roza9

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak: Olfaktivni susreti

Mirisi su moćni znakovi i mogu biti jaka reminiscencija. Neki dan dobila sam skriveni poklončić od kolegice. Naime, više od pola dana vozila sam se uz poklon vrećicu, a kako inače nisam radoznalo pohlepna tj. mogu se skulirati od bjesomučnih zavirivanja i otvaranja poklona. Dapače, baš volim uživati u neizvjesnosti iznenađenja, pomalo je finije. I takva kakva jesam kada sam napokon zavirila u vrećicu imala sam što za vidjeti.

Unutra je bio poklon, Mio profumo,  Yves Saint Laurent, Manifesto. Nasmijem se od srca i dragosti jer odabir nije bio slučajan. Poznaje ona mene i baš zato me posebno obradovala. Inače sam joj i model, zaštitno lice parfema, pa u šali govorimo da mi je to vrhunac karijere jer ako nisi reklamirao parfem, nisi ni postojao! Čak ga je i jedna politička stranka u nas imala!

Volim jake parfeme, a kakve bi drugačije nosila kad sam i sama jaka ličnost. Imam cijelu kolekciju Chanela. Otac mi je upravo njih suflirao. Znao je prepoznati parfem na ženi, čak je i u bolnici te hospiciju osoblje uveseljavao time. Yves Saint Laurent nije slučajan odabir. Vrijeme studija u Zagrebu, gdje sam već u septembru odselila te puna 2 mjeseca nisam dolazila doma. Trebalo se akomodirati, a dolaziti vikende doma značilo bi bitno remećenje i otežavanje toga procesa. Zagreb me na prvu oduševio svim sadržajima i ljudima te ga i danas za zanimanjem gledam. Sve u svemu lijep period moga života. Dolazim tako prvi put doma, ulazim, a majka već s vrata pita da koji je to tako divan parfem. Dan danas spominje taj trenutak ulaska, kaže ispratila je dijete, a došla joj žena i to s odličnim parfemom. Bio je to Yves Saint Laurent, Paris i to onaj u duguljastoj bočici, danas imam okrugli i isto je odličan.

Majka je s Lancomom ušla tati u stan. I to je bio jedan od onih znakova na koje je *pao*.

Lijepo je kada žena ostavlja ugodne olfaktivne tragove i kada je se razaznaje po mirisu parfema, one su naravno rijetke te profinjene.

Svako proljeće imam par dana prizor za pamćenje s balkonskog prozora dnevnoga boravka kada badem procvjeta. Ove se godine desilo nešto užasno netom pred cvat. Iz čiste zlobe i pakosti divljih mi susjeda badem bijaše oskvrnjen. Poslije kada sam ispitivala cijelu genezu toga jezivog čina utvdila sam da nije postojao nikakav nalog za njegovu sječu. Poslije su uslijedile isprike od inspekcije na terenu i ništa nije moglo nadoknaditi učinjeno. Pa kakvi su to ljudi kojima smeta drvo i to jedan badem pred cvatnju? Baš kao u pjesmi ne lomite mi bagreme, zajaukala sam ne lomite mi badem. Kada su ga sasjekli, suze nisam susprezala jer znala sam tada da se tati bliži kraj. Otac ga je posadio, a sada s njime idem i on. Išla sam mu u sobi, onako nepokretnome reći šta se desilo te je i on nečujno zaplakao. S toga drveta visila je ljuljačka gdje su se njegove curice igrale kao male. Objema je po rođenju zasadio orah. Tata je imao zeleni prst, sve vezano za hortikulturu išlo mu je od ruke. Ljubav prema biljkama i cvijeću prenio je i na mene.

Volim kada je dom pun bilja, a na stolu ruže.

Priroda posla moje majka bila je takva je uvijek neko cvijeće bilo na stolu, prisjećam se toga kao sekvence prizora moga djetinjstva, a i sama nastojim dan danas to njegovati. Jednom tjedno uveseliti kroz sebe svoj dom s ružama, tulipanima, hortenzijama…

Dušo, ali nisi ti Armani Code, nisi ti raja! Ja te vidim puno drugačije, voljela bih kada bi ti to mogla i pokazati. Da mi je znati kakav miris tijela imaš. Znaš, ja ti jako osjetim i pamtim takve naizgled beznačajne sitnice. To su meni bitne i jake stvari, toliko jake da mi se usjeću u pamćenje i mogu još dugo osjetiti taj miris na sebi. Dešava mi se da i kroz dan, ničim izazavano kroz glavu mi prođe taj miris tijela pa se naježim, stresem od požude. Kao u Novkovićevoj pjesmi svuda Chanel No.5 moj Bože, miriše. Upravo to se i meni dešava kada nakoga jako osjetim da nikako iz glave ne mogu izbaciti taj miris, miris strasti. Istinski uživam u nekoliko stvari, a to su lijepo cvijeće, dobra kava, fina čokolada i jaki parfem…

Un esspresso por moi

K’o baršun sam rekla

A on kao da zna

Još stavi kap mlijeka

…..

Nevjerojatno kako si znao kada trebaš doći i spasiti me od vanjskih utjecaja te na koncu i od same sebe. Sjećaš li se kada samo se upoznali i već tada do kasno u noć komunicirali, a morala sam se rano ujutro dignuti jer sam išla po svoje stvari. Tko te je poslao i neka te jer spasio si me time što sam cijeli put odspavala. Tako da sam dobila samo jedno legendarno debilno pitanje odmah za dobro jutro te repeticije za nazad budući da sam grimasom prvi put odgovorila no drugi put sam si dala oduška, šta je i razumno jer s njime je nerazumijevanje očekivana distanca. Zamisli što sam sve mogla čuti da sam bila cijelo vrijeme budna?! Strah me i pomisliti. Ali nije me strah i danas razmišljati o našim razgovorima jer ti si me znao razumjeti. Jednom si i sam rekao, mi smo inteligentni i brzo bi se razumjeli i bez puno pitanja i podpitanja, osjetili bi se što i kako!

Sutra dan sam ti rekla gdje  sam bila, rekao si da nisi znao i bravo, bravo. Jaka sam ja i odlučna žena zar si sumnjao u mene?! A trebala sam ići po te meni bitne i vrijedne stvari jer knjige, slike i vintage caffe aparat se ne ostavljaju bivšima, kao niti dobra bočica parfema! Možda mi baš ti na njemu kavu budeš pripravljao, a ja se budila s mirisima kave, cvjetnog parfema i ljubavi.

Sve prolazi

Ali ti si ostao tu.

Opet noc dolazi

Sret ću te opet,

K’o u onome snu

Kad sam zavoljela M….

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Iva Znaor

Vaši komentari