girl-1149933_640

Soul Wellness: Mudar, odvažan i hrabar

Sve odavde pa do mora,

nigdje nema takvog stvora,

nigdje nema takvog zlata

kao što je moj tata.

On je zora i svanuće,

on je moje nebo plavo,

on je prvak naše kuće,

on je uvijek ono pravo.

Kad se smije – nebo bruji,

kad govori – cvijeće cvjeta,

a kad pjeva – to slavuji

lete preko cijelog svijeta.

Zašto ćemo kriti

kad i vi to znate,

baš je lijepo biti

dijete moga tate.

BOŽIDAR TIMOTIJEVIĆ

Za danas mi se činila prigodnom, predivna je pjesmica pa ju dijelim s vama. Sigurna sam da je pisana s puno ljubavi, na mene djeluje jako toplo i baš nježno.

Danas je Dan očeva. Ne znam koliko ljudi zna da se 19.3. obilježava dan tata, zaštitnika, heroja svakog malog bića.

Vjerujem da je imati tatu predivna stvar na svijetu. Ja to ne znam ali sam uvjerena da mnogi od vas znaju. Nije mi namjera patetična jer se iste grozim, ali vas želim podsjetiti koliko ste blagoslovljeni.

I zato, ako imate tatu blizu vas, brzo ga uzmite za ruku i zahvalite mu što je uvijek tu. Ovaj ćete tekst čitati kad Dan očeva već prođe, ali to nema veze. Ljubav se može dijeliti svakog dana.

Želim vas podsjetiti da ste blagoslovljeni ako ste odrastali uz oca koji vam je dijelio svoje male mudrosti, koji je bio vaš zaštitni stup kad god je trebalo i koji je bio odvažan da slijedi svoje snove ukazujući vam koliko je bitno biti hrabar i svoj.

Očevi su upravo to. Mudrost, odvažnost i hrabrost. Neki više, neki manje ali rekla bih da predstavljaju tu neku čvrstinu, čvrstu ruku potpore i mirnu luku ljubavi svakog djeteta.

Nikad nisam doživljavala Dan očeva jer ja sa svojim tatom nisam odrastala. Ostavio me kad sam bila mala i jednostavno su mi se gadili svi dani koji su bili s njima povezani. Možda ne i gadili, ali izbjegavala sam obilježavanje tih dana budući da nisam znala što bih rekla.

Danas ne zaboravljam Dan očeva. Ali zato vjerujem da ga zaborave mnogi koji su imali sretno i ispunjeno djetinjstvo sa svojim tatama. Mi ljudi, često mnogo toga uzmemo zdravo za gotovo. Ja, koja nikad nisam doživjela tatinu ljubav, ovoga se dana uvijek prisjetim i s nekakvom se sjetom vratim u dane djetinjstva i u još onih nekoliko fotografija koje vrtim u svome umu, a koje sam imala sa svojim tatom.

Tada, dok sam bila tako mala, nisam ni slutila da ću život proživjeti bez osobe koja mi je puno značila, a koja mi i danas na neki čudan način jako znači. Bez obzira što tog čovjeka nema u mom životu.

Ja ne znam kako je to plesati maturalni ples sa svojim tatom. Nemam pojma tko će me voditi do oltara, uopće ne shvaćam hešteg Daddy’s girl i nije mi jasno kad kažu da su tate posebno povezani s kćerima.

Ništa od toga ne razumijem jer to nisam doživjela ali iznutra osjećam da mi fali.

Uvijek će mi faliti i s time sam se pomirila, ali sam zato naučila cijeniti svaku sitnicu u svom životu. Ništa od toga nisu sitnice, velike su sve to stvari na kojima mogu i moram biti zahvalna.

I dan danas se ponekad osjećam manje vrijednom, čangrizavom i previše emotivnom. Užasno mi je nedostajala tatina ljubav da mi da potporu i da me izgradi iz malog čovječuljka u super ženu.

Nikad se nisam dala, nisam postala žrtva okolnosti i naučila sam živjeti život s ovim ogromnim nedostatkom ljubavi. Jer kad si dijete ne znaš. Ne shvaćaš gdje je tata morao ići. Samo želiš tu ljubav, koju kad ti oduzmu, ona fali. I tako s tim faljenjem odrasteš.

Namjera mi nije patetična, ponavljam. Namjera mi je da ohrabrim one koji su odrastali ili odrastaju bez tata i da podsjetim sve one koji imaju svoje tate blizu, da ih vole i na ovaj Dan očeva, ali i svaki dan.

Neizmjerno je bogatstvo što uz sebe imate oca, postanite toga svjesni. Tate su vaši heroji, vaši mudraci, toplo krilo, utjeha i ljubav. Dali su vam od sebe najbolje što su imali. Volite ih svakoga dana i pokažite im zahvalnost. Sigurna sam da vam se sve do sada trostruko vratilo.

A vi ostali, koji ste iz bilo kojeg razloga odrastali bez tate, držim vam palčeve da spoznate ljubav i mudrost unutar sebe. Ponekad neće biti lako, to znam. Ali probajte pronaći u sebi svu onu ljubav i pažnju za koju mislite da ju zaslužujete. I dajte ju sami sebi. S ljubavlju, od sebe.

Sigurno će postojati dani kad ćete se pitati jeste li dovoljno vrijedni, jeste li dovoljno pametni i lijepi. Jer ako  jeste, zašto ste onda ostavljeni?

Ja nemam odgovor na to pitanje jer je svaki tata donio odluku u svoje ime, napravio je onako kako misli da mora, može ili zna.

Možda i nemam odgovore na sva pitanja, ali jedno znam. Vrijedni ste svega, imali vi tatu ili ne. Vrijedni ste ljubavi, pažnje i zaslužili ste sve darove koje će vam život servirati.

Nikada nemojte dopustiti da vas nedostatak nečije ljubavi obilježi.

Vi ste veći od toga.

I koliko god da boli, samo kreni naprijed.

Jednog će te dana netko voljeti najviše na svijetu i nikada te neće napustiti.

To si ti.

Budite sami sebi sve ono što ste željeli da vam netko drugi podari.

Nemoj se nikada ostaviti. Voli se zauvijek.

Sretan ti tvoj dan, tata.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. ♥

daria

Ja sam Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove…

 

Vaši komentari