SALLY

Kad doživite smrt bliskih članova obitelji, to vas promijeni za cijeli život. Ili kad vas ostave, članovi obitelji, partneri ili prijatelji, osjećate se kao Pale sam na svijetu. Sve te smrti i ostavljanja djeluju ružno, mučno i teško. I jesu. Sve sam to prošla i danas sam ovakva kakva jesam zato što sam preživjela puno takvih iskustava. I ono najbitnije, proživjela, vrlo duboko i svjesno, da bih danas o tome mogla pričati i živjeti neku sasvim novu verziju sebe.

Podijelit ću s vama nekoliko lekcija koje sam naučila dok sam prolazila kroz smrt i ostavljanje osoba koje su mi značile sve na svijetu. To što sam naučila možete primijeniti i na ostale situacije u svom životu.

* Ti si uvijek sam

Umiranje je osobna stvar. Promatrati kako netko umire je osobna stvar. Živjeti život je osobna stvar. Kad mi je umrla osoba koja mi je život značila i kad me otac izigrao po tko zna koji put, neki su me prijatelji savjetovali što da učinim. Ja taj savjet nisam tražila. Nakon nekog vremena su me napustili jer ih nisam htjela slušati. Nisam htjela glumiti da je sve ok, nisam htjela skakati od sreće jer sam bila tužna. Oni nisu razumjeli moju tugu. Nikoga nisam ništa tražila, samo sam htjela svoje boli proživjeti sama, onako kako najbolje znam. Slušajte sebe i svoj unutarnji glas. Neka odu svi oni koji moraju otići, dopustite da u vaš život dođu oni koji vam neće soliti pamet nego će samo sjediti s vama u miru. Ponekad je to najbolje što netko može napraviti. Da te zagrli i sjedi s tobom u miru. Bez obzira na sve što se u životu dogodi, samo mi znamo što trebamo učiniti, zašto nešto trebamo učiniti i kako se osjećamo. Zato smo uvijek sami. Nitko ne može proživjeti naše emocije i donijeti odluke umjesto nas. Zbog toga je bitno dobro se upoznati da možemo djelovati u skladu s onime što nam se čini kao da je najbolje za nas. U tom trenu.

* Ti nisi sam

ZTC

Zbog raznih sam životnih situacija postala svjesna svoje samostalnosti, vrijednosti, snage. Mislim da sam ponekad pretjerivala, možda nesvjesno. Nikad nisam tražila pomoć, bila sam preponosna. Znala sam da sve mogu sama, da mi nitko ne treba. Ali to nije baš neki dobar put. Ne treba biti isključiv u životu. Treba se otvoriti ljubavi. I prepustiti se. Dopustite ljudima koji vas vole da vas vole. Potražite pomoć i nemojte se bojati tražiti ju. Pomozite malo onima koji vas vole.

Dopustite im da vas ponekad vode, da budu uz vas kad vam treba i da vas drže za ruku onda kad vam je to potrebno. Lijepo je biti neovisna žena, ali nitko ne voli hladne kučke.

* Moć suza

U zadnjih sam se nekoliko transformativnih godina toliko naplakala. I nikad se nisam bolje osjećala. Proživljavanje emocija, sreće i tuge, normalno je. Nekima dođe da puste suzu, ali ju brzo obrišu da nitko ne vidi. Ili ono kad vidite da se nekome zasuze oči, od tuge ili od sreće pa brzo maknu pogled da im ne vidite suze u očima. Ako se skrivate, prestanite odmah. Ako vam se plače, od tuge ili od sreće, svejedno, dopustite emocijama da ih proživite. Ako se bojite plakati ili ako vas je sram, prokopajte duboko u sebe i pokušajte pronaći odgovor zašto je tome tako. Osobno, plačem slobodno i uopće se toga ne sramim. I kad sam sretna i kad sam jako tužna. Nije na meni da razumijem kako će se drugi nositi s mojim suzama.

* Proživi sve

Svaku emociju prihvati i proživi. Kad sam prolazila neke od svojih najtežih životnih trenutaka, naravno da se nisam osjećala dobro. I umjesto da prihvatim svoje stanje, brzo sam htjela postati dobro. Čak onako i predobro za trenutak koji sam prolazila. Nemojte se forsirati jer će vas to samo voditi u frustraciju. Neprirodno je zapovijedati si nešto u stilu ajme, nisi baš dobro već 3 sata, brzo moraš postati savršeno i misli pozitivno i život je lijep. Blablabla. Svatko ima svoje vrijeme koje mu je potrebno da nešto preboli. Nekome treba pet dana, nekome 15 dana, nekome dva mjeseca. Jasno, ovdje pričamo o zdravim osobama koje su svjesne svojih emocija. Zato, prihvatite svoja stanja i proživite ih. Nemojte jedva čekati postati super savršeno. Uzmite si vremena koliko vam treba. Ne osuđuj svoje osjećaje. Dopusti im da prođu kroz tebe. Dozvoli im da te nešto nauče jer nas sve, ama baš sve i svaka emocija nečemu uči. Nije problem ako to ne spoznaš odmah iste sekunde. Ne krivi se. Prodiši tugu.

* Ne možeš na sve biti spreman

Za tetin odlazak nisam bila spremna. Nisam se pripremala godinama samo zato što je ona godinama bolovala. Ja se nikad nisam spremala za njenu smrt jer sam vjerovala u njen život. I zato, promislite malo, ljudi dragi, o tome kad nekome govorite da se sigurno pripremio jer mu je draga osoba dugo bolovala. Malo razmislite o tome i malo se posramite. Svi koji smo voljeli našu dragu osobu koja nas je ostavila nikad se nismo pripremali na odlazak unaprijed nego smo bili uz nju do kraja s nadom da će ostati tu. Apeliram na sve one koji savjetuju, da to ne čine ako nisu za savjet upitani. Zato jer ne, nisi spreman. Nikad nisi spreman. Jednostavno, za neke stvari u životu nikad nećemo biti spremni i pokušat ćemo ih prihvaćati kako dođu. Teta mi nedostaje i dan danas i užasava me činjenica što joj ne mogu čuti glas i što ju ne mogu vidjeti. Znam da je pored mene na neki drugačiji način, ali ponekad bih htjela da se možemo zagrliti.

* Iskoristi trenutak, dan, sat, sekundu

Danas mnogo više cijenim život nego ranije. Svi ćemo umrijeti jednoga dana, ali većina živi onako kao da će živjeti zauvijek. Prokleti izgovori! Ne mogu promijeniti posao jer…Ne mogu ostaviti partnera jer…Ne mogu preseliti u drugi grad jer…Ne mogu živjeti svoje snove jer…I tako prođe život jer si ti imao previše izgovora i onda umreš sa snovima. Tužno i nezahvalno od tebe jer ti je život dan da ga živiš sretno, a ne da se već u dvadesetima pokopaš izgovorima. Naravno, i ja imam tužnih dana i naravno da mi se ponekad dogodi da nije sve super savršeno. Ali sam postala svjesna što je život, tko sam ja, kako to želim živjeti. Pomno biram ljude koje ću pustiti u svoje pleme, okrenula sam se isključivo svojim snovima i apsolutno sam svjesna svakog dana kojeg proživim. Slušam svoj unutarnji glas i svoje emocije. Intuiciju. Ako nešto iznutra govori NE, ja to i poslušam. Ako kaže DA, onda trčim kao luđakinja prema tome i ne puštam. Život je jednostavno previše kratak da ga potratimo na ono što nam ne ubrzava krv u venama. Život mora biti spektakl! Spektakularan! Nemojte biti mlaki prema životu, on će vam vratiti toplinu koju mu date.

* Zahvalnost je najbolja stvar na svijetu

Već godinama prakticiram dnevnu zahvalnost. Svi uvijek imamo nešto na čemu možemo biti jako zahvalni. Imam puno toga na čemu sam zahvalna, ali svojoj ću teti biti zahvalna zauvijek. Naučila me kako se bori, kako se iskreno voli, kako se prašta i kako se živi ljubav koju sanjaš, posao koji sanjaš, kako se voli dijete. Zapravo, ona me naučila kako se voli sebe.

M, volim te.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. <3

Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika, a radim kao asistent direktora u sektoru PR-a i ljudskih resursa. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove.

ADVENT NA GRADINI