skip to Main Content
MENU
Sasvim anonimno: Duša pod maskom

Sasvim anonimno: Duša pod maskom

Ne tako davno našla sam se u društvu u kojemu me jedan gospodin vani,  pred nekoliko ljudi, “oprao” svojom psihoanalizom…

“Ti si jedna “glumica” koja uvijek prvo razmišlja glavom, a tek onda srcem.” –

“Niste mi rekli ništa što o sebi već ne znam…”, odgovorila sam.

Ostao je pomalo iznenađen. Pokušao mi je dati do znanja da me “pročitao”, a ne zna s kime razgovara. Nisam ni ja znala da me je pri prvom upoznavanju malo poduže promatrao, a nije me bilo ni briga. Jer i sama promatram ljude ako sam od volje, a pogotovo kada se nađem u novom društvu i u novoj sredini. U stanju sam vrlo brzo otkriti sa kime imam posla i ne stidim se reći da rijetko kada griješim. Tu sad krećemo od klasičnih stereotipa starijih i iskusnijih ljudi koji ako vide da si mlada/mlađa, odmah te ukalupe u onu staru “ne znaš ti šta je životna škola”. Ako im odgovoriš da ne filozofiraju previše ( jer te ne poznaju i tko su da ti sude ) – ispasti ćeš bahata i bezobrazna. Još ako si uz to podignula obrvu ili nabacila pakosni smiješak onda si i drska.

“Budi ono što jesi i opusti se, budi prirodna.” – reče on.  „Pa jesam…“ – odgovaram uz pakosni smješak.

Učili su me da se prema starijima ponašam sa određenom dozom poštovanja, uvijek i u svakoj prilici. Ali smatram da sada, u ovim godinama, u potpunosti imam pravo odgovoriti na “provokaciju”. Pogotovo ako ju nisam sama započela. Buntovna po prirodi i podosta introvertna, često sam u životu nailazila na prepreke. Takvih prepreka će biti još i što se mene tiče kažem samo “bring it on baby!” Sa svoje nepune 33 godine prošla sam jako puno, a puno toga me još čeka. Ljudi kao ljudi, uvijek vide i čuju ono što oni žele. Ne pamte detalje, ne vide sitnice, ne promatraju. I to me ponekad jako ljuti. Samo gledaju svoj interes i bave se isključivo sami sobom. Bitno je samo da znaju upirati prstom u druge, a da pritom ne znaju tko im je “protivnik”. Takvi nikada nisu stali pred ogledalo i realno popričali sami sa sobom. Ili su mrzovoljni i zavidni ili im je glava u oblacima. Ili ti se potajno dive i žele biti ti pa te ne podnose. Ako si realan i brutalno iskren postaješ okarakteriziran kao ljubomoran. Usporedba kao u priči a u suštini, kada kažu “ja nju poznajem” i slično meni se diže kosa na glavi. Nikada neću nekoga okarakterizirati prijateljem ako ga DOBRO ne poznajem. To su samo poznanici… a ja nisam tip osobe koja se otvara svima.

Svakakvih sam se pridjeva o sebi naslušala, zapamtila, a najviše su me impresionirali oni koji su me skužili na prvu. Na jednu uho uđe, a na drugo izađe što bi rekli, kakva god da jesam, sa sto i jednom manom prva ću priznati kakva sam ako je to potrebno. Prvo ću ti izrecitirati svoje mane da vidim znaš li se nositi s njima, a na tebi je da otkriješ koje su mi vrline.

Imam svo strpljenje ovoga svijeta i mogu svakome dati priliku. Ako sam ostala dovoljno ti govori o meni, jer ja se ne gubim na stvarima ( i ljudima ) koji mi oduzimaju dragocjenu energiju. Pa neka sam “cold bitch”, ovakva ili onakva… bit je da prihvaćaš ljude onakvima kakvi jesu.

Odlazim tako da rušim sve mostove iza sebe, a znaš li zašto? Zato što si ti kojemu/kojoj sam posvetila svoje vrijeme slijep/-a pored zdravih očiju.

Ja ostajem ona ista buntovna mudrica s početka priče koja predobro poznaje samu sebe, ne volim površnost, kritična sam, glasna i stroga. Imam kriterije, znam koliko vrijedim, šta sve znam i mogu koliko god to zvučalo prepotentno.

A maska kao maska… kažu da ljudi s maskama imaju najveće srce… Think about it!  

Kolumna:  Čitateljica koja je željela ostati anonimna

Vaši komentari
Back To Top