POŠALJI NAM UPIT

Vaše ime (obavezno)

Vaš mail (obavezno)

Naslov

Vaša poruka

Naša baza je Rijeka no pratimo zanimljive teme iz područja mode, ljepote, živnotnog stila regije, ali i puno šire. 

 

Vaše mišljenje nam je bitno!

Menu
Redakcija 099 3177320
Received 533426946860395

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak: Bivši susreti

Dolazi poruka da me vidio na adventu kada je bio u Rijeci, da sam prošla k’o suncem obasjana da su me svi njegovi kolege za stolom zamijetili, a njegov najbolji prijatelj se pohvalio kako je dobio moju umjetničku sliku povodom vjenčanja. Mislio je tada da sam sretno udana žena, ali ja sam tada već bila sretno razvedena i godinu dana solo u potpunosti rekuperirana od 8 godina pasivne agresije. Vidim da zna ponešto o mojoj novijoj povijesti dakle ima me i dalje na oku premda već duže vrijeme živi i radi u jednoj klinici u Švicarskoj.

Maja Vizjak

On je odlučio javiti se u nedjelju kada je došao u svoju rodnu Opatiju na godišnji od tjedan dana, nakon 9 godina od našeg prekida jer shvaća da je to bila velika pogreška, a danas vidi da smo jedno za drugo idealni i eto sudbina je htjela se opet spojimo. Odgovaram na njegove poruke da nisam već neko vrijeme najugodnije društvo jer u kući mi je bolest, vrlo teški trenuci za obitelj. Inače se nemam običaj s bivšima nalaziti, kada je gotovo onda je gotovo u svakom pogledu. Napominjem mu da ja više nisam ona ista mala, ljupka studentica akademije koju je volio pokazivati okolo kao pupu. Da je istina da samo nekada izgledali kao kompatibilan i jako lijepi par.

On visok, zgodan, sportske građe, crn muškarac, a ja vrckava koliko treba, znala kada treba govoriti, a kada se samo besprijekorno smješkati, uvijek dotjerana i ostavljala dobar dojam ma gdje se pojavili.

Premda je 13 godina stariji od mene, pasali smo si, izgledali smo zaista kao par pred kojim će biti idealna budućnost. No kako to već u životu biva, on priznaje danas, njegovom krivicom došlo je do prekida i da mu nije žao što me upoznao. Samo lijepa sjećanja ima iz te veze te da želi opet tu moju spontanost i kreativnost koju je volio jer se tada dobro osjećao. Bio je slatkoriječiv, sve je mirisalno na njega, no susprezala sam se i opetovano odbijala susret. Nije odustajao, svako jutro je slao poruke i želio da se vidimo. Htio je da izađemo u moj najomiljeniji restoran u kojim zanimljivo s njime nikada nisam bila, htio je da odemo u zvjezdarnicu, htio je sad on biti taj kreativan kao nekada ja. Pokušavao je, gađao je okolo, naokolo, a onda sam ga pozvala na kolače na što me nagovorio moj dragi prijatelj koji me baš taj vikend došao posjetiti iz Zagreba. Nakon dugog i otvorenog razgovora s mojim Vitom poslala sam Saši poruku se možemo vidjeti sutra tj. u subotu navečer, većer prije njegovog odlaska što će se poslije pokazati kao odlična odluka.

Došao je po mene, još je uvijek imao onu istu igračku na zadnjoj polici stakla uz pomoć koji sam mu prepoznala automobil što mi je generalno uvijek bio probem jer se ne razumijem u iste, raspoznajem ih jedino po boji ili detaljima u ovome slučaju. Ušla sam u automobil ko u vremeplov. Kao da se ništa nije promijenilo, on isti, a ja?! Počeo je razgovor opći, onda malo uspjerenije, svatko je iskoristio vrijeme da ispriča u kratkim crtama šta se s njime dešavalo zadnjih 10 godina. Brzo sam se definirala po pitanju svoje duge i tužne vezu koje se više niti ne sjećam budući da pamtim samo sretne dane, stoga nemam što o tom periodu niti govoriti u općoj sam amneziji i da je on glavni krivac zašto sam došla na ideju da bi se ipak mogla početi družiti s svojim vršnjacima premda se tamo nikada nisam uklapala. Kažem da sada znam šta hoću, a još više šta neču!

I onda je razgovor postao usko specijaliziran tj intiman. To je shvatio ko izazov i krenuo u napad s potpitanjima da šta sada želim i još više ne želim?! Odgovaram u svome stilu da želim još jedan kolač i da on naruči isto onaj zadnji jer posljednje parče me uvijek rastužuju. Da ne želim biti tužna, jer kada sam tužna onda sam ružna što jednoj lijepoj i plemenitoj ženi nikako ne pristaje! Ne želim biti s nekompatibilnim muškarcem, ne želim biti muško u vezi, želim biti žena, misliti ko žena i tako da osjećati, usprkos mojem prokletstvu da mogu sve i ništa mi nije teško ali ne želim ići kroz život kao *one man show* nego funkcionirati u dvoje jer to je za mene ljubav.

Svjesna sam sebe, tako sam i što sam, da sam drugačija, konfekcija nisam ali da sam kao nikada do sada uvjerenija da rijetki na kraju ipak pronađu rijetke. I zato biram teži put, a da želim biti u vezi s bilo kime to mogu u roku od odmah ali taj luksuz si više ne želim priuštiti.

Nakon višesatnog razgovora osjetila sam umor i predložim da me odveze doma. Po izlasku zaželjela sam mu sretan put nazad u Švicarsku i čim sam zalupila vrata automobila kao da sam zatvorila vrata povijest i ostavila ga tamo gdje je i bio svo ovo vrijeme, u prošlom svršenom vremenu. Ničim me nije tu većer impresionirao, fizički je još uvijek atraktivan ali nije me privlačio. Običavao je nositi fine traperice, košulje i sako, no tu većer bio je potpuno neprikladno u sportskom odjeven. Još gora činjenica da je došao praznih ruku, bivšoj curi od koje je očekivao revival, a zna da volim dobre čokolade. Sve to jasno mi je dalo do znanja da tu više nije bilo ničega za mene. Sutra dan se javio da je stigao, pristojno sam sam ga pozdravila. Dan nakon jer takav sam igrač, volim sve karte na stol, ništa u rukavicama, kažem mu da neće biti ništa od nas! Slijedeći dan baš na Valentinovo, ujutro u 8 sati dolazi poruka, koju nisam otvorila nego odmah pobrisala i stavila ga na ignore.

On je bilo prvi kojeg sam ikada stavila na ignore i otišla u dan posvećen ljubavi po mojem izboru.

Ja u ljubav vjerujem, a ona prava samo šta nije došla! Dočekati ću je sama, ne u lošem društvu!

Danas ova cura jako dobro zna šta može, želi, hoće i što znači biti dama, a dame biraju! Za mene samo najbolje molim!

Žensko pismo iz tipkovnice Maje Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

Fotografije: Privatno vlasništvo, autor: Zlatko Morić

Vaše mišljenje nam je bitno!

Optimization WordPress Plugins & Solutions by W3 EDGE