MENU
love-560783_960_720

Soul Wellness: Vatromet od prvog do posljednjeg daha

Ispijam šalicu kave i razmišljam. Vjerujemo li mi ljudi u monogamiju, možemo li život provesti s jednom osobom u zadovoljnom seksualno-ljubavnom smislu? Možemo li luđački željeti samo jednu osobu do smrti? Je li kombinacija vatre, žara, prijateljstva, poštovanja, ljubavi – dovoljna? Samo s jednom osobom? Koji su to ljudi koji uspiju, a koji su oni koji odustanu i zadovoljstvo potraže u drugoj osobi? Najčešće jednokratno zadovoljstvo.

Promatram ljude oko sebe, dosta ih je što dugi niz godina zajedno žive. U braku su, ili nisu, zajedno broje možda već dvadesetak godina zajedništva, imaju djecu, automobile, kuću, vrt, ljubimce. Imaju li ljubav? Neki kažu da imaju. Kažu ovako: “Znaš, nije kao na početku. Mislim, normalno da se volimo. To ti je poštovanje, onda su tu djeca, krediti. Lijepo je. Ljubav preraste više kao u neki oblik poštovanja. Nije ti to onaj neki vatromet s početka”.

Au fuck! Mislim si. Jer ja želim vatromet! Vatromet tijela, duše i uma. Ove mi priče djeluju tako tužno, često ih slušam. Volim ljude, šta ću! Svašta čujem i nešto mi se ukopa u mozak pa onda o tome danima mislim. Jedno znam, koliko god drugi mislili da smo mi sanjari naivni jer vjerujemo u nemoguće – ja nikada neću pristati na nešto prosječno, dovoljno dobro, mlako ili podgrijano. Ljubav je za mene vatromet od početka do kraja i jedino ću ju takvu živjeti. Ostalo ne dolazi u obzir. I da, ako nekoga zanima, vjerujem u ljubav s jednom jedinom osobom dok nas smrt ne rastavi. Pod uvjetom da nam je baza prijateljstvo, a nadogradnja poštovanje, zajednički rast i uzajamno uvažavanje. I ono najvažnije – taj klik o kojem uvijek govorim – jer – džabe spojena tijela ako su duše razdvojene. Džabe.

Kako sam razmišljajući o ovome prčkala po internetu, naletjela sam na neke predivne tekstove spisateljice Ingrid Divković koju jako volim. U nastavku dijelim jedan pa možda se netko i pronađe u kojem retku. Ili shvati nešto čitajući između redaka.

Može li stotinu prostih dodira zamijeniti jedan iskreni ljudski zagrljaj?

Razmišljam o tome već nekoliko dana. Moje misli uvijek probude stvarni ljudi, točnije priče koje dopiru od ljudi kojima sam okružena. I ovoga je puta tako, i ovoga se puta netko zasitio nekoga, drugi bio gladan, pa se onako u poluozbiljnom tonu u sitne noćne sate nađosmo, sa subote na nedjelju, nekoliko nas kako razgovaramo na temu ljubavi, seksa i onoga što dolazi prije i … poslije njega.

Volim pričati o tome. Sa ženama, sa muškarcima, svejedno je. Volim tražiti pitanja u njihovim pogledima, i odgovore u njihovim djelima. Dok god je priča iskrena i ljudska isti smo. Isti kada je u pitanju ljubav, kažu drugačiji kada je u pitanju seks. Jesmo li zaista? Drugačiji? Ili samo tražimo isto ali na drugačiji način? Ne znam otkuda ta podjela na nešto što se podijeliti ne može. Ima tih žena koje vole seks više od ičega, i koje pristaju na njega uvijek i svugdje. I bez ljubavi. I bez zagrljaja. A ima i tih muškaraca koji su za seks uvijek, ali koji nikada ne bi odbili zagrljaj. Još manje ljubav koja dolazi nakon njega. A mnogi tvrde suprotno.

Rijetko se nudi troje u paketu. Seks – Zagrljaj – Ljubav.

Seks je za mene igra koja nema previše veze s golim tijelom, već sa onime što stanuje ispod njega. Ima li veće potvrde za to od priča onih koji su kraj sebe imali golo tijelo koje je naizgled oduzimalo dah, ali koje ga je isto tako trenutak kasnije vraćalo, jer se ispod njega nije nalazilo ništa. Sve je bilo prazno, nikakvi uragani nisu postojali ispod, pa kraj sebe umjesto živog vulkana tihim krikom pronađoše pustinju, suhu i napuštenu? Pitam se, ima li uopće ičega poslije gologa tijela, ili sve ostaje ostavljeno na plahtama, na kutovima usana, na mokrim dlanovima koji uvode u igru, i igru dovode do kraja?

Ima.

I zove se zagrljaj.

Biti sam znači imati gomilu na koži.

Biti s nekim znači imati jednog/jednu ispod kože.

Postoji li jača energija od energije dlanova spremnih da krenu u obilazak nečijeg tijela?

Postoji li jača energija od energije dlanova spremnih da krenu u obilazak nečije duše?

Obje su energije dovoljno jake. Dovoljno vrijedne. Jedna vodi seksu. Jedna vodi zagrljaju. Mi smo ti koji biramo čemu putujemo, i s kime… Želim vam obje energije. I više od toga. Želim vam svima 3 u 1 paket ljubavi. Želim vam svima seks koji oslobađa i zagrljaj koji liječi. I na kraju, dopustite da kažem još nešto.

Sresti se tijelom, nije isto što i sresti se dušom.

Koliko god neki tvrdili suprotno.

Ove su me riječi osvojile na prvo čitanje. Mogu se pronaći u tekstu i posebno rezoniram s time kako definitivno nije isto susresti se tijelom i sresti se dušom ma koliko god ti neki tvrdili suprotno. Uvjeravali nas čak, rekla bih.

Nadam se da su vas naša razmišljanja potaknula da preispitate sebe i svoj ljubavni život.

Želim vam hrabrost u donošenju odluke ukoliko ste odlučili otići i dati si šansu za nešto bolje.

Želim vam svu sreću svijeta ukoliko imate ljubav 3 u 1 iz gore spomenute priče. To sveto trojstvo seksualne sinergije, ljubavi i maženja čuvajte kao dijamant. Ne dogodi se često, obostran vatromet jako je rijedak.

Ako imate nekoga s kime vodite ljubav tijelom, umom i duhom – čuvajte to. Sretna ste osoba. I nemojte dopustiti da vam ljubav postane navika. Jer ljubav to nije. Ljubav je vječiti rast, vječno traženje lijepoga u očima osobe koju volite, vječno putovanje u istom smjeru, vječno poštovanje. Vječna strast.

Vatromet od prvog do posljednjeg daha.

Sve ostalo nije ljubav po mojoj definiciji.

Nadam se da će vam ovi retci pomoći da pronađete svoju.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. ♥

Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika, a radim kao asistent direktora u sektoru PR-a i ljudskih resursa. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove.

Vaši komentari