SALLY

Zašto je nekim osobama teško odbiti druge, zašto je dobro i važno znati reći „ne“ i kako to naučiti pročitajte u članku koji slijedi.

Nema osobe na ovom svijetu kojoj se nije dogodila situacija u kojoj umjesto da kaže „ne“ je pristala na nešto što u tom trenutku ne želi ili što joj se ne sviđa – od najobičnijeg odlaska na kavu kad joj se baš ne da, do zatrpavanja poslovnim zadacima od strane kolega i šefova. No postoje i osobe kojima je riječ „ne“ toliko postala teška i strana da kontinuirano udovoljavaju zamolbama i zahtjevima okoline. Zašto je to tako i kako naučiti reći „ne“?

Moraš slušati mamu/tatu, tetu u vrtiću, učiteljicu, trenera… I slušali smo – što iz prirodne želje da im takvim poželjnim ponašanjem ugodimo, te budemo voljeni, prihvaćeni ili pak nagrađeni, a što iz straha od neke vrste kazne. Kasnije smo željeli biti prihvaćeni od strane vršnjaka – pazili smo da ne povrijedimo pravila grupe ili da ne izgubimo prijatelje. Odrastanjem uglavnom izvježbamo pronaći zdravu ravnotežu između zahtjeva okoline i unutarnjih želja i potreba, no neke osobe zbog specifičnih uvjeta u kojima su odrastale i u odrasloj dobi funkcioniraju kroz obrazac kontinuiranog pokoravanja zahtjevima autoriteta, članova obitelji, prijatelja…

Zašto je nekim osobama teško drugima reći „ne“?

ZTC

Svi smo mi u našim prvim godinama života gradili svoj identitet i neovisnost snažno izražavajući vlastitu volju, želje i potrebe, te time ujedno i testirali granice svojih roditelja i odgajatelja. Naravno da je postavljanje roditeljskih granica u odgoju djece iznimno važno i poželjno, no u nekim obiteljima su te granice znale biti ekstremno krute, a djeca koja su odrastala u takvim obiteljima nisu niti dobila priliku izgraditi svoj identitet. Njihovo vlastito ja je bilo utišano neprestanim odbijanjima, zabranama ili pak ignoriranjima i odbacivanjima; ponekad čak i zanemarivanjima ili zlostavljanjima. Ta djeca su odrasla sa porukom „Tvoje potrebe i želje nisu važne. Ti nisi važna/važan.“ Važni su samo zahtjevi okoline i kako im udovoljiti. To baš i nije zdrav temelj za izgradnju svog vlastitog identiteta, samosvijesti, samopoštovanja i samopouzdanja, zar ne? A bez njih takvim osobama ne samo da je teško reći „ne“, već su vremenom izgubili kontakt sa svojim unutarnjim ja, svojim potrebama, željama, preferencijama, te nisu sigurni u sebe i svoje granice.

Djeca čiji roditelji nemaju dosljedan stil odgoja (ponekad su prestrogi, ponekad prepopustljivi), znaju rađe izabrati ne riskirati, te se pokoriti svim roditeljskim zahtjevima budući nikad ne znaju kakva će biti njihova reakcija.

U nekim obiteljima zbog teških životnih situacija (bolest, razvod braka, smrtni slučaj u užoj obitelji itd.) kojima su roditelji iznimno opterećeni djeca im u svemu udovoljavaju kako im ne bi priuštila dodatnu neugodu, stres i opterećenje (a nastavno isto i sebi).

Ima i obitelji u kojima roditelj/i svjesno ili nesvjesno emocionalno manipuliraju djecom od najranije dobi zbog vlastitih struktura osobnosti i nasljeđa obiteljske dinamike uvjetujući ih i šaljući im različite vrste poruka o potrebi neprestanog udovoljavanja zahtjevima i očekivanjima roditelja, pa i okoline.

Kao rezultat izravnih i/ili neizravnih poruka koje su dobivale od onih koji su im bili važni tijekom odrastanja osobe u sebi znaju nositi duboko zakopana uvjerenja da je reći ne loše, nedopustivo, sebično, nepristojno, da vrijede samo ako su poslušne i udovoljavaju drugima, da su loše osobe ako govore ne, da su dužne drugima, da će im drugi njihovo odbijanje zamjerati ili se naljutiti na njih, da time čine nešto loše drugima – da će druge razočarati, rastužiti ili povrijediti, da će time izgubiti odnos, biti nevoljeni, neprihvaćeni i/ili odbačeni, te ih preplavljuje osjećaj iznimne neugode, straha i krivnje čak i od same pomisli da drugome kažu ne. Pa nastavno „ne talasaju“.

A zašto je kazati NE drugima zapravo baš odlično?

  • Vrlo je zdravo za naše mentalno zdravlje i uopće nije nepristojno.
  • Time govorimo DA sebi, svojim potrebama i željama; znači da smo se pobrinuli se za sebe.
  • Tako dajemo na snazi i važnosti vlastitoj slobodi izbora.
  • Time preuzimamo odgovornost za svoje odluke, vrijeme, pa na koncu i život.
  • To znači da slušate i volite sebe.
  • Time dajemo do znanja drugima gdje su naše granice, zbog čega će nas više poštivati.
  • Naše NE je znak da smo na dobrom putu da uspostavimo odnos povjerenja, iskrenosti i ravnopravnosti sa drugom stranom.

Stalno govoriti „da“ i ići ljudima “niz dlaku“ zna biti vrlo iscrpljujuće, frustrirajuće, umarajuće, zna prevladati osjećaj jada, praznine, nezadovoljstva. Dugoročno to vodi nekvalitetnim odnosima ili prekidu odnosa, razvodima braka, izgaranju, anksioznosti, depresiji…


Lijepo je doprinijeti tuđem zadovoljstvu i sreći, ali  što nam to vrijedi ako smo nakon toga mi sami nezadovoljni? Kao i u svemu u životu pravilo zlatne sredine je uvijek najbolje – važno je naći balans između pristajanja i odbijanja. I nije nemoguća misija. Oslobađajuće je, pokušajte…

Kako naučiti reći NE?

  1. Vježbajte. Za početak u mašti, pa pred ogledalom, pa u manje bitnim situacijama…Svaki vaš idući NE će biti snažniji i snažniji.
  2. Osvijestite koje su vaše sposobnosti, prednosti i snage.
  3. Osluškujte se.
  4. Radite da svojoj samosvijesti, samopouzdanju i samopoštovanju. Ako ne možete sami stručna pomoć kvalificiranog terapeuta je uvijek dobar izbor.
  5. Osjetite svoje granice – koliko možete podnijeti, a što vam je previše, te ih za početak sami poštujte. Kad ih vi ispoštujete bit će lakše drugima dati do znanja da ih poštuju.
  6. Pronađite balans između DA i NE, te ih koristite ovisno o situaciji i kako se u tom trenutku osjećate.
  7. Dajte si vremena da razmislite i tek tada odgovorite – npr. „Ne mogu ti odmah odgovoriti. Moram nešto vidjeti pa ću javiti za pola sata.“
  8. Kad kažete „ne“ ostanite dosljedni i ne dajte se izmanipulirati da naknadno pristanete.
  9. Nakon vašeg „ne“ nemojte se zbog opravdavati jer ćete se zapetljati. A nikome niste dužni polagati račune.
  10. Ne nasjedajte na rečenice „Ali svi drugi će“. Nisu svi isti, zar ne? Dozvolite si biti drugačiji.
  11. Ne dajte se izmanipulirati rečenicama „Ali bit ću tužna/razočarana/ljuta itd“. Da, drugi imaju pravo na svoje potrebe i osjećaje. Ali imate i vi. I važni su, zar ne?
  12. Izdržite pritisak traženja vašeg pristanka pred publikom – sjetite se da će vas svi više poštivati i uvažavati ako ostanete čvrsti nego ako popustite pred pritiskom. I nastavno onda sve manje i manje gnjaviti…

Imajte na umu da

  • Je u redu reći NE osobama koje su vam vrlo bliske, ali i nadređenima.
  • Reći NE ne znači kraj i propast. Time nećete izgubiti ni voljenu osobu, ni prijatelje, ni posao…to su samo nerealni katastrofični scenariji u vašoj glavi.
  • Možete pokazati svoju velikodušnost, nesebičnost, marljivost i druge kvalitete i na druge načine.
  • Govorimo „ne“ nekom zahtjevu/radnji, a ne pojedincu kao osobi.
  • Kako drugi imaju pravo nešto tražiti od nas, tako i mi imamo pravo to odbiti učiniti.
  • Kad netko nasrtljivo traži od vas da nešto napravite unatoč vašem „NE“ ili manipulira vašim osjećajima to samo govori o tome kakva je ta osoba, a ne kakvi ste vi.
  • Su ljudi jači nego što mislimo. Imajte vjere u njihove kapacitete da se nose s vašim „ne“.

Kao i pri svim utabanim obrascima ponašanja i za naučiti reći ne treba prakse i vremena. Ne posustajte ukoliko se dogodi neuspjeh, već učite iz njega. I uvijek se sjetite da svako vaše „ne“ nekim trivijalnim stvarima zapravo znači jedno veliko „da“ onome što je važno – vašem zadovoljstvu, ispunjenju i sreći.

Foto: Pixabay

Pripremila: Tajana Topo Kero

ADVENT NA GRADINI