Menu
blue-eyes-237438_960_720

Soul Wellness: Ono o čemu se šuti.

Nadam se da uživate. Ljetni dani i ljetne večeri, miris mora u zraku, sol u kosi, koktel u ruci. Nadam se da dišete punim plućima, da skupljate energiju za duge zimske dane i da maksimalno uživate u sadašnjem trenutku. Zato će ova kolumna biti nešto kraća – vrijeme je za guštanje bez laptopa, bez društvenih mreža. Vrijeme je da spoznamo kako je život ovo vani, a ne Facebook i Instagram.

Krećem odmah in medias res. Bum u sridu. Danas se šuti o svemu onome što nas muči. Najviše se šuti o depresijama, bulimijama, anoreksijama i raznim ijama. Ovo je nešto što je onako najaktualnije o čemu razgovaram s ljudima koji mi se obrate za pomoć ili za neki savjet. Ljudi propadaju unutar svoja četiri zida, često imaju osjećaj da su potpuno zaboravljeni od svijeta, a ponajprije su zaboravljeni od samih sebe. Na van imaju maske, igraju razne uloge. Uloga domaćice, uloga sretne djevojke nekog kul dečka, uloga sposobne menadžerice, uloga jedna, uloga druga – a sve uloge nekako nesretne i nestanu kad dođu kući i sjednu sami sa sobom. Tada maske padnu, uloge izblijede i ostanu onako ogoljeni. Ne znaju tko su, putem su se nekako izgubili i tada počinju pravi problemi, zatvaranje u sebe, odbijanje hrane, pretjerana konzumacija hrane, utjeha u hrani. Uvijek postoji neki okidač, ono nešto što se dogodi, ono nešto što u datom trenutku ne možemo prožvakati i negativno se odrazi na naš život. Isto tako, a to je najčešće, okidači mogu biti i daleko iza nas, nešto što se dogodilo u djetinjstvu, nešto što smo godinama potiskivali ali se aktiviralo u sadašnjosti uslijed nekog događaja. Često nismo svjesni kad nam se počinje događati uragan u životu, često se sve odvije jako brzo i imamo osjećaj da se uopće nismo mogli snaći.

Želim vam reći da niste sami. Ako se i tebi događa nešto što ne možeš prožvakati sam, potraži pomoć. Znam da se o tome danas šuti, ali vremena se mijenjaju, budimo se, kolektivna se svijest mijenja. Sve više i više se otvoreno razgovara o izazovima, o nečemu što nas tišti. Nikome ne pridonosi gluma – a najmanje tebi. Nije sramota reći da više ne možeš sam. Trebamo se svi zajedno izboriti za sretniju sadašnjost i budućnost.

Prestani se kriviti. Ljudi se često krive, da su mogli bolje, da je moglo biti drugačije, da nisu trebali dopustiti da se to i to dogodi. Ovakve te misli nigdje neće dovesti. Ovo su misli koje te guraju na dno, čine da se osjećaš još jadnije. Pokušaj ih prihvatiti i mijenjati ih pozitivnima.

Čovjeku koji je na dnu ne možeš reći pokreni se, mantraj, sve će biti super. Kad je netko stvarno na dnu, moguća su samo dva scenarija, a sve je vezano za edukaciju. Prvo, ili će čovjek imati dovoljno snage da ustane sam i krene na put samospoznaje polako, sam sa sobom, čitajući, proučavajući, učeći kako da svoj život poboljša. Ili će potražiti stručnu pomoć. Trećeg nema.

Da bi se boljitak dogodio, potrebna je edukacija. O njoj se danas rijetko govori. Često se piše o tome kako treba misliti pozitivno, kako treba meditirati, kako treba vizualizirati. Naravno, treba, ali kad je čovjek u depresiji i kad se prežderava jer jednostavno ne može naprijed – recite vi njemu neka on sebi vizualizira bolji život. Kao prvo, neće vas niti doživjeti jer su njegove emocije i život u potpunom rasulu. Kao drugo, možete mu samo još više produbiti patnju jer će se kriviti i pitat će se kako to da on ne može sebi pomoći.

Zato, nemojte se igrati tuđim životima. Velika je odgovornost nekoga saslušati i dati mu savjet. U trenutcima kad je meni bila potrebna ruka koja će me gurnuti naprijed, bila sam ranjiva i preplašena. Svaku sam riječ upijala kao spužva i u svakoj tražila slamku spasa. Pazite što govorite onima koji vam se otvore. Velika je hrabrost kad vam netko prizna da nije dobro. Nikad nemojte tog sugovornika uzeti zdravo za gotovo. Ako mu ne možete ili ne znate pomoći, radije ga pustite nego da ga terorizirate pričama o vizualizaciji Havaja jer će sigurno tamo ići ako samo na Havaje misli.

Nemojmo banalizirati duhovnost i Zakon privlačnosti. Kreatori jesmo, ali se kreatorom postane nakon dugogodišnje edukacije. Ne nakon trodnevne ili sedmodnevne.

Draga osobo, ako si na dnu, na svom osobnom dnu, ako se mučiš s povlačenjem u sebe, ako imaš problema s prehranom i raznim mislima koje te muče i zbog kojih se osjećaš samo i bijedno – znaj da nas ima puno koji smo to prošli. Mislim da ti najviše može pomoći netko tko je proživio isto što i ti. Pokušaj potražiti pomoć. Razumijem ako se sramiš, ali samo pokušaj, pronađi još ono malo hrabrosti da učiniš taj korak naprijed. Život je lijep i znam da možeš ponovno biti sve ono što si zaboravio da možeš.

Držim ti palčeve i vjerujem u tebe. Ako nitko, onda ja. Nadam se da je to dovoljno da i ti povjeruješ u sebe.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. ♥

Ja sam Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika, a radim kao asistent direktora u sektoru PR-a i ljudskih resursa. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove.

Vaše mišljenje nam je bitno!