SALLY

Odakle početi. Dva tjedna je period u kojem mi se dogodi toliko stvari da ni ne stignem sve sabrati u jedan tekst. Ovaj put posvetit ću ovu kolumnu propitivanju gdje idem? Kamo se to moj brod kreće? Jesam li zadovoljna gdje se kreće. 😊

E pa nakon dugo razmišljanja i propitivanja sebe i svojih bližnjih pala je odluka da je sada pravo vrijeme za dovršiti neke prošle stvari i započeti nove. U današnje vrijeme promjena, i vremena koja idu prebrzo i ne okreneš se djeca su već porasla, a gdje si ti?!

Spletom sretnih okolnosti ja svoj fakultet nisam privela kraju. Sretnih okolnosti zato jer sada imam dvoje djece i predivnog muža, da sam završila fakultet tko zna bi li se to sve posložilo ovako kako se posložilo. Međutim ja sam u svojoj srži štreberica, ako ne štreberica onda barem odgovorni pojedinac koji započete stvari voli dovršiti. Razmišljajući o budućnosti svoje djece došla sam do zaključka da ako me jednom pitaju za fakultet i kažem im da ga nisam završila… kako ću od njih moći zahtjevati isto 😊 Znači neću ih moći tjerati na grijanje stolice ako ju ni sama nisam do kraja zagrijala.

ZTC

Sada tu dolazi rasplet situacije. Vidjevši da možda ipak ima nade za mene, ovog proljeća odlučila sam se na aktivaciju davno zaboravljenog statusa studentice Akademije primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Ali kako ne živimo u bajci to sve nije išlo baš onako kako sam ja sebi zamislila.

Da bih opet ušla u sistem moram kao i svi prije mene opet po drugi put izaći na prijemni ispit tj. dodatnu provjeru znanja da bih se mogla upisati na APURi. Ne znam je li iz mene progovorio inat ili ona štreberica sa početka priče, ali odlučila sam pokušati. Skupila sam sve papire, poslala ih u Zagreb, prijavila se na postani student i čekala… čekala da vidim kada će biti prijemni. U međuvrmenu ponovila Povijest umjetnosti i pripremila mapu od 30-ak radova za pregled.

Sve sam uspjela pripremiti i pojavila sam se na prijemnom ispitu… moram priznati da nije bilo nimalo lako, ali uživala sam. Imali smo dva dana testiranja, prvi dan crtali smo glavu po gipsanom odljevu. Nakon toga imali smo test Povijesti umjetnosti, a ja sam u međuvremenu vozila doma da podojim svoju 8-mjesečnu bebu. Opet nazad na fakultet… u popodnevnim satima imali smo Kiparenje slave prema živom modelu.

Prvi dan je uspješno završen  i prijemni se nastavlja sljedeći dan.

Drugi dan u 9 ujutro imamo motivacijski razgovor i pregled mape. Mogu reći da je razgovor prošao odlično, pričali smo o mojim planovima za studij što želim od njega i kako se vidim u budućnosti. Popodne je bilo rezervirano za slikanje mrtve prirode i dosta sam zadovoljna sa krajnjim produktom.

Sada se to sve promijenilo, u računalnom si sustavu gdje već od početka vidiš koji si na listi po bodovima iz srednje škole. Odmah istu večer znali smo neslužbene rezultate prijemnog ispita i da vas ne držim više u neizvjesnosti….

Nakon toliko godina, i evo i drugog prijemnog ispita… s ponosom vam donosim vijest da sam od sutra 21.9.2018. studentica ApuRi .

Da neka svi znaju da je moguće i neka se nitko ne boji ganjati svoje snove. Obećanja koja sebi daš su najvažnija obećanja i stojim iza toga „Bolje ikad, nego nikad”

Slijedi mi trogodišnje učenje… ne znam još kako ćemo to sve uskladiti ali potrudit ćemo se.

I odgovor za sve one koji se pitaju šta je sa mužem i selimo li se… za sada smo tu, razmatramo mogućnosti i opcije, još 3 godine smo sigurno tu, a kasnije tko to zna. Nema granica i ograničenja, shvatila sam da je dom tamo gdje je obitelj, a ja ću svoju svugdje furati sa sobom.

Volim vas, čitamo se, a od sljedeće kolumne ove će redove ispisivati mlađahna studentica. 😉

Sandra Ružić – mama dvoje djece, poduzetnica , vlasnica brenda ShivShav, veliki zaljubljenik u putovanja, kuhanje i hranu, knjige i uređenje interijera ; od mene možete očekivati neočekivano, svaki dan donosi nove početke i nove prilike… život je kod mene pretežno vedar  s pokojim veselim oblačićem…

ADVENT NA GRADINI