SALLY

Naša današnja gošća natjecala se na Supertalentu i ona je trbušna plesačica Sara Saršon. Sara obožava ples i sebe prvenstveno smatra plesačicom. Iako se danas najviše bavi trbušnim plesnom, voli i ostale plesne discipline jer se dugi niz godinama i sama bavila svim vrstama plesa, a kaže kako i danas kada ima priliku voli otići na plesnu radionicu. Trenutno studira trbušni ples i obrazovanje joj je jako važno jer smatra kako ono može ići u nedogled i da uvijek postoji prostor i vrijeme da se nešto napravi bolje. Sara ima i svoj plesni studio Sara Dance Studio gdje većinom provodi dane, a kada nije tamo onda šeta sa svoja dva psića.

Što za tebe predstavlja ples?

Ples je jednostavno moj životni stil, bez toga ne mogu funkcionirati jer čim otvorim oči prvo o čemu razmišljam je što ću danas raditi s plesom, hoću li učiti nešto novo, što ću raditi s članovima. Stvarno mi se sve oko toga vrti, iako imaš konstante upale mišića, ali naučiš se na to i uvijek ponovo dižeš i ponovo krećeš, jednostavno uživaš.

ZTC

Kada si otkrila svoju ljubav prema trbušnom plesu? Koja je tvoja priča?

Trbušni ples sam otkrila prije 13 godina, a tada se o njemu nije mnogo znalo, barem ne kod nas u Hrvatskoj. Tada sam bila u srednjoj školi i u trendu je bila Shakira. Njezini spotovi, egzotični pokreti fascinirali su me u kratko vrijeme i htjela sam naučiti kako se to radi. Tada je na moju sreću postojao tečaj gdje sam provela tri godine, ali nažalost nije bilo prostora za napredak, a ja sam htjela nešto više. Potražila sam školu i obrazovanje vani jer kod nas jednostavno nije bilo toga na toj profesionalnoj razini kao u inozemstvu.

Je li ga bilo teško naučiti?

U početku nisam znala hoću li ja to moći, ali tijelo mi je jednostavno pozitivno reagiralo i sve mi je došlo prirodno. Bilo je naravno nekih pokreta koje treba savladati i s kojim se mučiš, ali mislim da mi je moje drugo plesno obrazovanje pomoglo. Ja sam zapravo započela s hip hopom i modernim plesovima te satovima baleta koje i dan danas još uzmem, također kao i satovima jazza te plesom na šipci. prošla sam veliki spektar tih plesova, bila sam i po svijetu i radionicama te kampovima po Europi. Moraš koristit određene mišiće i sve ovo što ja danas učim i radim nije nimalo lako, ali kada vidiš taj napredak iz dana u dan i sve si bolja i bolja, to je poseban osjećaj.

Bila si i na Supertalentu, sada zadnji put si plesala i s ponekim opasnim rekvizitima, kako je plesati sa sabljama? Jesu li one i inače dio tvoje plesne točke?

Da, bila sam na Supertalentu tri puta, 2011. godine spojila sam trbušni ples sa street jazzom, nakon toga sam 2016. godine išla s jednom klasičnom točkom gdje sam imala ulaz sa veom, nastavila s Drum Solom i pritom svirala činelice, a ove godine sam se odlučila na opet nešto drugačije. Htjela sam uzeti neki rekvizit da bude atraktivno ali opet da pokažem pokrete trbušnog plesa, izolacije i sve što ide s tim. I tako sam krenula vježbati s jednom sabljom, pa s dvije i na kraju sam vježbala s tri i odlučila otići sa sve tri. Htjela sam pokazati nešto novo i neobično i nešto što još nismo imali prilike vidjeti.

Dosta sam plesala sa sabljama i u Bal Anatu već dvije godine sudjelujem u plesu sa sabljama, pa mogu reći da imam iskustva, hahah. Nije mi prvi put.

Imaš i svoj studio u Rijeci, kakve plesove podučavaš, je li to samo trbušni ples ili nešto drugo?

Imam svoj studio Sara Dance Studio gdje je primaran fokus na trbušnom plesu, imamo početnu, srednju i grupu za nastupe. Podučavam i satove plesnog pokreta gdje ih učim osnovne pokrete jazza, baleta i osnove svih plesnih disciplina koje su nam potrebe za trbušni ples, kako bi bile lijepe i atraktivne hehe. 🙂

Već sedam ili osam godina vodim tečajeve u Rijeci, bila sam u raznim prostorima, ali ovo mi je druga godina da sam u svom studiju, ovo je totalna sloboda. 🙂

Kako osmišljaš korake, uvijek me to zanimalo jesi li jednostavno vođena ritmom i složiš nešto spontano ili ipak postoji neki recept?

Definitivno postoji vokabular trbušnog plesa, postoje pokreti koji se uče, cijela ta povijest egipatskih raznih pokreta i pokreta iz ostalih arapskih zemalja, također i izolacije. I onda, kada imaš sve to znanje upališ si muziku i jednostavno smišljaš, ja inače tako radim, slušam muziku i razvijam koreografiju u glavi. Nas u trbušnom plesu muzika vodi, ako je muzika tiha i koreografija je blaža, kad se muzika razgranava uvode se teži pokreti, više kretanja po pozornici i slično. Znanje je potrebno, ali postoje varijacije, njih bezbroj, svašta se može mijenjati ovo je potpuna sloboda kreativnosti.

Tko ti je najveća podrška?

Moja obitelj definitivno, sestra, mama i tata su uvijek bili tu uz mene.

Za kraj kakvi su planovi za budućnost?

Želja mi je da se pročuje za moj studio i za trbušni ples jer u Rijeci ga nemamo prilike često vidjeti. Nema predstava ni evenata, a voljela bih da se ta disciplina počne ozbiljnije shvaćati i da bude tražena. Cilj mi je i nastaviti raditi sa članicama da izađemo van s nečim kvalitetnim i nečim za što će svi reći WOW to je trbušni ples?! Treba postići da on izgleda teško, jer ljudi misle da je to nešto lagano ali postoji težina. Naravno da može izgledati i biti lagan, jer sve je stvar na kojoj je razini plesačica. Trbušni ples je već sam po sebi atraktivan uz kostim i muziku i sve to super izgleda, ali tu postoji puno rada.

U svakom slučaju, ja nastavljam ulagati u obrazovanje i sebe, polažem levele i jednostavno idem do kraja jer me sve zanima. Mene itekako čeka još posla jer uvijek ću pronaći nešto u čemu se mogu poboljšati. Volim učiti i svaki plesač bi trebao ulagati u sebe doživotno, pogotovo učitelji jer vremena se mijenjaju i umjetnost ide naprijed.

Foto: Ivor Mažar

 

ADVENT NA GRADINI