beach-1822598_960_720

SOUL WELLNESS: Kako se gubi identitet.

Nešto najbolje što čovjek za života može – je ostati svoj. Ako je zaboravio tko je – sebi se uvijek može vratiti i ponovno izgraditi svoj život. I sebe. Ponovno postati svoj. Najteže je kad sebe izgubiš, a upravo je to i jedna od najlakših stvari koja nam se dogodi. Zato je vrlo važno upoznati se, sve svoje mane i vrline i dobro popričati sa samim sobom. Tek kad smo sigurni u to tko jesmo i kad smo na sebe ponosni, možemo u miru odbiti postati ono što ne želimo.

Izgubiti vlastiti identitet je prelako. Mislim da smo svi, barem jednom u životu, odlutali od sebe, odmaknuli se od svojih želja i snova, više živjeli u tuđim očima nego u vlastitoj koži, previše puno puta progutali ono što smo htjeli izustiti.

Ljudi često miješaju identitet i kompromis. Bojimo se da ćemo odstupiti od sebe ako se nekome prilagodimo. Ali to nije točno. Živjeti u ljubavi s nekime ne znači da se moramo odreći života u ljubavi sa sobom. To samo znači da trebamo pronaći zajednički jezik kako bi obje strane bile zadovoljne.

Mi previše gubimo u partnerskim odnosima jer se u njima manje trudimo. Ako ćemo usporediti ljubav i prijateljstvo – vidjet ćemo kako su prijateljstva mnogo trajnija nego što su to ljubavi između partnera. Nekako mi se čini da partnera previše brzo uzmemo zdravo za gotovo, da ga na početku idealiziramo pa se na kraju čudimo kad nas svakodnevnica otrijezni. I mislim da se u prijateljstvima ne bojimo biti svoji, zato i čuvamo svoj identitet pa kažemo kako smo autentični.

Parovi se brzo zalijepe jedan za drugoga. Tu tendenciju imaju žene, najčešće. Većinom su one te koje ulaze u društvo svoga partnera, onda počinju izlaziti na mjesta koja on voli, počinju se baviti onime što njega veseli i na kraju, žive njegov život – ne svoj. U ovome svemu nema ničega lošeg, dapače. Prekrasno je kad su partneri najbolji prijatelji pa tek onda ljubavnici, ali je od velike važnosti da svatko njeguje svoje, svoj identitet, svoj život. I jedan i drugi u odnos unose sebe i taj bi odnos trebao biti sinergija dva bića. Prečesto se jedan život u potpunosti ugasi da bi se živio drugi. Po meni, to nije dobro. Jer ne želite postati osoba koja će govoriti: Volim sve što i on. Ili. Idemo uvijek tamo gdje moja draga želi. Izborite se za sebe. Makar, ako se već u startu morate boriti – možda je bolje izaći iz takvog odnosa. Imati sebe i svoj identitet je prirodno. Tu ne bi trebalo biti borbe i nadmetanja među partnerima.

Svoj sam identitet izgubila jednom i nikada više neću dopustiti da mi se to dogodi ponovno. Kao što sam i ranije spomenula, više sam živjela u očima druge osobe (i u srcu) negoli u vlastitoj koži.

Sebe sam nekako skroz isključila iz vlastitog života.

Bila sam zavedena zaljubljenošću, a kako se nikad ranije nisam upoznala, mislila sam da je sve u redu i da je baš sve ono što sam živjela u redu sa mnom. Međutim, kasnije sam otkrila da nije. Ta mi je životna lekcija pomogla da se zauzmem za sebe. Oporavak je trajao dugo jer kad sebe izgubiš – izgubio si sve. Tada nije važno imaš li gomilu ljudi oko sebe, jesi li zdrav i financijski potkovan. Kad sebe nemaš, ne osjećaš. Ni zahvalnost ni sreću jer dobro živiš.

Tri sam se godine tražila i taj je put bio bolesno težak. Imala sam osjećaj da sam u vrtiću. Morala sam se naučiti voljeti, morala sam sjesti sama sa sobom i početi zapisivati tko sam, što sam, što ja to volim, koji je moj smisao života, čime se želim baviti. Danas sam zahvalna što sam se po putu malo izgubila jer sada vrlo dobro znam tko sam i kuda idem.

Želim vam reći da nije problem ako ste izgubili sebe. Problem je ako vas drugi uvjeravaju da niste, a vi se pritom osjećate loše i pogubljeno.

Kad sam si napokon priznala da život koji živim nije život koji želim živjeti – otišla sam. Iz svih odnosa koji su me gušili, iz grada koji me ubio i od sebe same. Na ruševinama starih uvjerenja stvorila sam nova. Uvjerenja koja mi služe, koja me guraju naprijed i koja me čine boljom osobom.

Ono što sam naučila je da je najvažnije da si ti kao čovjek na sebe ponosan. Uvijek će postojati oni koji misle da bi trebao nešto drugačije – to su najčešće oni koji za sebe žele nešto drugačije. ALI – ne znaju kako.

Nekako mi se čini kako ova kolumna nema niti početak niti kraj, pustila sam misli da teku. Razmišljajući o identitetu, mnogo je toga prošlo kroz moju glavu. Gubitak je kaotičan pa su valjda i misli takve.

Neka, nadam se da će vam koja rečenica služiti. Nakon kiše uvijek svane sunce.

Želim vam sunčan sljedeći tjedan i cijeli život.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. <3

Ja sam Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika, a radim kao asistent direktora u sektoru PR-a i ljudskih resursa. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove.

Vaši komentari