SALLY

Marijana Kalčić je osoba koja čega god se uhvati u to uloži puno ljubavi i truda, pa tako Marijana osim što je majka i direktorica Turističke zajednice Matulji, ima puno društvenih obaveza u danu koje si je, kako kaže, sama ubacila. Ali kada ste takva osoba, ništa vam nije teško i uživate u svemu što radite. Marijana piše, izdavačica je Tramontane – matuljskog lista, amaterska glumica dramske skupine Udruga Domoljub 1909, pjeva u zboru Štorija koji je također dio te iste udruge. Ona jednostavno nastoji svake godine naučiti nešto novo, pa je tako i završila prvi stupanj kineskog jezika, a ove godine i tečaj za specijalista internet marketinga. Voli tehnologiju i uvijek je nastoji popratiti i isprobati, svira klavir i harmoniku, voli čitati knjige, a ujedno i potiče svoju kćer da se ugleda na dobar primjer, voli kuhati, peći kolače, ali i degustirati sve to, organizira društvena događanja, privatna druženja s prijateljima, voli šetati, voli i dobru glazbu, a kako i sama kaže dani su joj često prekratki.

Krećemo s prvim službenim pitanjem, pjevate, glumite, stvarno imate puno hobija, no kako ste se našli na izazovnoj poziciji direktorice Turističke zajednice Matulji?

Izgleda da jedno s drugim ne ide, ali zapravo ide, sve se nekako poklopilo i došlo slučajno. Naravno osim posla, u uredu sam od 2005. godine zaposlena kao direktorica, prije toga sam bila predsjednica. Volim reći da je to moje dijete jer sam krenula od nule. Prva sam direktorica, oformila sam ured i napravila bazu od koje smo počeli. Volim se i pohvaliti da smo u 2004. godini imali 4500 noćenja, a ove godine imati ćemo više od 100 000, što je zaista velika brojka. Naravno nije to moja zasluga, to je zasluga naših iznajmljivača koji uredno prijavljuju i trude se, oni su tu glavni, a mi smo im tu ako zatreba pomoć. Dostupni smo od 0-24 jer nam je tehnologija to omogućila.

ZTC

Kako ste se počeli bavit pjevanjem i glumom?

Mogu reći da sam okorjeli zaštitar čakavštine i maksimalno se trudim iskoristit priliku reći tko sam i od kuda sam došla, uvijek kažem da sam sa sela ali u pozitivnom smislu. U današnje vrijeme, kako je rekao jedan gospodin kad smo nešto snimali, živjeti na selu je 21. stoljeće. Živim u Rukavcu i sve nam je blizu, stvarno imamo sve što nam treba, ima to i nekih loših trenutaka kao na primjer da sam u 2 mjeseca morala kositi šest puta hahah. A kako je krenulo? Pa poklopila se ta čakavština i moje bliže društvo s kojim sam odrasla, čak smo i djecu dobili u otprilike isto vrijeme. I tako smo razmišljali zašto mi nebi pjevali, svi imamo lijepe glasove i bili smo djeca nekih drugih zborova i udruga. Naša pjevačka avantura započela je 2011. godine kada smo krenuli sa zborom, zatim su nas zvali i na Učkarski sajam i tamo smo pripremili jedan kutak koji se zvao “Kako se j’ nekad živelo va našen kraje” pa smo predstavljali kako se šivalo, radili smo njoki s čišpun, frigali palačinki, kuhali marmeladu, sušili robu, pokazivali smo onaj nekadašnji alat koji se koristio, a koji mi i dalje čuvamo u svojim konobama. Par smo se godina predstavljali na Učkarskom sajmu, i druge godine palo mi je napamet da napravimo predstavu kada nam to već tako dobro ide, i tako je nastala komedija 2012. godine “V Rukavac ni po kozu”, 2013. smo napravili nastavak “Koze diši prč”, a kasnije i zadnji dio “Bjutiful Merika.” U tim trenucima nisam direktorica, nisam ništa jednostavno se ufuram u ulogu, iako postavke u glavi razmišljaju uvijek na nekoliko polja. 🙂

Ljeto je, barem po nekim mojim viđenjima bila dosta uspješno, imate i ljetne večeri, predstave i događanja, no evo što vi mislite, jeste li zadovoljni sezonom?

Sezona je bila odlična, a ljetne večeri koje organizira Općina Matulji u Amfiteatru možda nisu razlog zbog kojeg turisti dolaze, ali naravno kad su tu posjete i događnja. Oni su više na području Matulja zbog kvalitete smještaja i to je ono na čemu trebamo raditi, podići smještaj na visoku razinu. Moj savjet svim iznajmljivačima je nemojte spuštati cijenu, možda prvih godinu ili dvije će biti teško, ali dugoročno je to najbolje rješenje. Manifestacija i turista nikad dovoljno, mislim da bi trebali krenuti u smjeru Istre i napraviti da svako mjesto ima svoj dan. Općina Matulji ima 23 mjesta i već svi imaju dan zaštitnika, pa možda da se proširi ponuda, dug je to put i težak ali treba gledati dugoročno.

Na što ste najviše ponosni do sad?

Ne bih mogla istaknuti samo nešto, morala bih malo razmisliti. Sjećam se svog prvog javnog nastupa za koji sam si na jedan papirić napisala natuknice. Kada sam krenula govoriti shvatila sam da me taj papir samo uznemirava i da mi glava bolje radi samostalno. I od onda nikad više ne pišem ništa, sve držim u glavi, sve najave i informacije.

Zvončarske smotre su sve jako lijepe, pogotovo one pred desetak godina kada su naši stariji, od kojih sam ja učila posao bili dio toga. Ti počeci su mi bili jako dragi, a kada čovjek već dugo radi u organizaciji susreće se i s dobrim i lošim.

Na jesen stvari se lagano smiruju, turistička sezona približila se kraju, kakvi su planovi za zimu?

Jesen je vrijeme kada se pripremaju financijski planovi za 2019. godinu, zapravo kada su već pri kraju i kada su sve manifestacije i sajmovi upisani. U našem udarnom karnevalskom terminu također imamo i sajmove koji se predstavljaju na nivou cijele Opatijske rivijere, nastupamo zajedno i nastojimo sve raditi zajedno. Netko će reći da je većina toga u Opatiji, ali moramo biti svjesni da je ona naš biser i turistički i financijski je najjača. Snimamo i VR film koji radimo za promociju outdoor ponude na području Opatijske rivijere i pripremamo ga za sajmove u siječnju i veljači, mislim da će bit hit na sajmovima kao i na društvenim mrežama.

Što smatrate svojim najvećim izazovom?

Izazova je jako puno, jako volim jezike i bio mi je veliki izazov krenuti na kineski, a mislim da bi mi to čak bio i onaj najveći izazov, savladati kineski savršeno, to onda otvara još neka druga vrata.

Osobe koje su usko povezane s turizmom često, pogotovo u sezoni, nemaju previše vremena za sebe, je li to i kod vas slučaj, kako balansirate između privatnog i poslovnog?

Sve mi je izmiješano i privatno i poslovno. Moja kćerka je aktivna samnom u svemu, uzimam je gdje god je moguće, dosta sam dobar organizator pa sve nekako stignem. Ova pozicija nema radnog vremena, ako dolazi novinarska ekipa iz Amerike, Njemačke ili od negdje drugdje u nedjelju u 15 sati, ja sam spremna. Prilike se ne propuštaju. Upravo zbog te dostupnosti smo puno kvalitetnih promocija napravili. Pogotovo u vrijeme karnevala kada novinare iz raznih dijelova svijeta zovem u kuću jer su u to vrijeme tu i zvončari, pa iz toga ispadnu vrlo intimne i zanimljive priče koje promoviraju tradiciju na najbolji mogući način.

U što bi po vama trebalo uložiti za razvitak turizma, bolju sezonu, a možda čak i cjelogodišnji turizam?

Činjenica je da ljeto glavno godišnje doba, što se tiče turizma, svugdje su praznici. A takva je i naša klima. Moramo zajednički poraditi na kulturnoj baštini i tradiciji i kako bi goste privukli tokom cijele godine. Ove godine karneval dugo traje, do početka 3. mjeseca, pa i to treba iskoristiti.

Moramo se riješiti i iznajmljivača na crno jer ruše cijenu i kvalitetu, a mi težimo visokoj kvaliteti i vrhunskom doživljaju. Volimo biti drugačiji, imamo odličnu klimu, blizu smo svega i s preko 250 privatnih iznajmljivača imamo veliku šansu na turističkoj karti svijeta.

Planovi za budućnost?

Planovi za budućnost su učiti, napredovati, razvijati se i biti zadovoljna i sretna.

ADVENT NA GRADINI