MENU
a7xutljvemc-toa-heftiba

SOUL WELLNESS: Zašto o(p)stati u nekom odnosu?

Koja je razlika između sretnog ostajanja ili mučnog opstajanja u nekim odnosima? Što nam se to dogodilo da vlastitu sreću stavljamo u tuđe ruke? Kad smo se zaboravili?

Pokušat ćemo odgovoriti na ta pitanja, makar odgovorno tvrdim da svatko zna svoju istinu samo što od nje često bježimo. Da bismo u nekom odnosu bili sretni, najprije moramo biti sretni sami sa sobom. Kad tako kažemo, često osjetim kolutanje očiju kod nekih ljudi, ne moram ni vidjeti da su okrenuli očima. Ljudi teško priznaju da nisu sretni sami sa sobom, naučeni su da kao papige ponavljaju koliko su sretni. Jednom prilikom sam čula da je sreća stvar odluke i s time se nisam pretjerano složila. Ako se sve oko mene ruši, kako onda mogu biti sretna? Ali to je valjda tako, kad čovjek iskustveno prođe kroz neke situacije tek tada o tome može govoriti. Danas je to moja istina i apsolutno sam svjesna kako je sreća stvar moje odluke i nema veze s vanjskim faktorima. Kad prihvatimo odgovornost za vlastiti život i vlastitu sreću tek smo tada slobodni. Do onda, naša sreća ovisi o onom izvana, a kako se vanjština mijenja iz trenutka u trenutak vrlo ćemo teško doživjeti balans u sreći. Zato je prvi korak da probudimo sebe, zavolimo sebe i odlučimo biti sretni bez obzira na vanjske podražaje.

To je teško. Neću koristiti navodne znakove, ovaj put neću koristiti ni riječ izazovno već ću zaista, onako iz srca reći da je meni bilo prokleto teško zasukati rukave i početi prčkati po duši. (Hvala Katia za ovaj termin, čini mi se da je prčkanje po duši baš pravi izraz. J ) Kad sam prihvatila da nisam sretna tek sam onda mogla početi kopati po svojim unutrašnjim tunelima. Prihvaćanje situacije je prvi korak koji trebate učiniti. Mogu vam dati primjer. Mislite li da je alkoholizam izlječiv ili ne? Što god ste odgovorili, u pravu ste. Alkoholičar koji prihvati da ima problem, ima velike šanse da se izliječi. Međutim, osoba koja ne prihvaća da ima problem s alkoholom, apsolutno je sigurno da će umrijeti kao alkoholičar. Treba imati hrabrosti izustiti – da, ja sam alkoholičar i želim pomoć. Isto kao što treba brdo hrabrosti za stati pred ogledalo i reći – ok, nesretan sam. Idem se mijenjati.

Hrabrost dolazi iznutra. Svi smo hrabri, samo ponekad odlučimo ostati tamo gdje jesmo, makar bili jako nesretni, zato jer nam je ta situacija dobro poznata, a jako se bojimo onog nepoznatog što slijedi nakon priznanja da nismo sretni. Dakle, prvi korak prema promjeni je prihvaćanje.

Često me pitaju, kako prihvatiti? Kako si priznati da nismo sretni? Bojim se. Ja imam samo dva savjeta. Ili možete ostati na ovom dnu gdje ste sada ili možete krenuti prema gore. Trećeg nema. I ako se odlučite pomaknuti, možete probati sami ili uz pomoć stručne osobe koja će vas voditi. Ljudi neke pomake prema kvalitetnijem životu iznutra doživljavaju kao kvantnu fiziku. Ali biti sretan nije kvantna fizika. Sreća je naše prirodno stanje i svi možemo živjeti u miru samo ako to želimo. Zato, ako ste nesretni i ne sviđa vam se život koji živite, nemojte kriviti druge, ali niti sebe. Prihvatite odgovornost za odluke koje ste donosili i koje su vas dovele tu gdje se nalazite sada. Isto tako kako ste donosili ove „krive“ odluke, možete donijeti i prave. Nitko vam nije kriv za nesreću ni sreću, to si sve mi sami radimo. Mudro je priznati si odgovornost za sve situacije u životu jer besmisleno je živjeti nesretno kad imamo sve alate za sreću, slažete se?

Takvi kakvi smo, takvi ulazimo i u odnose. I prijateljske i ljubavne. To što nosite u sebi, upravo to donesete sa sobom i u neki odnos. Sada, donosite li puno smeća ili puno ljepote, opet je na vama. Odnosi su projekcija nas samih. Vjerujete li vi da osoba koja se voli, cijeni i poštuje može biti u odnosu u kojem nije cijenjena, voljena i poštovana? Ja ne. Danas u to ne vjerujem. Ako sebe volimo i stavimo se na prvo mjesto onda nikako ne možemo biti u blizini osoba koje nas ne poštuju, koje su nekakvi energetski vampiri, koje nam iza leđa govore jedno, a u lice drugo. Ima još primjera, ali poantu razumijete.

Ljubavni odnos je odnos dvoje ljudi. Svaka osoba je u taj odnos donijela svoj kovčeg strahova, frustracija, sreće, čežnji, snova. Kovčezi su prepuni svega i svačega i upravo zato su i odnosi nalik na sve i svašta, a najmanje nalik onome što bi i trebali biti. Jedna mirna luka ljubavi, strasti, prijateljstva i podrške. Ljudi koji rade na sebi, koji su osvijestili svoje strahove i situacije u životu koje su ih dovodile do nekih frustracija i nemira, garantirano će se bolje snaći u ljubavnom odnosu. Probuđeni će pojedinac razumijeti da sve dolazi iz njega i da odgovornost leži unutar njega, da nije odgovoran partner niti „loš“ život. Uvijek smo mi odgovorni, ali do tog saznanja treba jako puno prčkati po duši. Jedna od najvećih smrti zdravog ljubavnog odnosa je ljubomora i bolesna želja da želimo partnera vezati za sebe. Ne vjerujemo sebi, u sebe i onda krivimo druge što sebi vjeruju. Ljubomora i posesivnost su dvije najčešće smrti od kojih ljubavni odnosi umiru zato jer svoje boli projiciramo na partnera i na odnos, a oni nemaju veze s našom nesrećom. Sami smo odgovorni i to često saznajemo kad izađemo iz odnosa i iz daljine sve sagledamo.

Ono ste na što pristajete. Dovoljno je to zapamtiti i neka vam to bude polazna točka kad krenete razmišljati o tome u kakvim ste odnosima i s kojim ste ljudima okruženi.

Slična je priča i u prijateljstvima i u poznaničkim odnosima. I u te priče donosimo razne kovčege svega i svačega, a onda očekujemo da živimo harmoniju. To nije moguće. Prvo trebamo izbalansirati sami sa sobom vlastiti život da bismo ga mogli sretno živjeti u nekom odnosu.

I nemojte glumiti. Danas je to toliko moderno. Budite iskreni. Ne morate piti kave s prijateljima vaših prijatelja ako vam oni ne odgovaraju. Najgore je biti licemjeran, pljuvati iza leđa i onda u lice gugutati. Od toga mi se posebno povraća. Ne moramo se svi voljeti, dovoljno je da se poštujemo. A nekad se baš dobro poštuje i sa velike udaljenosti.

Spoznala sam sebe i spoznajem se svakodnevno, odgovorna sam za svoje postupke i za svoj život. Volim se i voljena sam, pokušavam razumijeti druge i nesebično dijelim svoja znanja. Međutim, to ne znači da sam kontejner za svaku tuđu frustraciju i glupost i da moram pristati opstajati u nekim odnosima. Gdje to piše?

U životu se ne opstaje, život se živi slobodno i sretno i u odnosima u kojima želimo biti. U odnosima se ostaje zato što se poštujemo, zajedno rastemo, slično razmišljamo i govorimo si sve u lice. Temelj je ljubav.

U mom životu nema mjesta za licemjerne ljude koji su jako dobri glumci prvo sebi ispred ogledala, a onda i svima oko sebe. Brzo namirišem ljude koji glumataju i pretvaraju se, oni vam nemaju bore smijalice, osmijesi su namontirani kao i njihovi životi. Kod mene nema mjesta za fejk ljude, fejk odnose i fejk ljubavi.

Ili pravo ili nikako. Bolje sam nego s bilo kim. Nikad ne opstajati, samo ostajati iz ljubavi i u ljubavi.

Sve ostalo kod mene ne prolazi.

Za ostanak u ljubavi, a ne za opstanak bez obzira na sve.

S ljubavlju,

daria DAR(ia) za vas. ♥

Ja sam Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove…

Vaši komentari