Menu
maja5

Žena koja inspirira – Maja Vizjak!

Sjedimo u slastičarnici Rica, divno mjesto kao da nismo u Rijeci, sada mi je jasno zašto ga je Maja predložila. Pa ovo je njezin dnevni boravak, kao da ga je ona uredila. Voli klasični stil u uređenju ali i odijevanju. Ona je klasičarka i romantičarka i to joj priliči. Živi i radi svoj san. Možda ste već naslutili, riječ je o našoj novoj kolumnistici Maji Vizjak, ujedno i mojoj današnjoj sugovornici.  Ova žena zna što znači davati  ljubav i ne tražiti ništa zauzvrat te izgubiti sve i dizati se iz pepela. Hrabro, odlučila je svo svoje iskustvo podijeliti s nama, svoju tugu tj. ljubav. Uživala sam u razgovoru s pravom damom, koja voli život i živi ga na svojstven način.

Od nedavno ste nova kolumnistica Stiluete, pišete o crticama iz svojeg života, ljubavnim pričama, susretima i rastancima… Kako je sve započelo?

Pa evo, sasvim slučajno. Jedne subote sam se našla s Marijom u Hemingwayju na kolačima, jednostavno mi je “dosadilo” da se stalno gledamo na eventima, a nikako da se upoznamo.  Ja se inače stvarno bavim svime i svačime i za mene je ovo još jedan takav moment. To nije posao, već opuštanje i nešto što radim za sebe i svoju dušu. Ljudi za mene često kažu da sam “s drugog planeta”, jer ne mogu shvatiti da postoji i ta umjetnička strana mene. Nikada ljudima iz “poslovnog svijeta” ne otkrivam taj dio sebe, a isto vrijedi i obrnuto. 

Uz pisanje kolumne ujedno se dodatno izlažete javnosti na društvenim mrežama. Kako vi koristite Facebook i kako vidite njegovu moć?

Primijetila sam to i kod svojih studenata, čini mi se  da su studenti puno otvoreniji, neki mi čak šalju i friend reqeste na Facebooku. Meni je to neobično, mi smo prije bježali od profesora, kamoli da bi se družili sa njima! Isto je pitanje i koliko se izložiti, pogotovo na društvenim mrežama. One odavno nisu naši privatni prostori, sve što ja prikazujem na društvenim mrežama je vrlo estetski dotjerano. Pazim kakve fotografije objavljujem, uvijek želim kroz njih pokazati taj umjetnički segment mog života. Realno, u trenutku kada ste odlučili pridružiti se Facebooku potpisali ste “ugovor s vragom”, da će te uvijek biti dostupni i dozvoliti ljudima da ulaze u vaš život i prate što radite, objavljujete. 

Ozbiljna ste poslovna žena, iza vas i pred vama je bogata karijera, pa ipak otkrili ste mi da gajite veliku ljubav prema umjetnosti. Kako se razvijao vaš umjetnički put?

Škole, faksove koje sam završila i doktorat sve sam ja to odrađivala ali izgarala sam za umjetnost. To me istinski zanimalo i ispunjavalo. Kronologija moje kreacije išla je ovako. Otkrila sam se kroz klavir u osnovnoj školi, no umjesto na glazbenu išla sam na likovnu akademiju. U gimnaziji otkrila sam s predragom Linom Bussov crtež i dan danas najradije do svih tehnika crtam! Ta žena mi je bila kao majka koju tada nisam imala u punom kontekstu, te su mi ona i Tery Husk iz Houdsona, žena koja je isto dolazila na te tečajeve ušle u moj život, te me usmjerile na čemu sam im neizmjerno zahvalna.

Naslućujem da je uskoro u vaš život zakoračila moda… Spomenuli ste da ste diplomirali Modni dizajn  Zagrebu? Je li moda prisutna u vašoj obitelji već godinama ili ste tu granu umjetnosti sami otkrili?

Tako je. Nisam od prve uspjela upisati likovnu akademiju pa sam upisala modni dizajn. Sudjelovala sam na oko 30tak revije i sama ih organizirala oko desetak u nekadašnjem Budda baru. Danas samo sebi kreiram, te pomažem onim kojima je to potrebno. Moda je nešto meni urođeno i naslijeđeno jer je majka slovila kao jedna on ponajbolje odjevenih žena u 3. maju. Inače majka je došla studirati u Rijeku, tati u podstanare. Na trećoj  godini otišla je raditi u Njemačku, posudila novce od njega, ostala mu dužna nekoliko rata i on godinu dana nije “rentao” tu sobu, kaže znao je da će se vratiti. Tako i bilo, za godinu dana eto nje nazad s 9 kofera. Idu oni na večeru, izlazak i ona kuka da nema šta obući. Odu oni u Trst po haljinu. Čekao on nju dva sata u kafani, nema nje i nema i ide da vidi jeli živa, ulazi u dućan, a ova blijeda u suzama. Ovaj zaprepašten pita da šta je bilo?! Ona njemu da se ne može odlučiti koju haljinu da uzme. Tata je uvijek bio frajer, uzeo joj je sve tri i u njezinim očima ispao Bog. I cijeli život je znao podbočiti leđa i dizati je kada je to bilo potrebno. Muškarac koji zaista osjeti čitaj voli svoju ženu.

Dakle, definitivno ste imali modne uzore još od malih nogu. Koliko je to utjecalo na vas? 

Budući da mi je majka bila šefica jednog odjela dobivala je mnogo robice tako da sam imala masu svega i dnevno sam se presvlačila više od 5 puta. Kada me pitala da zašto to radim, ja dijete od 4 god sam vješto lagala da sam se smočila, zaprljala, zgužvala, no sve su to bile samo izlike, ne i istine. Danas se presvlačim pa najmanje 4 puta u prosjeku i imam podosta odjeće, uvijek sam je i imala mnogo, ne znam da li bi drugačije mogla funkcionirati. U Zagreb me selio kombi upravo zbog odjeće i jako su mi nezgodna putovanja i odabir odjeće, strahoviti stres mi zadaju. Treba ponijeti malo i racionalno, a ja tako ne funkcioniram.

Uvijek izgledati damski i vrlo dotjerano, do posljednjeg detalja!  Što za vas znači biti dama?

Dani u Zagrebu bili su mi divni, jako lijepi period mojeg života. Inače mi Zagreb paše kao grad, otac mi je s Britanca. Djeda bio oficir i mnogi mi kažu da se vidi da imam taj jedan strogi odgoj i zagrebački duh, da sam baš prava damica. Pa mislim za sebe da sam lijepo odgojena, klasični tip žene, vrhunski esteta, volim lijepe stvari i okružiti se njima. Patim na finese tipa dekoracija stola, set mora biti cijeli neupareno ne podnosim, serviranje hrane, sve na svome mjestu, sve da je che che. Božići, rođendani i slične svetkovine su za mene izazovi.

Imate li i vi dana kada ti se jedno ne dotjeruje i najradije bi izašla u trenirci iz kuće? Vjerujem da se to svima nama dešava, kako se ti nosiš sa takvim trenucima?

Postoji jedan stih kojeg se držim: Najbolje izgledam kada se najgore osjećam. Zanimljivo je to i ja se toga držim, nekad možda i pretjerujem. Ali takav je život, imamo puno savršenih fasada, možda je to zato jer ljudi i život očekuju od tebe da si jako fleksibilan i pokazuješ drugačije lice ovisno o situacijama.

Je ste li posebno vezani za svoje modne krpice ili vam ne predstavljaju posebno emotivnu važnost?

Imam zaista mnogo odjeće oko 20 kaputa, 200haljina, 50 suknji i jedne traperice koje ne nosim! Majka u šali zna reći da imam BMW u ormaru. Ima tu svega od odjeće od 50 kn iz Lidla do skupih i markiranih komada. Prvi Gucci kupio mi je upravo otac i ukazao na činjenicu koja mi je danas jasna. Nije želio da su mi oči gladne materijalnih stvari, nije htio da me motiviraju haljine i cipele, to mi je sve učinio dostupnim, htio je da sreću pronalazim na pravim mjestima! Koliko god stvari posjedovala, nisam vezan za njih, rado ih posuđujem, poklanjam, prosljeđujem. Odjeća mi je isključio način kreacije i dizalica, kako se taj dan osjećam tako si složim kombinaciju. Loš dan se odmah popravi u frizeraju i izborom dobre “opravice”!

Slikanje je vaša velika strast, no od nedavno puno pažnje posvećujete i pisanju, poput kolumni na našoj Stilueti. Utječu li ove dvije grane umjetnosti na vas drugačije, posežete li za olovku ili slikarskim kistom u različitim periodima svojeg života?

Da, dugo nisam slikala no polako se i tome vraćam. Naime, uvijek stvaram u fazama, osjetim se inspiriranom za sviranje ili slikanje i onda neko vrijeme samo to radim. Istina je da kada slikaš dođe neka tuga. Ti ulaziš u sebe i ako nisi sa emocijama čist, kroz slikarstvo možeš lako ući u neku depresiju i melankoliju. Pisanje sa druge strane utječe drugačije. Ono je za mene čišćenje, u pisanju se ne može definirati tko je tko, a opet ogolio si dušu i lakše ti je. Na prvi članak za kolumnu, reakcije okoline su bile: “Majo, ja se nikada ne bih mogla tako ogoliti, svaka ti čast na hrabrosti!”

Pišeš o ljubavi, često  i o bolnim temama poput prekida. Što bi savjetovala, kako se nositi sa takvim trenucima u životu?

Ovako, ja sam brutalna. Ovo što ja radim to većina ljudi ne može, jer se boje. Ali, znam što znači plakat, znam što znači tuga i ne bojim je se, naučila sam to kroz život. Treba se isplakati, to nije nešto sramotno. Ali isto tako, ja sam brutalna. Kad se jednom završi veza nema više zivkanja, odlazak na kavu, to treba srezati u korijenu. Ljudi se često vraćaju jedno drugome i kada već imaju odvojene živote, ja tako ne mogu i to ne podupirem. Jednostavno isplačeš i kreneš dalje.

Uživamo u odličnim kolačima u našoj riječkoj slastičarnici Rica. Volite li i sami kuhati i istraživati svoju kreativnost u kuhinji?

Volim biti kreativna gore ste već shvatili, a mir nalazim u kuhinji. Uživam kuhati, pogotovo za drage ljude. Mnogi požele za svoj rođendan da im napravim tortu i to tortu čiji sam recept pokupila u prvoj sezoni Masterchefa u kojem sam bila, 5 dana! Nema osobe kojoj nije legla, nema ugljikohidrata sastojci su slatko vrhnje, gorka, bijela i mliječna čokolada i želatina prozvana kao Majina torta. Samo Maja još u nju gurne marcipan i jagode i onda je moja tortisima!

Za kraj, otkrijte nam nekoliko vaših omiljenih mjesta u Rijeci.
Pa, kao što ste već shvatili to je naravno petkom BarBar, a rado odlazim i u Mirage. Što se tiče slastičarnica obožavam ovo mjesto i u Voloskom KaoKakao. A što se tiče restorana, jedini koji meni stvarno odgovara je Roko u Opatiji, lijepa i topla atmosfera.

Pripremila: Katja Grubiša

Photo: Eni Brušnjak

Vaše mišljenje nam je bitno!