skip to Main Content
MENU
Roses&Toys: Šumska bajka u Gorskom kotaru!

Roses&Toys: Šumska bajka u Gorskom kotaru!

Krenuli smo na put, plan je ovog puta priključiti se grupi ljudi koji u Liču sudjeluju na Danima bobičastog voća 🙂 E pa znajte da tamo niš nije kako spada, ulice se ne zovu kako piše, brojevi se stavljaju kako im odgovara, a od bobičastog voća i festivala vidjeli smo samo plakat na FB. Na kraju smo odustali od potrage i sudjelovanja te otišli svojim putem 🙁

Druga destinacija ovog puta krije se iza naziva Šumska bajka, i da morate skrenuti u šumu, i da naravno da smo nakon par minuta vožnje po šumi posumnjali da li ta Šumska bajka uistinu postoji i baš kad nam je malo trebalo da odustanemo, po drugi put toga dana, pred nama su se stvorila velika drvena vrata, na kojima je pisalo Šumska bajka.

Aute se może parkirati u sjeni stabala, a cijela priča koncipirana je ustvari kao jedno veliko izlezište. Ima nekoliko mjesta gdje su postavljeni roštilji, koje se slobodno moze koristiti . Ljubazni domaćini odmah su nas ponudili kavom i rakijom, a ispred njihove kućice slobodno se možete poslikati sa drvenim svinjicama u prirodnoj veličini.


Ima puno životinja i ljudi izrezbarenuh od drva s kojima se može fotkati.


Na desnoj strani parka je veliko ogradom okruženo područje u kojem žive dvije divlje svinjice i obitelj Jelenko, koja je nedavno postala bogatija za jednog člana.

Možete im kroz ogradu dobaciti mrkvu, al se ne preporuča guranje ručica unutar ograde jer su svinjice velike, da ne bi bilo ozljeda.

Tu su i dva ii tri velika trampolina za skakanje, ljujačke za djecu, koje mogu izdržati i odrasle – isprobano :-)) i super kućice sa toboganoma.

Stolovi su poslagani po svuda, a stolice su mali crveni taburei, koji podsjecaju na gljive muhare kad niknu poslije kiše. U sredini imanja od 13000 hektara nalazi se velika jela na koju se na komadicima drva vješaju želje posjetitelja… to mi je bilo super, a zaboravih to spomenuti na početku.


Dva gola gdje se može igrati mini nogomet super su ideja i idealno za izmoriti djecu 🙂

Na lijevoj strani parka su smjesteni wc- i, moram napomenuti da uzmete vodu sa sobom jer je ovdje nema, pa da znate što vas čeka. U izgradnji je velika natstrešnica od drva za ne tako sunčene dane, a tu je i drugo igraliste sa ljuljačkama, dva tobogana i klackalicama. Na jednom stablu je i golemi drveni mravac s kojim smo se kao pravi turisti fotkali.

Izletiše je bilo puno šumskih jagodica i stvarno je lijepo uređeno. Nakon razgledavanja i bavljenja slobodnim aktivnostima nakon cca dva sata, naši su trbuščići ogladnili. Nismo se pripremili za roštiljanje, stoga smo krenuli u potragu za dobrom klopom.

Stali smo u Fužinama u restoranu Bitoraj i stvarno se odlično najeli. Imaju ogromnu ponudu salata koje sami birate i stvarno nema čega nema. Čim sjednete za stol konobarica donese za predjelo malo domaće paštete i skute, sa domaćim kruhom (više vrsta). Super za prebroditi krizu praznog trbuha. Nakon juhe od gljiva, naručili smo njoke i teletinu pod pekom sa krumpirima i povrćem na žaru. Njoki su odlični, možda mrvicu prezačinjeni za djecu, ali nije im to smetalo. Teletina je bila toliko mekana i ukusna da mi i sad kad razmišljam o njoj malo slinice cure 🙂 Za desert smo si uzeli palačinke sa čokoladom i kuglicu sladoleda, greškom nam je stigla i palačinka sa šumskim voćem pa smo i nju potamanili. Djeca su sebi uzela sladoled, koji na kraju nisu ni uspjeli pojesti. Prostor je ogromani i cak se ni nije osjetilo jurcanje djece svake dvije minute do wc-a i naše panično trčanje za njima da ne izlete ba cestu. Konobarice su bile ljubazne i nisu nam ni jednom rekle da ih obuzdamo, sto sam uistinu ocekivala jer nas je bilo posvuda. Pohvaljujem uslugu i sigurno se vraćamo. Kako nas je sada bilo dvije obitelji, u Fužinama smo još malo prošetali i otkrili kraj pumpe veliko nogometno igralište gdje smo prije povratka kući još jednom rastrčali djecu i pojeli fritule sa cokoladom (naravno da smo ih jeli brat i ja , jer su djeca samo jedan komad svaki pojeli)

Tu se još moze prosetati oko jezera i otići na vožnju vlakićem, međutim mi smo bili umorni od svih događaja tokom dana pa smo se pomalo uputili kući. Vožnja do Rijeke traje pol sata i stvarno je super za napraviti poludnevni izlet, sa djecom ili bez njih sigurno cete se zabaviti, do nekog drugog putovanja i događaja pozdravljamo vas svi mi 😉 

edf

dav

 

Sandra Ružić – mama dvoje djece, poduzetnica, vlasnica brenda ShivShav, veliki zaljubljenik u putovanja, kuhanje i hranu, knjige i uređenje interijera; od mene možete očekivati neočekivano, svaki dan donosi nove početke i nove prilike… život je kod mene pretežno vedar s pokojim veselim oblačićem…

Vaši komentari
Back To Top