Menu
Tamara4

TV SVIJET: JASMINA STAKIĆ

Naša današnja gošća  naprosto je nevjerojatna! Ona je sportska novinarka koja je jučer napunila 27 godina, a iza sebe ima podeblji CV i puno radnog iskustva u muškom svijetu. Jasmina Stakić dolazi nam iz Beograda, trenutno obrađuje sport za srpske Naše novine,  radila je kao PR za rukometni klub Partizan iz Beograda, kao novinarka emisije “Dobro jutro Srbijo” u sklopu Happy televizije, u informativnoj redakciji sajta B92; dio je organizacijskog tima za rukometnu SEHA Gazprom Južni tok ligu… Ona je lijepa, pametna i jako ambiciozna, naprosto kombinacija koja ostavlja bez teksta.

Draga Jasmina otkud da počnemo? 🙂 Jedna si od malobrojnih žena koja participira u muškom sportu s druge strane medalje, možeš li nam reći kako je sve krenulo? Kada se javio tvoj interes za novinarstvo i PR i kako si se upravo odlučila raditi ovo atipično žensko zanimanje?

Draga Tamara, ne znam jesam li ikada pocrvenjela kao sada 😀 Pohvale i komplimenti danas su, nažalost, rijetkost i čini mi se da smo zaboravili kako treba reagirati kada ih dobijemo. 🙂 Kako sam krenula? Tako što sam 1995. prvi puta odgledala prvenstvo u muškoj košarci i prvi puta poslije pobjede slušala košarkaše kako daju izjave novinarima. Sada, kada bolje razmislim, imala sam samo 7 godina i nakon odslušanih novinarskih pitanja okrenula sam se prema ocu koji je stajao do mene i rekla: Ja to mogu bolje. Ja ću ovo raditi kad porastem. Tata mi je tad odgovorio da to nije posao za djevojčice a ja sam se samo nasmijala i u tom trenutku odlučila svima dokazati da za mene kao ženu ne postoji posao koji ne mogu raditi.

Jasmina Stakić

Jasmina Stakić

Već sa 20 godina ušla si u muški svijet sporta…Ispričaj nam malo o svojim počecima? Kako je sve počelo? Je li bilo onih koji su bili skeptični zbog tvog spola i tvojih nježnih godina?

Cijelog se života vodim instinktima. Svoju sam prvu veliku priliku čekala strpljivo. Jednog proljetnog dana 2009., vidjela sam na kiosku izložen časopis Izaberi Partizan te kao što se muškarac ili djevojka zaljube na prvi pogled, tako sam se i ja u istom trenutku bila zaljubljena – u časopis. Nazvala sam redakciju i rekla im da bi voljela raditi za njih. Bili su vrlo iznenađeni budući da sam ja prva djevojka koja izrazila interes za rad u muškom klanu. I naravno, mislili su da se neću pokazati pa su me poslali da izvještavam sa hokejaške utakmice. Donijela sam im priču s leda ali i ekskluzivni intervju Frederickom House-om – američkim košarkašem. I to je bilo to! Prepoznali su moju goruću želju za uspjehom, predrasude su nestale te su me gurnuli u vatru. Tako sam ušla u za žene “zatvoren” muški krug 🙂

Zatim je uslijedio posao PR-a za rukometni klub Partizan… Možeš li nam napisati više o tom iskustvu, što se sve nalazilo u opisu tvog posla, odnosu s igračima… ?

Ponuda od RK Partizana došla je u pravo vrijeme i to je bio jedan od onih trenutaka kada sam pomislila To je to! Bilo je zabavno i nezaboravno! Ja sam se brinula o njima, a oni o meni. Možda netko tako ne zamišlja posao PR-a, a možda sam ja samo imala sreću da se nađem u prekrasnom okruženju 🙂 Moj posao podrazumijevao je od onih organizacijskih elemenata do toga da znam kada je netko od njih prekinuo s djevojkom pa da ih tješim, da ih pripremam za prijemni na fakultet,  pomažem oko seminarskih radova… Jedno vrijeme sam i živjela s igračima pa je to podrazumijevalo da idem u bolnicu s njima kada su bolesni, da kuhamo zajedno, jedemo zajedno… Sve je to neminovno pridonijelo nevjerovatnom zbližavanju, a samim time bila sam i uspješnija u organiziranju projekata koje su oni prihvaćali jer su imali povjerenja u mene. Bilo je situacija u kojoj su mene igrači čuvali od mene same. U tome su prednjačili srpski reprezentativci Nikola Potić i Ivan Popović i to su situacije u kojima se grade ona prijateljstva koja traju za cijeli život. Dakle, mogu reći da je to bilo i više od posla. Izlazili smo, partijali, nekada i krišom od Uprave. 🙂 Kad bolje razmislim, nisam sigurna tko je kome tu radio PR, ja njima ili oni meni. 😀

unnamed

Kada sam radila s košarkašima i nogometašima proputovala sam sve od Norveške do Azerbejdžana. Na prvom putovanju u Ukrajinu mještani su me pitali bi li s njima u javnu kuću (sigurno nisam tako zamišljala poslovno putovanje) 🙂 U Azerbejdžanu su me vrlo učtivo još na aerodromu lokalci pitali smiju li me oteti. 🙂 2012. s Partizanom, više sam vremena provela u avionu nego kod kuće. Malta, Cipar, Italija, Španjolska… Putovanja su se samo redala, a ja sam ponavlja u sebi da nema toga što ja ne mogu odraditi i preživjeti.

A onda je počela nova sezona u rukometnom klubu te kako smo lanjske godine odlično radili tako su u klub došli neki novi ljudi koji nisu gajili istu ljubav prema Partizanu već je u sve bio umiješan neki njihov osobni interes. A čim se interes stavi ispred ljubavi prema onome što radiš i što stvaraš – sve propada! Postala sam svjesna da sve češće radim stvari koje ne želim, da realiziram projekte koje ne podržavam. Jedan od njih je i svakako bio odvođenje igrača u zatvor kako bi odigrali meč sa zatvorenicima. Nisam vidjela na koji način bi to moglo izgraditi pozitivnu sliku o igračima i klubu. I bila sam u pravu. Krenuli su naslovi po novinama i postali smo predmet ismijavanja. Narednih nekoliko mjeseci bilo je mučenje te mi je najteža životna odluka bila kada sam otišla iz kluba. Shvatila sam da moram otići, iako su igrači negodovali i tražili da se vratim. Danas mi je simpatično kada se vidim ili čujem s njima i kada mi kažu da im falim. Želim svakom PR-u da doživi takvo iskustvo, osobito ženama u tom poslu. Odlazak iz Partizana mi je toliko teško pao da sam, istoga dana kada sam dala otkaz, spakirala kofere i preselila se u Novi Sad. Naredna tri mjeseca nisam mogla da radim ništa drugo.

Bilo je tu i televizijskog iskustva, ali na jedan si poslovni uspjeh osobito ponosna. Na koji?

Uređivala sam i vodila sportsku emisiju Sky+ i tu sam ponosna, prije svega na svoju snagu da radim 15 sati dnevno i poslije toga stanem ispred kamera bez trunke treme. Taj adrenalin, nakon što se upali crvena lampica može se usporediti sa malo stvari. Ipak, najponosnija sam na angažman u SEHA Gazprom Južni tok ligi, konkretno – na to što su me kolege iz Hrvatske regrutirale u svoje redove na Final 4. Meni je izgleda suđeno da cijeli život krčim put kroz neke zatvorene krugove. Ali u tome je i čar našeg posla 🙂

Draga Jasmina, ovo je zasigurno jedan od najzanimljivijih intervjua do sada. Možeš li nam  otkriti kako ti je na novom radnom mjestu – sportske novinarke za Naše novine i hoće li uskoro uslijediti i neki novi poslovni poduhvati?

Moji prijatelji se već šale da sam skitnica u svim sferama života. Poznata sam po tome da se često selim, a još češće mijenjam poslove. 🙂 Stalno težim ka nečemu novome. U Našim novinama radim sa prijateljima i ponovno pišem o mom Partizanu. Izgleda da on (Partizan) i ja ne možemo jedan bez drugog. 🙂 U novinama sam tek mjesec dana, a baš sam danas dobila ponudu da radim PR jednom sportašu koji je broj 1. u svijetu. Ne mogu vam još otkriti tko je u pitanju, ali mislim da možete i sami pretpostaviti. 🙂

unnamed (5)

Za kraj, kako si uopće ti iz Srbije počela pratiti našu Stiluetu? Da čujemo dojmove! 🙂

Stilueta je prekrasan blog koji ima jednu odličnu blogericu, pardon, spisateljicu koja me svojim tekstovima kupila za sva vremena. Naročito sam ponosna što poznajem dotičnu koja je napisala kolumnu Stvari koje bi rekla mlađoj sebi. Sačuvala sam taj tekst kako bih jednog dana svojoj djeci mogla reći da sam ja uspjela u svemu onome što je Tamara Rogić napisala u svojoj kolumni! 🙂 Hvala ti draga Tamara što nam svojim tekstovima rješavaš brojne životne nedoumice. Samo nastavi tako! 🙂

ff

Što još napisati, osim da sam i ja izuzetno ponosna što poznajem jednu takvu ženu, koja je osim što je prekrasna i draga, vrlo uspješna u onome što radi i koja nam svima nama može biti inspiracija za naše vlastite životne pobjede..

tamara

TV SVIJET //Tamarin virtualni svijet// – je rubrika koja će za vas obrađivati brojna zanimljiva pitanja iz svijeta glazbe, sporta, managementa i drugih. Gosti rubrike uvijek će biti zanimljivi pojedinci iz Hrvatske ali i izvan granica Lijepe naše. Saznajte nepoznato o poznatima. Želim ovim pričama dati mali virtualni uvid u neke tuđe svjetove. Vjerujem da ćete se u nekim pričama pronaći, neke će vas potaknuti na razmišljanje, neke inspirirati… Svakog četvrtka imate na raspolaganju jedno virtualno putovanje u nečiji komadić srca. Uživajte!

S ljubavlju očekujem vaše komentare.

 

 

 

 

 

Vaše mišljenje nam je bitno!