Darkova Web Kuharica je web mjesto za sve gurmane i ljubitelje kuhanja i hrane, a autor bloga je Darko Kontin. Darko, iako nije profesionalni kuhar uživa u pripremanju jela i eksperimentiranju s okusima, a želja mu je putem bloga popularizirati i promovirati kuhanje kod kuće te prikazati da je kuhanje vrlo jednostavna i vremenski nezahtjevna aktivnost kojom se može baviti svako. U njegovim jelima koja su zabilježena i u predivnim fotografijama pronaći ćete i vlastitu inspiraciju, a mi vam u nastavku donosimo Darkovu priču.

Dragi Darko, drago nam je da si s nama, za početak možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljima?

Pozdrav svima, ja sam Darko Kontin i autor sam bloga o hrani s naglaskom na recepte pod nazivom Darkova Web Kuharica. Uz to veliki sam zaljubljenik u hranu, jedenje, ali i fotografiju. Kada nisam u kuhinji ili iza objektiva bavim se turizmom, i vrijeme posvećujem standardnim geek stvarima :).

Ljubav prema kuhanju, kako je započela tvoja priča?

Teško je točno odrediti trenutak u kojem sam se zaljubio u kuhanje. Smatram da se je ona s vremenom akumulirala u meni do tog presudnog trenutka kada sam odlučio sa svima podijeliti svoje kuhinjske pokušaje.

Ali ako bi baš morao izdvojiti neki trenutak onda bi to bili studentski dani kada sam počeo aktivno i svakodnevno kuhati. Kako nisam bio zadovoljan studentskom menzom i jelima koja su se tamo posluživala brzo sam na nagovor majke odlučio sam sebi kuhati. Nakon nekog vremena su mi dosadila stalno jedna te ista jednostavna jela i njihovi okusi, i tada sam odlučio malo proširiti svoje znanje o hrani.

Kuhanje i traženje novih okusa mi je nedugo nakon toga postala opsesija, zanimacija, velika ljubav i strast.

Vodiš svoj blog Darkova Web Kuharica nastao na nagovor tvoje prijateljice Petre, možeš li nam reći nešto više o njemu i samom imenu?

Da to je točno. Kuhao sam i objavljivao fotke jela na društvenim mrežama i prije nego sam pokrenuo blog. 

Tada su me prijatelji znali pitati što sam to skuhao, kako i kakvog je okusa. Pa sam paralelno na više strana odgovarao na sva pitanja do trenutka kada mi Petra nije pametno predložila da zašto, kada se već bavim izradom web stranica, ne bi sebi napravio neki blog na kojem bih objavljivao sve te isprobane recepte. 

I tako je u samo nekoliko sati jedan vikend došlo da pokretanja blog o hrani. A ime je nastalo kroz brzinski proces bez previše razmišljanja tu istu večer nakon Petrinog prijedloga i izlaska. Kako blog nisam mogao napraviti bez imena domene i stranice jednostavno sam odlučio da se blog zove Darkova (to sam ja) Web Kuharica (opis onoga što je blog trebao biti, online kuharica) i da će to biti online mjesto gdje ću zapisivati sve zanimljive i meni drage recepte.

Kako bi opisao vlastiti stil kuhanja?

Ne znam može li se stil kuhanja tako nazvati ali ja bih ga nazvao instiktivnim i emotivnim. Ulove me faze kada sam zaluđen određenim svjetskim kuhinjama ili jelima, ili s druge strane određenom vrstom termičke obrade hrane i slično. Nekad se čak i tjednima fokusiram na samo jednu namirnicu.

Jedan dan mi se samo sjecka povrće, dok drugi dan želim spojiti već gotove stvari u neku novu kombinaciju bez da palim pećnicu ili štednjak. Jedan dan zaprljam 5 lonaca zbog jedne brokule, dok drugi zaprljam samo jednu tavu za ručak od 3 slijeda.

Ono što je jedino stalno kod mog kuhanja je da najveći fokus dajem slanim jelima, dok deserte iako znam pripremati ne radim to često.

Spojio si fotografiju, dekoraciju i hranu i zbog toga tvoje fotke izgledaju savršeno, a ne sumnjam ni da je hrana ukusna, a ja bih to nazvala i vrstom umjetnosti, jesi li oduvijek bio kreativan ili je to došlo spontano?

Teško mi je reći jesam li kreativan, i ako jesam da li sam takav oduvijek bio pošto sam se bavio stvarima koja nisu zahtijevala ovaj tip kreativnosti. Mogu samo reći da sam na početku pisanja bloga imao drugačiju misiju i viziju što se tiče fotografije hrane nego što je imam danas.  U početku su fotografije služile kao dopuna receptima i za prikazivanje koraka pripreme određenog jela.

Kako je blog rastao, a s njime i moja ljubav prema hrani i kuhanju, to je utjecalo i na fotografiju. Sve više sam počeo paziti na prezentaciju jela, na to kakvu će emociju probuditi kod čitatelja bloga. Fotografija ne mora biti ništa posebno ako imate novo, atraktivno jelo koje je samo po sebi dovoljno zanimljivo. Ali ako imate recept koji svi znaju i kroz fotografiju ga predstavite svima da ga odjednom svi žele ponovno probati, to je nešto što vas stvarno može motivirati. I to je nešto što volim raditi. 

A sada jesam li više ili manje uspješan u tome i da li je lijepa fotka krumpira zbog toga umjetnost prepuštam drugima da prosude :).

Ima li neko jelo koje si pripremio totalno spontano i da te u potpunosti iznenadilo rezultatom?

U pravilu sva spontano pripremljena jela me iznenade i često oduševe jer nastaju neplanski, a spoje se u nove zanimljive okuse. 

Volim otvoriti hladnjak i vidjeti što mi je ostalo u njemu, te od dostupnih namirnica ići pripremati neko novo jelo. Tada najviše eksperimentiram, a čak i ako pogriješim u nekim koracima pripreme odmah mogu vidjeti gdje sam pogriješio i što je rezultat te greške. Nekada je upravo ta greška nešto što kasnije želim uvesti u jelo tako da je i svaki neuspjeh u kuhanju novo učenje i uspjeh u nekom budućem jelu.

Zadnje takvo jelo koje mi je bila škola su espresso profiteroli s domaćom karamelom. Radi se o jednostavnom desertu s puno sitnih detalja koje ako i najmanje promijenite dobijete potpuno drugačiji rezultat. Od temperature smjese do dužine kuhanja tijesta. Ali jednom kada se savlada recept možete ga prenijeti i ostalima da ne ponavljaju vaše greške, ali i iskoristiti te greške za neko drugo jelo gdje je potreban drugi rezultat.

Tko je tvoj najdraži degustator?

Najčešće to bude mlađa sestra s kojom najčešće i jedem kada je u Zagrebu. Ali inače kuham samo za sebe, tako da sam sam sebi najvjernija publika 🙂 i to mi odgovara jer znam koliko je teško pogoditi tuđe ukuse u hrani.

Zbog toga i u receptima najčešće izostavim točne količine začina kako ne bi nametao svoj ukus, već ih uvijek prepustim čitateljima da ih sami doziraju i prilagođavaju sebi.

A tvoja najveća podrška?

Obitelj i prijatelji. Od prvog dana su navijali za to da nastavim pisati blog, i da dijelim s njima ali i drugima ljubav prema kuhanju i hrani. Mogu reći da sam sretan jer su svi s kojima sam danas okružen na neki način zaljubljenici u dobru spizu i vole i žele naučiti kuhati, ili su vrsni kuhari. Redovno imamo druženja koja se svedu na kuhanje, jedenje i informiranje o novim stvarima koje smo isprobali.

Gdje pronalaziš inspiraciju za kuhanjem i receptima?
 
U početku je to bio internet, kasnije sam vukao inspiraciju od kuće i iz maminih kuharica. A sada kombiniram od svega po malo, ovisno o tome kakvog sam raspoloženja i koliko vremena imam za kuhanjem. Sve češće volim da me inspirira neki okus i onda ga pokušavam pretočiti u neko novo jelo. Ili izgled jela koji želim ponoviti kroz fotografiju pa onda oko njega kreiram recept.

I za kraj moram pitati kakvi su ti planovi za budućnost?

Planovi su mi da nastavim učiti, objavljivati i pisati recepte na blogu, te da i dalje budem posvećen svemu vezanom za hranu.

Uz blog nedavno sam pokrenuo novu suradnju gdje kombiniram ljubav prema hrani, receptima i fotografiju. Radi se o Culinary creation i food photography studiju naziva Flavorific (www.flavorific.com) gdje sam trenutno u ulozi kreativnog direktora. Nadam se da će mi ljubav prema blogu, i fotografiji kroz studio i dalje rasti te da ću se od sada na dalje još aktivnije kroz njih posvetiti hrani 🙂

Više o Darku i njegovom radu možete saznati na Instagramu Darko Kontin, Flavorific, te na Facebook stranici, Darkova Web Kuharica.

 

Foto: privatni arhiv

Pripremila: Ines Cunjak

Vaši komentari