skip to Main Content
MENU
Soul Wellness by Daria Udossi: Uspori.

Soul Wellness by Daria Udossi: Uspori.

Budiš se. Brzo, brzo juriš prema kupaonici. Brzo se umivaš, pereš zube i u istom trenutku navlačiš hlače i košulju. Neispeglana košulja, nema veze. Nisi stigla jučer peglati, sad će se ona istegnuti na meni – pomisliš. Brzo svežeš kosu, nemaš vremena za šminkanje, sad ćeš to u hodu dok juriš prema kuhinji napraviti doručak. Kakav doručak, već kasniš. Ok, kava za van će biti dobra i ovog jutra. Juriš prema izlazu iz stana, op vrati se natrag. Gdje su ti ključevi od auta? Vraćaš se po njih, stoje tamo negdje u onom đumbusu na stolu – ok, to ćeš danas srediti – pomisliš. To govoriš već dva tjedna. Nema veze, juriš prema autu, pališ radio i gas do posla. U glavi vodiš razne razgovore, muči te prošlost, zabrinjava budućnost, a ponajviše sadašnjost jer što ćeš, pobogu, danas kuhati?!

Uspori.

Dragi muškarci i žene, došlo je vrijeme da živimo sporije, opraštamo brže, volimo jače. Gdje nas je ta jurnjava dovela? Toliko jurimo i žurimo, zaboravljamo ljepote sadašnjeg trenutka, živimo iz dana u dan nesvjesni svega što nas okružuje. Uzeli smo zdravo za gotovo prijatelje koji nas okružuju, ljepotu prirode koja nas svako jutro suncem pozdravi, uzeli smo zdravo za gotovo ljubav, sreću i zadovoljstvo. Ujutro žurimo na posao koji ne volimo, kasnije žurimo kuhati ručak koji nam se ne jede, ali moraš kuhat’ inače nisi žena, majka, kraljica, žurimo voditi ljubav s osobom s kojom nam se ljubav ne vodi, žurimo rađati jer se to tako mora, žurimo biti glava familije jer danas nije dovoljno ako si običan muškarac, treba ženi urediti dom gdje će dovesti tu djecu koju mora roditi da bi bila društveno prihvaćena.

Stari moj, uspori.

Današnji dan se više nikada neće vratiti. Zapitajmo se svi zajedno kako ga provodimo. Jesmo li svjesni našeg daha, jesmo li svjesni našeg tijela, jesmo li svjesni našeg toliko zaboravljenog, a najbitnijeg – našeg duha? Jesmo li mi uopće svjesni koliko smo blagoslovljeni što smo danas živi?

Ili smo se opet probudili čangrizavi, navlačimo neispeglanu odjeću, jurimo na posao koji preziremo, vraćamo se kući u nemir i tako sve ispočetka. Nakon svega, smatramo se najinteligentnijim bićima?! Sumnjam. Mislim da nas vanzemaljci opako šiju.

Uspori. Pronađi vrijeme za sebe. Posloži prioritete. Razgovaraj sa samim sobom, meditiraj, osluškuj svoje biće, voli jako, raskini odnos koji te guši, skuhaj si kavu, iscijedi sok od naranče, sjedni na terasu, zapali cigaru, nemoj zapaliti cigaru, jedi meso, nemoj jesti meso, odljubi se, zaljubi se, traži novi posao, nemoj ga tražiti ako si na sadašnjem zadovoljan, prošeći, pronađi hobi za sebe. Radi što god želiš, ali zapamti – ŽIVI PO SVOJIM PRAVILIMA!

Vrijeme za sebe ćeš pronaći tako što ćeš prvo posložiti prioritete. Moraš sam sa sobom sjesti i porazgovarati. Znam da je jako teško jer su nas učili da moramo biti pažljivi prema drugima, da muž mora biti zadovoljen, djeca nahranjena i životinje prošetane. Super. A gdje si ti u cijeloj toj priči?

Vrijedi i obrnuto. Muškarac mora biti glava obitelji, mora hraniti obitelj, mora biti stup i uzor svojoj djeci, mora donijeti hranu na stol, mora naporno raditi, mora, mora, mora! K vragu i moranje! Tko te pita što te muči, slama i boli? Ne moraš ništa. Dovoljan si upravo ovakav kakav jesi. Jer živiš, jer dišeš, jer stvaraš.

Pronađimo vrijeme za sebe pa ćemo pronaći vrijeme i za sve ostalo. Usporimo. Reci, nema veze, tamo je prašina, tamo je prljavo suđe, tamo je neispeglana vražja košulja od jutros i to je ok. Sada idem razgovarati sa sobom jer je to zdravo za mene, jer je to zdravo za moju obitelj i jer ja to jebeno zaslužujem!

_____________________________________________________________

Nikad neću zaboraviti kad sam prvi put zaista doživjela sunce. Ujutro sam se probudila i odlučila sam usporiti. Ostala sam u krevetu još nekih dvadesetak minuta nakon što sam se probudila. Upalila sam vođenu meditaciju jer tada još nisam znala meditirati “za pravo”. Uživala sam. Nakon toga sam se digla potpuno zadovoljna i smirena. Ušetala sam u kupaonicu i upalila sam radio, odradila sam jutarnji ritual – ples po kupaonici. Ako ne znate što je to, nemojte guglati jer je prejednostavno da bi uopće bilo na Google-u. Upališ svoju omiljenu pjesmu i plešeš. That’s it.

Nakon nastupa u kupaonici (nitko nije pljeskao, šteta!), napravila sam doručak, iscijedila naranču i sjela na terasu. Ništa nisam mislila, ništa nisam radila. Uživala sam u trenutku. Sjećam se da sam promatrala prirodu. Bilo je proljetno vrijeme, ptičice su pjevušile i nekako sam imala osjećaj da ih ovaj put zaista čujem. Nisam ih nikad tako fantastično čula. Prokleta buka u umu bila je preglasna!

Nisam izletila iz stana. Imala sam još dovoljno vremena da popeglam košulju, lijepo se našminkam i uredim kosu. Kad sam izlazila, u desnoj sam ruci imala ključ od auta, a lijevom sam zaključala stan. S noge na nogu, lagano sam došla do auta i krenula prema poslu. Tada sam radila na divnom radnom mjestu, obožavala sam svoj posao, plaća je kasnila, to je bilo malo manje za obožavati -ali ja sam bila sretna. Vozila sam se rivom i po prvi put doživjela buđenje novog dana i ljepotu sunca. Taj prizor nikada neću zaboraviti. Vjerojatno je dan izgledao kao kakav drugi, sunčan i topao. Jutro. Ali meni je taj dan donio takvu zahvalnost jer sam zaista osjetila što znači živjeti i proživjeti trenutak. Stala sam i upijala zrake sunca, gledala sam u to veliko, prekrasno i toplo sunce i samo sam dopustila da cijelo moje biće prožme energija zahvalnosti. Od tog trenutka usporavam, sve proživim duboko i svjesna sam svega.

I zato te molim da usporiš. Proživi sve trenutke, i lijepe i one malo manje lijepe. Nemoj ništa stavljati pod tepih, duhovi iz ormara ti uvijek pokucaju na vrata. Kad tad. Čisti za sobom, i stan i ljude iz života. Sve pročisti da bi mogao udahnuti zrak novog početka.

Ja ti želim da radiš što god želiš i da ti služi to što radiš. Pa ti juri ako te to veseli. Ali te molim da ponekad zastaneš i pogledaš sunce, da pogledaš oči osobe koju voliš, da pogledaš što te okružuje i da te obuzme osjećaj zahvalnosti.

Kad potpuno i u miru kažeš hvala ti, volim te i da, volim se i sve oko sebe – znat ćeš da si živio. I da je vrijedilo.

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas. ♥

daria

Ja sam Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove…

OSTALE KOLUMNE DARIE UDOSSI ČITAJTE OVDJE

Vaši komentari
Back To Top