AVON

Danas znam razliku između poznanika i prijatelja. Oko sebe imam jako puno poznanika, ali oni koji su moji prijatelji i koji čitaju moju dušu bez govora – njih je malo. Ne volim crtati ljudima, mislim da pravi odnosi nisu oni u kojima se mučimo. Pravi odnosi nisu oni kad s tom osobom nismo iskreni oči u oči, kad iza leđa pričamo sve ono što nemamo hrabrosti reći u lice. Zato je danas svijet pun poznanika, ali onih pravih prijatelja je malo. I dobro da je tako jer tko još brine nad kvantitetom pored kvalitete?

            Danas poznajem razliku između kompromisa i kompromitiranja. Mnogi ju ne znaju i često se dogodi da pomiješamo ta dva pojma. Kako je to već objašnjeno, kompromis je pojam koji smo uzeli za sljedeće: Možemo napraviti nešto što nije baš po našoj volji, ali se s time možemo uskladiti i napraviti nešto da bismo udovoljili recimo nekoj osobi. Taj čin ne odstupa mnogo od onoga što smatramo našim minimalnim zahtjevom u nekom odnosu. Osobno, nikad ne koristim izraz kompromis jer smatram da ako nešto činim iz ljubavi, onda to nije kompromis nego čista Ljubav. Kompromitiranje je situacija kad uvijek činimo nešto protiv naše prirode, nešto s čime se uopće ne slažemo samo da bismo udovoljili nekome. Kad nas netko uvjetuje da će nas voljeti ako se ponašamo u skladu s njihovim željama. U zdravoj vezi nema mjesta kompromitiranju.

            Danas znam da svoju vrijednost ne mogu pronaći u tuđim shvaćanjima mene kao osobe.

Dubinu mog bića rijetki poznaju, a tako se i ja postavljam prema drugim bićima. Ne vjerujem pričama koje se vrte po gradskim kavanama ili seoskim autobusima. Kad se na zadnjem sjedalu pronađu dvije isfrustrirane, nezadovoljne osobe pa o meni pričaju njihova viđenja. Uz dužno poštovanje, ali mene to ne oblikuje kao osobu. To je njihova energija i pričajući o meni one zapravo pričaju o sebi. Sa svakom izloženom frustracijom samo sam bliže shvaćanju njih kao osoba. To su tužni ljudi koji su pristali na ono što nisu željeli pa da bi zadovoljili neke društvene norme, danas žive kako moraju, a ne onako kako bi istinski htjeli.

ZTC

            Danas znam da nitko nema prava nikome govoriti kako bi netko trebao živjeti. Mi smo krojači vlastite sudbine i imamo pravo biti to što jesmo. To je naše pravo koje smo dobili rođenjem i nemamo se zašto ikome pravdati kako živimo. Ne moramo se opravdavati za svoj sjajan život, za svoje snove, za svoje želje. Oni koji smatraju da je to pohlepa, jednostavno ne vole sebe dovoljno. Kad se staviš na prvo mjesto, to nije pohlepno. To je nužno.

            Danas znam da se promjena događa onda kad smo spremni, a ne kad je spreman netko drugi koji nam na to želi ukazati. Isto tako znam da ako je netko zadovoljan sobom i pojedinim dijelovima sebe, ako živi istinsku svrhu, ako je na sebe ponosan i namjere su mu čiste – on isto tako može poželjeti ne mijenjati se što god drugi rekli. Ako netko želi da se promijeniš kako bi te mogao voljeti i u bilježnicu upisati više pluseva nego minuseva za vaš odnos – mislim da je krivo. Nekoga voliš jer ga prihvaćaš takvog kakav je. Uostalom, to si znao i prvoga dana čim si upoznao tu osobu i prije onih misli koje su ti rekle da će se ona sigurno promijeniti. Ili on. Jer neće. Mijenjat će se zbog sebe, a ne zbog tebe pa da bi bila vrijedna tvoje ljubavi. Ili vrijedan.

            Danas znam da nikome ne mogu ništa dokazati. Mogu samo ukazivati na put kojim idem, a koji za druge nikako ne mora biti pravi put. Svatko ima pravo izabrati kako će živjeti. Ja nemam ništa s tim. Mogu te uzeti za ruku i voditi prema dobru, a ti i dalje možeš misliti da te vodim u pakao. Zato jer se ono nalazi u nama, a ja te od tebe ne mogu spasiti. To ćeš morati sama. Sam.

            Danas znam da svoju krunu ne trebam skidati kako bi se netko pored mene osjećao bolje. Sama sam ju zavrijedila i postavila ju na glavu, nisam čekala da me Svijet imenuje kraljicom. Svijet čine razni ljudi i da su svi zli, jel’ bi se onda pokoravala njima da me ta njihova vrijednost mene kao osobe oblikuje? Ne. Svoju dobrotu prepoznajem sama, ne trebaš mi ti to reći.

            Danas znam da me Intuicija nikad ne vara. Pokušala sam ju godinama utišati, ali bih uvijek shvatila da Ona ima pravo. Danas ju slušam i nit mi je vodilja prema svemu čemu se krećem. I prema kome idem, također.

            Danas znam da se lijepo može voljeti i s udaljenosti. Znam da moja ljubav ne prestaje zato jer je netko odlučio da me ne želi u svom životu. Ili ako sam ja to odlučila. Ljubav nema ništa s umom ili s djelovanjima Ega. Ljubav je bivanje, esencija života i ona uvijek traje. Kroz razne oblike, kroz razna stanja, ali postojeća je i pokreće nas.

            Danas znam da Ljubav nije odustala od nas nego smo mi odustali. Ljubav nikad ne odustaje, ona živi i čeka da bude prepoznata od pravih ljudi u pravom trenutku. A za nas, inače, sve je pravo u određenom trenutku. To isto danas znam.

            Danas znam da griješim, svjesna sam svojih mana, ali i svojih vrlina. Naučila sam da se ne moram ponižavati kako bi me netko drugi postavio na pijedestal. Onaj tko me nije prihvatio, znam, nije prihvatio sebe i ja nemam ništa s tim.

            Danas znam da prava ljubav nije kad netko broji Primanje i Davanje. Svi u određenom trenutku dajemo najbolje od sebe, toga moramo postati svjesni pa ćemo onda to moći prepoznati i kod drugih osoba.

            Danas znam da mojih 100% razumijevanja za tebe ne mora biti i tvojih 100%. Možda me uopće ne razumiješ ili to ne želiš. To je u redu.

            * Najviše od svega znam da ništa od ovoga ne bih saznala da nisam pala tisuću puta i opet ustala. Nemam posuđeno znanje, svoje sam ožiljke zaradila u bitkama koje sam sama vodila. Na kraju, razumijem, sve su se bitke odigravale u meni i samo su se reflektirale na Svijet. Zahvalna sam na svemu što sam prošla jer da nisam, kako bih danas znala sve ovo što sam spoznala?

            Teško je reći što ti želim. Ponekad je i meni teško emociju ugurati u slova. Želim da budeš sretna s onim što jesi, ali i da znaš kako je možda i druga osoba sretna s onim što je postala. Prihvati onoga tko te prihvaća, tako ne pokazuješ da si slaba. Tako ne pokazuješ da si slab. U dubini sebe znaš, kad prihvaćaš druge znači da si i sebe prihvatio. Da si se prihvatila.

            Ne vjeruj pričama o drugim bićima. Njihovu vrijednost promatraj svojim očima, a ne tuđim mišljenjima. Medalja ima dvije strane. Svatko je nečije dijete, svatko ima nekoga tko ga voli. Zapamti to kad se sljedeći put budeš poveo za tračanjima primitivnih ljudi.

            Naše vrijeme ovdje je ograničeno. Jednog dana ćeš skinuti kožu, ostaviti kosti i poletjeti. Odnesi u visine Ljubav koju si i na Zemlji živio.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas.

Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika, a radim kao asistent direktora u sektoru PR-a i ljudskih resursa. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove.