenzivno bavila doktoratom znala sam se poistovjetiti s njime, razmišljati o njemu, imala njegov Facebook profil otvoren i uvijek jednu fotografiju u fokusu. Na njoj ima tako sjetan i duboki, duboki pogled. Umoran od života reklo bi se ali ima i zašto biti jer on je barem nešto i radio. Opet lagano zakrivljena glavica između dvije pive. Moj otac je volio pivu. To njima nekako stoji, muški fah. Tata je imao svoje gušte i pazili smo mu ugoditi. Zadnji normalni obrok koji je pojeo bila je purica za Uskrs, specijalitet kuće. Nikakve svinjetine i janjetine kod nas se ne jedu za blagdane, primat uvijek ima purica ili patka. I u kući oca pripremala se perad to su njegovi zagrebački korijeni. Tri dana nakon već je bio u hospiciju. Čekali prijevoz toga dana i poželio je samo jednu hladnu pivu. Sjela sam u auto otišla po nju momentalno. Kada sam se vratila tata je već bio na putu u hospicij. Ukrcala sam mu stvari te krenula u istome smjeru. Piva je ostala negdje u autu jer mi je bio neugodno je unositi u ustanovu, veli drugom zgodom ću mu je donijeti. Neki dan naglo zakočim i začujem tupi udarac u bunkeru. Suze u očima. O tata, oprosti šta ti nikada nisam uspjela donijeti tu pivu koju si poželio. Imala sam najbolju namjeru, znaš i sam da sam te uvijek bespogovorno slušala. Protestantsku radnu etiku si mi usadio na čemu sam ti naizmjerno zahvalna. Red, rad i disciplina jednako kao i ti, sistematična, disciplinirana, veliki radnik i još veći borac. Ti i ja imamo tu crtu kada nam je najgore, dobijemo tu neku ludu snagu i onda još jače zarimo. I sve ću učiniti da mamu vratim na pravi put. Znamo sve, sve smo to već nas dvije prošli i uspjeli. Ništa ne brini, sve će biti u radu. Sve bih učinila za tebe i nju kao što ste vi sve činili za svoju djecu.

Neki dan slagala stvari i u njegovoj ladici pronašla recepte. To su bili recepti za griz, puding i palačinke. Bujica osjećaja, vidjeti pa onda i čitati tako nešto. Njegova namjera da svojoj djeci skuha i zadnja opaska na receptu stoji, miješati! Smijala sam se i plakala u istome trenutku, izuzetno dirljiv moment. Nisi bio od kuhinje, ali ništa ti inače nije bilo teško učiniti. Tu sam na tebe, niti mene ništa nije teško. Svaki dan sam postavila stol i čekala ga s ručkom. Nije mi palo na pamet jesti sama, premda gladna. Znala sam doktorat pisati do 3 u noći i onda skuhati ručak da kada dođem s nastave samo podgrijem ili ubacim u pećnicu i tako ga dovršim. A on se niti javiti da neće doći na vrijeme nego u 20 sati banuti i izjavljuje kako je jeo vani. Nikada mu ništa na to nisam spočitavala jer nisam žena svađalica, progutala sam knedlu i išla nešto na brzaka pojesti. Tatu je isto uvijek sve čekalo na stolu. Jednom je majka ostavila u pećnici da se ne hladi jer je morala hitno otići. Kada je došla navečer doma jelo je još bilo netaknuto gdje ga je ostavila. Pitala začuđeno tatu da nešto možda nije u redu s ručkom. Ovaj je mislio da ručka nema te otišao spavati, čekao nju. Jednom sam u toku kampanje, a budući da sam bila predsjednica regije imala brojne sastanke koji su se od jutra odužili do večeri. Kada sam sve okončala, uzela mobitel i imala sam što vidjeti. Petnaest propuštenih poziva, skamenila sam se od najcrnjeg scenarija koji je odmah prošao mislima, da se što užasno desilo. Nazovem u strahu i nevjerici, imala sam što čuti, da što ručka nema?! Pomislim,  ma gdje piše da tebe moram opsluživati pa nisam ti ja mater.

Moja dobra volja je što sam ti sve kao na dlanu ponudila i onda doživi ovako što.

Svojedobno sam išla kod psihića porazgovarati jer jednostavno nisam tada imala ni sa kime. Majku i oca nisam htjela opterećivati sa svojim problemima i strahovima koji su me onda sustigli. Najelegantnije je bilo otići tamo prvo svakih par dana, onda jednom na tjedan i onda više nikada. Marine imao si pravo i za one *domaće zadaće* da nisu imale viši smisao. Pokazivala ih nisam nikome, jedino tebi i dobro da si me upozorio na to. Osjetila sam da su se svi razgovori počeli vrtiti oko iste teme šta mi je pričinjavalo osjećaj nelagode. Nedugo nakon tvojeg putovanja odlučila sam i ja otići od njega. Danas to rješavam na sportski način, 200kn radije uložim u privatni sat tenisa! Učinak i više nego zadovoljavajući! Jedino sam si malo nabila ruke ali nije ni to tako loše jer sad kad nekoga zviznem jeo si ga njemu! Nema više zajepip samnom! Još samo da i naučim otvoriti staklenku, sada kada imam jake ruke!

Rekao mi je da plače na romantične filmove. Sve mi je rekao!

I moj otac je kriomice znao pustiti suzu, ali bio je preponosan da to učini pred nama. Prvi put sam ga vidjela u bolnici nakon operacije da plače. Došle smo mu majka i ja u posjetu. Osjetilo se da nas je jedva dočekao, pružio je mami ruku, ona ga uhvatila, a on u plač. Ja sam izašla i plakala u hodniku.

Vidovnjak mi je počeo govoriti o bolesti tate,  ali nije spomenuo organ koji je bio operiran. Naprasito i uvredljivo sam rekla da se ne radi o tome. Uputio mi je značajan pogled i opet ponovio da vidi pluća! Došla sam ljuta doma i odmah saznala punu istinu. Nisu me htjeli plašiti punim informacijama, umirivala me tada majka. Vidovnjak mi je spomenuo i nju nakon što je izrekao sudbinu oca. Spomenuo je jedan drugi organ, zbog kojega danas nije u bolnici. Da li da je štitim od punih informacija kao ona i tata mene. Previše je volim da joj govorim o tome, ali vodim brigu i stalno mi je ta opaska na pameti te čim saniramo jedno krenuti ću dalje. Pripremam se na to.

Što manje vijesti znaš to si manje nesretan, poznati su stihovi. Tajming je biran za plasirati informaciju, a ljubav je ona koja nas određuje koliko suptilno ćemo to izvesti. S ocem sam se pozdravila i oprostila, sve smo si rekli. S majkom ću strpljivo i dozirano jer znam što i kako. A s Marinom ne znam kako no nikada se nismo pozdravili, a imamo si još štošta za priopćiti…

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Foto: Matea Kevrić

Vaši komentari