skip to Main Content
MENU
Soul Wellness: Samo je promjena vrijedna spomena.

Soul Wellness: Samo je promjena vrijedna spomena.

            Baš sam danas razgovarala s prijateljicom i kaže kako se ljudi najviše od svega boje promjena. Slažem se s njom u potpunosti. Super je vijest što su moji prijatelji isti kao i ja, živimo onako malo luđe nego ostali. Skupimo hrabrost brže, volimo bez kočnica, guramo naprijed duhom, manje razumom, ne zanimaju nas mišljenja negativnih ljudi, vodimo se isključivo pozitivnim načinom života, praštamo, grlimo, stvaramo, vjerujemo u snove. To je ono što nas pokreće. Vjerujemo u snove i onima koji su te snove i ostvarili. Sretna sam što me okružuju istomišljenici, oni me drže za ruku jer mi je to često bilo potrebno proteklih godina.

            Toliko sam zahvalna tim nekim osobama koje su uz mene dugi niz godina, a pogotovo u posljednje 3 ili 4. To su godine mojih najvećih promjena i tome svjedočim i dan danas. U ovom sam razdoblju toliko toga promijenila da više i ne prepoznajem osjećaj statičnosti. To me podsjeća na dosadu i predaju. Nemojte to miješati sa zahvalnošću. Naravno, zahvalna sam kad “stvari idu dobro”, ne smatram da bi se svaki dan trebala osjećati kao na vrtuljku. Ponekad dođu trenutci potpunog mira i balansa i jednostavno znaš da je sve fenomenalno. Međutim, poanta je osjećati se tako i kad se vrtiš u krug, kad padaš i penješ se, kad “stvari izmiču kontroli” i kad pokušavaš ostati smiren i onda kad bi samo vrištao. To je izazov s kojim se ponekad i nije lako suočiti. Bitno je u vanjskom nemiru pronaći unutarnji mir.

            Da mi netko kaže da jednom riječju opišem svoj život u posljednjih par godina, bez razmišljanja rekla bih – promjena. Kad se samo sjetim kako sam se ranjena vratila iz Zagreba; ta mi se promjena činila najgorom mogućom, mislila sam da me netko ukleo, da moram vratiti neke glupe karmičke dugove, neka je tjeskoba pritiskala moje srce toliko strašno da bez Vitosan čaja za umirenje nisam mogla odsanjati čitavu noć. OMG! A gdje sam danas! A gdje ću tek biti za 3 ili 4 godine.

            Drago mi je da danas mogu pomoći onima koji se boje kao što sam se i ja nekad bojala, drago mi je što ih svojim primjerom mogu umiriti i inspirirati ih. To je neprocjenjivo; taj osjećaj služenja i kad daješ drugima sve ono što si mislio da si davno izgubio.

            Ovih nekoliko godina svog života nikada neću zaboraviti. Sve se mijenjalo, gradovi, poslovi, ljudi, odnosi, ljubavi, prijateljstva. Mnogo je toga pristizalo, a mnogo toga sam i napustila, uvijek u vjeri da činim najbolje za sebe, osluškujući sebe, a puno manje druge. Zapravo, postala sam svoja kad sam se oslobodila mišljenja drugih ljudi. Činim i slušam samo ono što mi služi.

            Znam kako je to biti uplašen i nesiguran. Bila sam tamo. I znam kako je to sumnjati u svoje odluke, sumnjala sam. Sumnjala sam ja i u sebe i u svoje odluke i u ljude oko sebe. Svašta se vrtilo po mojoj glavi. Bog (Svemir) je htio (ili moj tetak ateist – zanimljivo!) da mi u ruke dođe nekoliko knjiga i promijene cijelo moje biće u trenutku. Mislila sam si, dobro čekaj, ako može povjerovati taj moj tetak ateist, onda?! Pa mogu valjda i ja. Dala sam priliku tim knjigama i tom mom tetku i danas sam apsolutno druga žena. Otvorila sam se za promjene i nove spoznaje i nikad više nisam otišla natrag. Nemam pojma ni kako sam prije razmišljala, tko sam bila. Samo znam da sam se ponovno rodila i toliko sam sretna da još uvijek nisam pronašla izraz kojim bih opisala svoju zahvalnost.

            Otvorite se za promjene i nemojte se bojati. Znam, to sad zvuči kao kvantna fizika, razumijem. Tako je i meni zvučalo. Bila sam bijesna i svi ti neki pozitivci i mantre majke meni su išli na živce, ali onda sam odlučila biti uporna. Prije sam dosta brzo odustala kad bih se našla u nekoj nelagodnoj situaciji. Nije se to meni dalo, 30 čučnjeva, a noge bole nakon 20. Stanem. Sad to više nije opcija. Morala sam prolaziti kroz brutalno neugodne trenutke da bih razapela Ego i mogla disati ponovno.

            Život je čaroban i svaki dan vas uči nečemu novome. Nikad nemojte misliti da sve znate i da je s promjenama gotovo. Promjene su divne i guraju vas naprijed, prema nečem boljem za vas. Baš sam neki dan svjedočila razbijanju predrasuda. Zanimljivo, kažem sama sebi. A definitivno sam mislila da nemam predrasuda. O, kako sam se gadno zaj*****!

            Kažu mi ljudi da me vole zbog moje iskrenosti. Nabroje oni tu još toga, ali kažu kako im je moja iskrenost broj jedan. Često su me znali pitati ako mi je neugodno pisati tako otvoreno i bez dlake na jeziku. Moj odgovor je ne. Ne sramim se pakla koji sam prošla jer sam ga prehodala. Dosta onako s opeklinama, sa suzama u očima, ali uspjela sam. Zašto bih se onda sramila? Čega bih se to točno trebala sramiti?

            Nemojte sakrivati svoje ožiljke i nemojte se bojati promjena. Definitivno vam mogu potpisati imenom i prezimenom: nakon svake promjene, otvaraju vam se vrata Raja, a ožiljci na duši prestaju boljeti kad se sretnete sa dušama koje vas osjete. Jer ima nas, koji smo prošli pakao i sad živimo u raju.

A zamislite, sve se to odvija na Zemlji. I to nije predstava, to je Život.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. 

Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika, a radim kao asistent direktora u sektoru PR-a i ljudskih resursa. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove.   

Facebook KOMENTARI

Back To Top