SALLY

Ovo neće biti klasičan report pisan da donese odgovor na najbitnija novinarska pitanja i da utaži osnovnu znatiželju, ovo će biti moji dojmovi i prije svega emocije vezane uz događanje Visoke poslovne škole PAR povodom ženskog poduzetništva, a pod nazivom Žene bez PARdona. Ovo je bila peta godina, meni četvrta, a moja priča ide ovako…

Prve godine sam čula za događanje no nisam se odazvala, sjećam se ime mi je bilo fenomenalno, britko i moćno, apsolutno u skladu povoda kojim se održava. Obećala sam sebi, druge godine ideš. 

MY SPIRIT

I došla je iduća godina, došla sam, zauzela mjesto u publici. Kao poduzetnica u rastu i razvoju, svjesna da me čeka dobar put učenja da bih bila još bolja pomislila sam  gledajući govore i panele – Kako bi bilo dobro da i ja jednom budem tamo, na bini…

Svjesna svih svojih prednosti i mana, nije tajna da je komunikacija moj dobar adut, uostalom to ni ne čudi s obzirom na godine rada u medijima, s obzirom na završenu Kroatistiku, riječi su moj posao, pustite me da govorim, pišem, da stvaram, ja sam tako svoje mjesto sve bolje i bolje gradila u ovom svom mediju kao i u PR-u.  Imajući na umu da me čeka putovanje, a destinacija će na kraju ovisiti samo o meni, danas sam jako zadovoljna i zahvalna, moje putovanje donijelo je fenomenalne ljude, projekte i najljepši dio svega – ono je tek počelo…

Vratimo se Ženama bez PARdona, treće godine održavanja dobila sam poziv da odradim “one to one” intervju s Irenom Orlović čija je priča doista bila inspirativna i emotivna. Sjećam se osjećaja zahvalnosti na pruženoj prilici i zaključujući razgovor zahvalila sam sugovornici, ali i komentirala kako se bilježim i za sljedeću godinu na isto mjesto.

Poziv je stigao i prošle godine kad sam bila u društvu doktorice Elme Bunar, a i ove kada sam vodila razgovor s Josipom Maslać Petričević, vlasnicom Naftaline.

Još mi je uvijek teško sabrati dojmove, no ono što bih istakla je iskrenost.Čuli smo iznimno uspješne žene koje nisu koristile trenutak kako bi egu dale šansu da progovori i pohvali se sjajnim partnerstvima i projektima. Ne. Čuli smo žene, a znamo da je esencija ženskog bića emocija, koje su progovarale o strahovima, očekivanjima obitelji i okoline, teškim danima, sumnjama, počecima.

Čuli smo žene koje su utkale istu poruku ka van:

  • Sanjajte. Radite. Imajte vjere. Budite zahvalne.

Okružite se sebi sličnima. Budite spremne i na neuspjehe.

Ali prije svega… usudite se , krenite.

Službenih medijskih objava neće nedostajati stoga dopustit ćete meni jedan ovakav tekst. Žene bez PARdona nisu samo event koji se održava jednom godišnje, kroz pet godina predanog i kvalitetnog rada, dobili smo pojam koji se može i treba roditi u svakoj od nas, ne nužno samo poduzetnicama. Jer svaka od nas treba znati tko je, što želi, kako će to postići, usuditi se postaviti ciljeve visoko, ali nikad, nikad svoj pogled usmjeriti samo ka sebi i svojoj probitačnosti. Žena bez PARdona pomoći će drugoj ženi na putu, pomoći će društvu, bit će osjetljiva na društvene nepravde, ali svoj će uspjeh graditi pravedno.

Eto, to sam htjela podijeliti s vama. Uživajte u velikoj galeriji fotografija i ne propustite iduće izdanje ovog bitnog događanja.

PAR.HR DONOSI SVE O DOGAĐANJU.

Pripremila: Marija Mažar

ADVENT NA GRADINI