MENU
received_533421346860955

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak: Karmički susreti

Ušao je u moj život brzo i tiho, isto tako izašao još brže i nečujno, ali ostavio toliko duboki trag, ne i ožiljak tako da to iskustvo suvereno mogu nazvati, karmički susreti. Govorio mi je da je on moj anđeo čuvar i mislio je ozbiljno, danas to znam. Ulazi mi u život kada je to doista potrebno. Nenajavljeno, ko najdraži gost. Digne me na noge i daje snagu da nastavim dalje. Jer i sam tvrdi la vita e bella!

Prva muška osoba koja je ostavila snažan dojam na mene. Njegove riječi jasno razumijem i pamtim, savjete koje mi je davao danas primijenjujem. Sve što je govorio bilo je strict to the point! Vratio mi je vjeru u ljubav i uz njega sam shvatila što znači pojam kompatibilna osoba. Da ga nisam srela teško da bi ikome vjerovala u osobnim ispovjestima o muško ženskim odnosima tj da muškarac može doista osjetiti ženu i obrnuto. Osoba koje ti je toliko slična, nevjerojatno da imate čak i slične crte i disproporciju lica, slični oblik prstiju na ruci. U komunikaciji osjećaj kao da se dugo poznajete, s kojom se razumiješ i bez mnogo riječi te se brzo otvaraš. Jednostavno osoba koje te može osjetiti i vrlo brzo pročitati tko si i što si! Bio je tu kada sam prolazila emocionalni kaos, netom poslije selidbe i izlaska iz 8 godina duge i tužne veze. Prva osoba kojoj sam se istinski povjerila i imala potrebu ispričati sve ono najcrnje, najdublje, najmračnije o sebi. On zna činjenice koje, bojim se, niti moji najbliži ne znaju o meni. Izložila sam mu se bez straha da će to iskoristiti ili iole me povrijediti. Otvoreno mu pokazala ono *najgore* od sebe, umjesto da se pokazujem u *najboljem* svjetlu što bi se očekivalo kada ti se netko svidi na prvu i započnete zanimljivu komunikaciju. Intenzivno smo komunicirali, meni su ti razgovori bili melem za dušu. Jedva sam čekala da mi se javi, on mi je značio vrhunac toga dana. Boja njegovog glasa imala je terapeutski utjecaj na mene i onda šta ja činim! Od silne sreće i zadovoljstva izložim mu osobne satire!!! Možda je zato i tako brzo otišao, kada bolje razmislim i ja bih danas uradila isto. Nije jednostavno sastavljati slomljenu osobu, to je mukotrpan i drugotajan proces. Prva sam koja ne bih pristala na takav početak romanse, priznajem. No, u dubini duše mislim da sam mu ipak bila draga i kao takva, da nije komunicirao samnom iz sažaljenja nego da me *volio* na neki neobjašnjivi način. Vjerujem da sam ga i tako polomljena zanimala, što mi je i sam indirektno potvrđivao. Davao mi je veliku potporu i poticaj za dalje, da nastavim sa životom bez mnogo osvrtanja na povijest! Šta je bilo, bilo je, mudro dalje da se ne ponovi isto! Samo ljubav i pozitiva bila mu je mantra koju sam s lakoćom prihvatila i ja!

Inače sam jako zatvorena osoba i ne puštam bilo kome da mi se približi, a kamo li da zaviri u moju dušu i psihu. On je tako lako prodro do mene. S lakoćom sam mu se otvarala, ogolila i uživala u tome. Intenzivno sam osjećala njegovu jako energiju i snažan muški ego te stabilnu osobu s druge strane. Bas onaj tip muškarca kojeg sam priželjkivala da mi uđe u život. Čvrst ko stijela, emotivno jaka i karakterna osoba, a nevjerojatno nježan i romantičan, sklon maštarenju. Intelektualac u svakom pogledu, daleko do fah idijota na što se nažalost svodi *naša intelektualna elita*, ima široki spekar zanimanja što osobno cijenim i posebno rangiram kao kvalitet. Manipulativan jest rođeni vođa, prvi kao takav kojeg sam upoznala, obično sam ja bila ta alfa i omega, a to uspješno čini jer ima čuku no ne i zle namjere. I on je realtivano zatvoren taman koliko treba, upravo ono što mi je kod muškarca neodoljivo i svaki put kad sam mu se pokušala više približiti udaljio bi se korak, dva.

Otkrio mi je istinu života, mantru i bitak, da je ključ svega ljubav! U ovoj fazi u kojoj sam se tada nalazila kada sam bila s njime u intenzivnoj komunikaciji nije mi u potpunosti bilo jasno o čemu govori ali ubrzo sam shvatila, prihvatila i to počela živjeti. Potpuna pozitiva, raditi šta volim možda zvuči trivijalno ali to je misija koja uspijeva rijetkima. Uživati u životu otvorena srca i voljeti, počevši prije svega od sebe.

Kad sam prekinula s Mr. Fatalnim bio je petak, subota je bila jedan tužan dan. Ma kakvi bili sve sam ih isplakala bar jedan dan. U nedjelju se digla rano, nekako svježa i odmorna, oko 9 već bila vani i šetala svoga maltezera Benka. Imam dvije rute, jedna po Kantridi duža, druga po Zametu kraća. Odlučim se za kraću po Zametu da usput obavim i kupovinu. Šetam, misli u overbookingu i ono vječito pitanje, pa zašto baš meni?! I u jednom trenutku osjetim da me netko motri, nazvala bih to prije rafal intenzivne energije usmjeren prema meni. Pokušavam locirati ali radi se o mikrosekundama pogleda usmjerenog iz automobila. Prošao je on, bio je u sivom automobilu u vidnom polju periferno uhvaćeno. Popratio me cijelim okretom glave i tijela ko slow motion sam to opazila. Tog ljetnog jutra opet je došao moj anđeo čuvar da me umiri i ohrabri za krenuti dalje.

Sljedeći susret bio je na moj rođendan. Kako?! Zašto?! San ili java?! Bojim se i razmišljati previše o tome, kako se baš on našao tamo. Srijeda, 14.12. dan mojeg rođendana, inače srijedom navečer idem na tečaj tanga. Nakon tanga pozvala sam svoje drage prijatelje Janu i Ivana u obližnji kafić, skoknula netom po čokoladni mouse u restoran preko puta. Ulazim u kafić, pozdravljam se s njima i opet osjetim tu istu, dobro znanu njegovu energiju. Noge mi se odsječu kad spazim da sjedi 2 metra od mene. Ovi me posjeli točno preko puta njega kao da su znali nešto više o svemu ovome, *majku sam im j u sebi*!

Gledao je, gledao i ja njega periferno, cijelo vrijeme sam ga motrila. Kroz žamor i glasnu muziku uspjela sam mu razaznati glas. Upijala sam boju njegova glasa i prisjećala se naših razgovora. Mislim da mu je bilo drago što me vidi. Kada sam palila svječice na muesu u časi jer eto tortu nismo imali, nakosio je glavicu kao od minja, spontana reakcija. Na mnogim fotografijama ima tu izraženu gestu, jedno rame poviše drugoga i blagi naklon glave, spokojan izraz tijela. Poželjela sam i sama biti na njegovom rođendanu da mu zahvalim na svemu, a to sam učinila na svojevrstan način.

Susret treći. Noć s teško bolesnim ocem na hitnoj, ujutro nekako dođem k sebi i izvedem Benka u šetnju sva shrvana od boli i nemoći u svezi njegovog zdravstvenog stanja. Šetam, dignem pogled i pred sobom ugledam njega u jurečem automobilu. Drito contact eye, stane sve u djeliću sekunde, bijeli automobil projuri (nemojte me ništa pitati, što kako, u automobile se ne kužim nit me zanimaju ali u boje da! Automobil je ovoga puta bilo bijeli!), a ja ko nova, rekuperirana žena nastavljam šetati u bojama.

Ništa mu ne zamjeram, mnogo mi je pomogao i zato mu hvala, a ja osjećam njegovu prisutnost svaki dan. Svaku večer prije spavanja običavao me pozdravljati za laku noć i poželio da naslonim glavu na njega, ušuškam se, rekao bi samo, u krilo. Kada mi je teško, prizovem si ga, pa se umirim. On je moj anđeo čuvar.

Jednom je rekao da sam iskamčila mušku suzu, svaku večer i ja plačem s njim.

S ljepotom gledam na sve to i neizmjerno sam mu zahvalna jer me potaknuo na ono najljepše i najvažnije u životu, a to je ljubav!

Izabrao mi je haljinu za obranu doktorata koju nisam imala hrabrosti tada kupiti, na njegov poticaj sutra dan ipak sam otišla po nju. Na svečanoj promociji obukla sam upravo tu haljinu njemu u čast. Da ga nije bilo teško bih ove godine bila na istoj. Rekao mi je da kada se vrati sa službenog putovanja želi da dovršim doktorat što sam misleći na njega i učinila te konačno doktorirala. Prije puna gorčine i iracionalnih strahova s mantrom u njegovom duhu, krenula sam riješavati problem po problem, čistiti zaostatke i raditi na sebi i zato hvala ti Marine od srca!

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Privatno vlasništvo, autor: Zlatko Morić

Vaši komentari