SALLY

Nadala sam se produženom vikendu negdje na moru, međutim vrijeme nam je pokazalo zube i trebalo je promijeniti planove. Istražili smo što sve ima u krugu oko nas na sat vremena vožnje i avantura zvana vikend može početi. Subota je bila rezervirana za Istru, a nedjelju smo proveli Gorskom kotaru.
Pa krenimo na put…

Krenuli smo prema Savičenti malom gradiću koji se nalazi na južnom dijelu Istre na pola puta između Pazina i Pule. Područje općine čine 9 naselja, a mi smo se uputili u Raponji gdje nas je spremno u svoj svojoj raskoši čekao srednjovjekovni Tematski park sveti Michael. Naš Filip jako voli vitezove i sve vezano uz njih stoga je uzbuđenje bilo veliko. Već se prije samog ulaza u dvorac htio mačevati i započeti borbu (nosio je sa sobom i mač i štit). Dvorac se nalazi usred velikog imanja i stvarno je jako lijepo sarađen. Na samom ulazu dočekuje vas ni više ni manje nego kraljica, a da bi ušli unutra prolazite preko drvenog mosta, baš kao u bajkama… i eto vas u srednjem vijeku.

ZTC


Ulaz se plaća 40 kn za odrasle, a 30 kn za djecu od 6-12 godina, djeca do 6 godina ulaze beplatno… jeeeee ustedili smo 60 kn. Neka zabava počne, odmah smo krenuli u istraživanje i otkrili da se iza prvog zastora krije strašna vještica i da, Filip je došao do druge stepenice i nije joj se htio približiti, ja sam bila malo hrabrija i uspjela sam je slikati.

Mislim da je na senzor pa kad joj se približite vas počne plašiti šta ni meni nije bilo najugodnije, al je zabavno. 😀


Nakon toga obavezno je slikanje na metli za svaku vješticu koja drži do sebe, nisam to mogla propustiti.


Dvorac ima 4 male kule i u svakoj se nalazi neka mozgalica koju se treba riješiti.

To je više zabavno odraslima nego djeci. Djeca su pretežno trčala po zidinama i istraživala šta ima iza kojih vrata.


U jednom trenutku prekinuo nas je smijeh dobre vještice i sva djeca su joj se pridružila u zadirkivanju viteza koji ih je potom gađao katapultom i velikom pračkom a municija su mu bili vodeni baloni.

To je bilo super zabavno i smiješno pogotovo zato jer ih ni jednom nije uspio pogoditi.


U unutarnjem dvorištu nalazi se košaro-vrtuljak koji po potrebi vrte oni, ali i prepustaju roditeljima da to sami rade.


Kaže moj Fija mama vidi skeleten i stvarno u jednoj kuli čeka vas ona ( ne znam zašto sam zaključila da je ona ali eto) poslikali smo se njom i super se zabavili.


Kroz mali restorančić u kojem se možete napiti i najesti izlazi se na vanjsko dvorište u kojem vas očekuje još mnoštvo zabavnih igara i aktivnosti. Vještica je svu djecu odvela u labirint, a ja sam za to vrijeme presvukla Maru.


Drveni stolovi super su raspoređeni i ima dosta hlada, tako da ako ste na izlet poveli malu bebu kao mi imate se gdje skloniti dok čekate veliku djecu da se istrče i istraže sve ponuđeno.


Ja sam isprobala luk i strijelu i pogodila sam metu nekoliko puta (to nemamo dokumentirano naravno), jeee bar sam je pogodila, tu je i jako strpljiv i ljubazan dečko koji mi je objasnio kako se drži luk i na koji ću način najpreciznije pogoditi. Moram priznati da sam ja shvatila ako gađam i ciljam doljni dio mete nekako pogodim blizu sredine. Što ja mogu kad sam kao oni što gađaju Zagreb, a pogode Sarajevo.

Oko nas su slobodno šetale kokice i pjetlovi, a i nekoliko predivnih fazana (bar mislim da su bili fazani). Tu su još i konj kojeg djeca mogu jahati i magarac, kojeg ja nisam vidjela ( jer smo se mužić i ja naslikavali u dvorištu dvorca). Moja mama je sa Filipom išla na vožnju kočijom koju je vukao magarac, ona se šetala pokraj kočije jer joj je bilo žao magarca.


Kuhali smo super ručak od kamenčića i slame u šatora nasred dvorišta, a tu se također može i isprobati kako su se nekada izrađivali mačevi i štitovi, ima nekoliko drvenih blanjalica i par starinskih škripova.


Tu su još i dvije kućice povezane mostom i neka mreža koja je djeci fora i kaže moj sin da je bio tri puta na tome. Stvarno ima dovoljno sadržaja da se zabave i veliki i mali i vrijeme proleti kao u trenu. Polako je počeo padati mrak i kroz divan put osvjetljen lampionima uputili smo se prema zalasku sunca.

Doviđenja do sljedećeg puta, jer vratit ćemo se opet, bilo nam je super. Dan smo završili u Rovinju, jer Rovinj i mi volimo se javno. Naš omiljeni restoran, u koji se uvijek rado vrećamo je La Vela, godinama već odlazimo tamo i to je mjesto koje za nas ima poseban značaj, tamo me svi zovu Aleksa, pitate se zašto, e pa to to čemo ostaviti za neki novu priču.

Čitajte nas i dalje sljedeći put ćemo vam ispričati kako nam je bilo u Gorskom kotaru.

Sandra Ružić – mama dvoje djece , poduzetnica , vlasnica brenda ShivShav, veliki zaljubljenik u putovanja, kuhanje i hranu, knjige i uređenje interijera ; od mene možete očekivati neočekivano, svaki dan donosi nove početke i nove prilike… život je kod mene pretežno vedar , s pokojim veselim oblačićem

ADVENT NA GRADINI