MENU
received_10153843585704219-1024×1024

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak: Moj prvi susret

 

Moj Vito tvrdi da se treba odviknuti htijenja za nečim velikim i pompoznim u stvarnome životu. Volim Vitu, volim i život te ga nastojim učiniti lijepim, ljepšim, zanimljivijim jer takva sam. Šta bi bilo simple and stupid kada može biti savršeno složeno. Od ničega sam u stanju napraviti mnogo te da sve izgleda opasno dobro! Maher za učiniti posebnim!

Težim zanimljivim pričama kojih mi ne nedostaje u osobnoj režiji. Volim sa stilom, volim da iza svega stoji dobra i jaka priča te svekoliko nadahnuće. Inspirirana slučajnostima na koje me život navodi skupnjam prilike i iskustva te moja zainteresiranost time raste ali i osobni angažman. Da je obično ne bi me privuklo! Moja prva prava priča izgledala je slučajno, spontano, nestvarno…

Kao mlada studentica u Zagrebu, brucošica, večeri sam običavala provoditi crtajući projekte, zadaće. Uvijek mi je upaljen tv kada radim, te si izaberem muziku prema raspoloženju ili jednostavno upalim radio. Inače sam veliki konzument muzike i još uvijek kupujem cde, a imam veliku želju nabaviti si gramofon! Često se uhvatim da govorim kroz stihove pjesama, u konstrukciju rečenice uguram stih koji mu odgovara po kontekstu. Muzika je zvonka radost i odlična pozadina za čitanje, slikanje, pisanje doktorata, čak i učenje. Bila je posebna radost večeri provoditi uz Gorana Bakića koji je imao dovoljno duge emisije koliko i moje insomnije u to doba.

Jednu večer Bakića zamijeni emisija koju su vodila tri dražesna mamka čije su mi šale djelovale i više nego interesantno te se odlučim za njihovo društvo. Ubrzo vladam informacijama da idu ponedjeljkom te se prvi put u životu odvažim javiti se ponukana nagradnom igrom. Dobila sam tenisice po koje nikada nisam otišla. Budući da nisam bila ažurna i pravodobno reagirala propala mi je nagrada i čisto informativno sam nazvala da priupitam šta i kako da to ispravim ako je moguće što se pokazala kao kobna odluka. Oni su bili užasnuti informacijom da po nagradu nikada nisam otišla te još zbunjeniji činjenicom da zovem i ukazujem na svoj propust. Sve je to bilo plodno tlo za zanimljivu diskusiju koja je instant nastala. Slijedeću emisiju sam im postala inspiracije, valjda sam ih toliko dojmila. Emisiju nakon sam se polakomila opet za nagradnom igrom, ali ovoga puta to je bila pizza. Na pizzu sam stvarno htjela otići. Moja draga Lina mi je došla u posjet i htjela sam je počastiti, a znala sam da mi neće dati da platim pa mi se ova nagrada činila idealnom! Zato sam s jasnim ciljem i vizijom opet nazvala.

Nagradu sam naravno dobila i ne samo to, ponudili su se da će me oni odvesti to tog restorana. Jedan od argumenata zašto nisam otišla po tenisice bila je laž da nisam imala s čime. Naravno, otkucala sam se.

Vozačica sam od svoje osamnaeste.  Pizzu sam žarko htjela te sam je i dobila, a oni su sa zanimanjem pratili razvoj događaja, a ubrzo sam postala stalna gošća u emisiji. U neko doba su me nazvali da se eto samo jave i pozdrave, poklone mi nešto, a onda sam im usput i odjavila emisiju. U šali znam reći da mi je to bio prvi honorarni posao (za pizze i sitnice) i to radijska suvoditeljica! Zainteresiranost moja za emisiju i cijelu priču koja se oko toga razvijala se i  rasla. Bližio se kraj sezone i pozvali su me da ih dođem posjetiti. Prihvatila sam poziv bez puno oklijevanja jer sve me je ovo vrlo intrigiralo. Pojavila sam se u zakazano doba u eteru radija.  Odmah s vrata uslijedili su topli pozdravi jer mi se već dobro i *dugo* poznajemo. Tada još nije bilo Facebooka i Google sveznalice i nitko nije mogao znati tko će banuti s druge strane. Te večeri upoznala sam Ivanku Mazurkijević, frontmenicu grupe Stampedo koja je tamo pisala svoj diplomski, tada su rijetki imali kompjuter, a još rjeđi laptop. Sve je proteklo s mnogo humora, doskočica i u radosnome tonu.

Emisija završi, pada dogovor da se nađemo u obližnjem bircu, sljedeći trenutak nalazim se u njegovom automobilu niti ne sluteći da ne idemo gdje  bi trebali. Uhvatio me na galamu, prepad, ali nisam se odupirala.

Svidjelo mi se generalno sve, zaintrigirala me cjelokupna situacija. Neobično, sve spontano, osjetila se tu kemija već pri prvom svojem zvanju te njega kako mi podilazi. Na moju jednu on je dodao tri. Kaže mi da mu je bilo jasno da sam drugačija, da ga je fasciniralo kako uopće ne odgovaram na postavljena pitanja nego sve u nekoj svojoj maniri, britka i da je imao osjećaj da sam lijepa. Kada sam ušla da je bio svega u njegovoj glavi jer se pribojavao upravo toga. Da će se obistiniti njegove maštarije, bio je novinarski otvoren bez *dlake na jaziku*. I ja sam nekako znala koji je onda njih baš on i prvome mu prišla. Pitao je da li sam gladna? Tada sam se intenzivno hranila čokoladicama s benzinske pumpe i kavom iz McDonald’sa koju i danas obožavam.

Sve sam to dobila u roku od odmah, sve sam to dobivala i kasnije od njega jer on je ubrzo postao moj prvi pravi dečko.

Gorka kava zaslađena čokoladicom okusi su moje prve prave ljubavi. Taj 16 godina stariji muškarac bio je onaj s kojim sam počela otkrivati svijet. Bilo je lijepo, okus koji i danas pamtim pa me pitaju da kako mogu svaki dan konzumirati kavu i slatko, zar se ne bojim debljanja. O ne, nikako! S ovim sjećanjem se ne možeš udebljati, a taj trenutak prisjećanja kako sam bila sretna, mlada i zaljubljena mogu mi ići samo u prilog, nikako u devastaciju!

Jos i danas sa zanimanjem čitam Jutarnji list i nikada ne preskočim njegovu kolumnu jer taj inicijal B. uvijek će ostati u lijepome sjećanju!

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Privatno vlasništvo, autor: Zlatko Morić

Vaši komentari