skip to Main Content
MENU
Soul Wellness by Daria: Misli me ne muče. Uče me.

Soul Wellness by Daria: Misli me ne muče. Uče me.

“Obuzdavanje svojih misli, uspostavljanje nadzora nad njima, nije teško kao što se možda čini. Sve je to stvar discipline. To je pitanje namjere. Prvi korak je da naučiš kako nadzirati svoje misli; da misliš o onome o čemu razmišljaš. Kad se uhvatiš da misliš negativne misli – misli koje negiraju tvoju najvišu ideju o nekoj stvari – razmisli ponovno! Želim da to učiniš, doslovce. Ako misliš da si utučen, da si u škripcu i da ništa ne može ispasti na dobro, razmisli ponovno. Ako misliš da je svijet loše mjesto, ispunjeno negativnim događajima, razmisli ponovno. Ako misliš da ti se život raspada, i čini ti se da ga više nikada nećeš moći skupiti, razmisli ponovno. Možeš se istrenirati da to radiš.

……..

Dobro, ako ti bude potrebno da ponovimo, imamo nekoliko života.”

(iz knjige “Razgovori s Bogom”, Knjiga 1., N. D. Walsch)

Ulomak iz knjige koji sam navela, odličan je uvod u temu o kojoj danas želim pisati. Isto tako, od srca preporučujem ovu knjigu. Meni je služila, vjerujem kako će i vama.

Sve ono što jesmo, sve ono što radimo, što imamo ili nemamo, s kim smo okruženi – odraz je naših misli. Pa opet, poprilično smo nezadovoljni iako smo polako postali svjesni da smo kreatori vlastitog života. Nekima je već i dosadno slušati i čitati o tome pa opet ništa ne čine da se odmaknu iz života koji ne vole živjeti. Ljudi nisu svjesni, tako bih ja to nazvala. Nisu svjesni koliko su nezadovoljni dok ih po glavi ne klepne nekakva bolest ili dok ih život ne stisne uza zid toliko jako da od stegnutog grkljana nemaju zraka. Tek kad poplave, počinju se mijenjati. Neki ni tada pa polako umiru daveći se vlastitim rukama.

Jesmo li glupi, ludi ili se bojimo, teško je generalno odgovoriti. Svatko odgovor nosi u sebi. Ne volim dragu nam ljudsku vrstu nazivati glupom ali ponekad mi se čini da smo baš to.

Često čujem riječi poput “lako je reći, ali nije to baš tako lako za napraviti”. I to je istina, ako ste u tu vlastitu istinu povjerovali. I kako vam ona služi? Jeste li sretniji?

Prestanite sabotirati vlastiti život zbog vlastitih otrovnih misli. Moramo misliti, to je jasno. Zašto onda ne bismo za početak počeli birati misli i misliti o onome što nam služi?

Misli nas ne bi trebale mučiti, usporavati nas, kreirati nam život koji ne želimo. Tu smo nešto krivo razumijeli. Misli nam trebaju biti učiteljice, nit vodilja koja nas približava onome što želimo i pomoću kojih kreiramo život koji želimo živjeti.

Prvo što se trebamo zapitati je kako nam naše vlastite misli služe? Kad nam počinju pristizati misli koje ne želimo misliti, trebamo ostati u miru i promotriti ih bez posebne emocije. Ako nam ne služe, odbacimo ih i fokusiramo se na nešto o čemu želimo misliti. Mnogi kažu da to nije lako. I nije, ako mislimo da nije. To je opet misao, točno? Zato, sljedeći put recite da ćete pokušati ako se već ne možete uskladiti s mišlju da je promjena misli jednostavna. Bolje je pokušavati nego tapkati na mjestu. Od tapkanja samo prsti zabole, a nikud nas nisu odveli.

Drugo što moramo zapamtiti je da smo mi ti koji upravljamo mislima. I tu smo nešto pogrešno razumijeli. Nije život baba roga, nisu misli zločeste učiteljice koje dijele jedinice. S mislima se trebamo sprijateljiti. I moj je savjet – što je prije moguće. Budući da mi upravljamo mislima, naučimo misliti o onome što nam služi. Nije valjda da se toliko malo volimo pa da lošim mislima želimo prizvati loše događaje? Negativne misli vode u raspad sistema, kako pati glava od turbulencija misli, tako pati i tijelo. Misli imaju ogromnu moć, mogu nas zatrovati, a mogu nas i liječiti. Izbor je na nama.

Pogledajte malo vlastiti život i odgovorite si na pitanje služe li vama vaše misli? Onako kako sada živite, to ste sami sebi iskreirali. Vlastitim mislima. Ako ne vjerujete, to je isto u redu. Ta misao je vaša i nadam se da ste njome sretni. Ako niste, zašto ju onda i dalje mislite?

Svakakvih nas ima, ljudi svašta misle i svakako žive. Neki žive u uvjerenju da moraju raditi kao robovi da bi imali malo kruha na stolu, neki misle da ljubav ne postoji i da život nije bajka. Kad malo bolje promislite – žive li ti ljudi baš to o čemu govore? Da. Zato jer u to vjeruju, ne vide drugačije, ne znaju za drugačije jer si nikada i nisu dali priliku za drugačije.

S druge strane postoje oni koji vjeruju da se može živjeti od svog poziva, da posao ne znači nužno od 8-16, vjeruju kako ljubav postoji i kako život može biti bajka koju smo sami napisali na ovim stranicama života.

U koju skupinu vi pripadate?

Ja ću odgovoriti u svoje ime. Živjela sam u uvjerenju, kao i većina, da je život težak, da se moraš jako mučiti da bi zaradio, da se na posao ide zato jer se mora, a ne zato jer se želi, da je zaljubljenost kratka faza koja preraste u ljubav koja traje više iz prijateljstva i potrebe, poštovanja. Vjerovala sam kako tamo neki mogu živjeti prekrasan život jer su rođeni pod sretnom zvijezdom. I nadala sam se, nadala kako ću jednom otkriti da sam pod njom rođena i ja. A do tada ću živjeti više onako kako moram nego kako želim.

Danas zahvaljujem životnom nokautu koji me uzemljio prije tri godine. Da tada nisam toliko jako glavom udarila o pod, ne bih znala koliko je slatko ovako visoko poletjeti.

Danas živim s potpuno novim uvjerenjima. Život uopće nije težak, ne moraš cijeli život raditi posao koji ne voliš, na posao se ide zato jer to želiš, a ne zato jer to moraš, zaljubljenost nikada ne prestaje, ona prerasta u ljubav koja traje jer s tom osobom želiš putovati iako ne moraš. Ali želiš. Jer ju voliš. I više ne vjerujem u “rođena pod sretnom zvijezdom”.

Danas sam sretna jer sam uopće i rođena. A sreću si stvaram sama. Vjerujem, pritom, u zvijezde. O da! Svaki put kad jedna padne ja poželim isto – da zauvijek hodam hrabro s dozom ludosti i s neograničenom dozom ljubavi.

To želim i tebi. A može se – ako misliš da možeš.

Što kažeš? Ne možeš? To je opet misao. I u pravu si.

Kako bilo, sretno ti ovozemaljsko putovanje. Svojim životom pišeš vječnost.

Naoštri pero i budi ponosan što ćeš zapisati.

Što kažeš? Možeš? To je misao. U pravu si.

Zato odi i živi onako kako misliš da (ne) možeš

S ljubavlju,

DAR(ia) za vas.♥

Ja sam Daria Udossi, kreativac, vizionar i humanist. Kćerka, unuka, nećakinja, rođakinja. Prijatelj. Ljubav. Po struci sam profesorica hrvatskoga jezika. Bavim se plesom, a obožavam pjevanje, glumu, modeling i fotografiju. I pisanje. Strastvena sam i vedra te me te dvije stvari pokreću u životu. Obožavam život i živim ga po svome. Strastveno i pozitivno, ostvarujući snove…

OSTALE KOLUMNE DARIE UDOSSI ČITAJTE OVDJE

Vaši komentari
Back To Top