skip to Main Content
MENU
Roses & Toys: “Naučila sam kad držati jezik za zubima…ili možda nisam”

Roses & Toys: “Naučila sam kad držati jezik za zubima…ili možda nisam”

Od malena sam poznata po brzom i britkom jeziku te su me još tete u vrtiću zvale odvjetnik, a mama mi i danas spomene kako bih ju uvijek pitala hoću li biti u vrtiću kada dolazi inspekcija, jer da ja znam gdje stoje stvari od sve djece i kako sve funkcionira.

Oduvijek me sve zanimalo i volim o svemu znati, tako ćete me čuti kako pričam o umjetnosti, ali i o tome kako u auto treba staviti plin za klimu, ne bojim se zamijeniti žarulju (iako to rado prepuštam mužu ), a obožavam projekte uređenja i adaptacije (nikad dosadno sa mnom).

E pa naučila sam da u životu ne moraju svi znati da ja volim sve znat 😀 Ne vole ljudi kad se kužiš u sve, a još manje vole kad si žena, a neke stvari znaš bolje od muških. Pa se stoga ja eto ponekad pravim da to eto ne znam.

Vratimo se na držanje jezika za zubima… ispričat ću vam jednu malu anegdotu iz mog djetinjstva… inače moja mama ne voli da ju sramotim u javnosti, što ja redovito još uvijek radim i uvijek sam preglasna za njen pojam. Bile smo u autobusu i sjedile iza vozača, kako smo živjeli na zadnjoj stanici ponekad bi vozač dok nije bilo vrijeme za krenuti čitao novine. I tako, mi smo u vrtiću učili jednu divnu recitaciju koja je išla: Krava čita novine, u carstvu hladovine, mama me prvi put upozorila, Sandra prestani  ja sam nastavila: Krava čita novine, u carstvu hladovine, dva je lista pročitala… mama me opet opomenula, Sandra prestani dobit ćeš pljusku ( kod nas u Rijeci pljuska je ono šta dobiješ po obrazu kad ne poslušaš prva dva puta 😊 ).. e pa ja sam nastavila dalje, Krava čita novine u carstvu hladovine, dva je lista pročitala, a dva lista progutala i poletila je pljuska, nema zezanja poštenog naroda dok čita novine … tako sam ja naučila da nije lijepo recitirati tu pjesmu u javnosti, te sam ju kasnije recitirala samo kad sam prepričavala tu anegdotu.

Naučila sam i još da je neki put u nekim situacijama bolje držati jezik za zubima, jer nećete možda dobiti pljusku, ali možda ćete ostati bez povišice ili ćete izgubiti potencijalnog klijenta, ponekad i pokojeg lažnog prijatelja. U tom slučaju nije mi žao što nisam uvijek držala jezik za zubima.

Sa svojom djecom još se učim toj vještini, a stvar je da i njih moram naučiti kada u životu izraziti svoje mišljenje, a kada ga zadržati za sebe i svoje bližnje. I ja još učim i teško je suzdržati se i ne progovoriti, ali vježbam strpljenje i vježbam ne imati uvijek i o svemu svoje mišljenje.

Moj sin je još malen i taman ulazi u onu fazu zašto i koliko god joj se veselim toliko je se i užasavam, šta ako me pita nešto što ne znam i na što nemam odgovor… ma znate šta veselim se zajedničkom učenju i to je ono najbitnije.

Ima puno toga novoga u našem životu i otvorila sam nedavno neka nova vrata koja sam davno bila zatvorila, kad i ako se sve realizira vam ispričam i priču o tome.

Posao je mjesto na kojem sam naučila dopustiti ljudima da ti prvi objasne svoje želje, htjenja i namjere. Nakon toga puno je lakše pristupiti pojedincu i posvetiti se klijentu.

Treba imati strpljenja i volje čuti ljude, volim saslušati, čuti, prepoznati kada si potreban, a kad se trebaš povući, ne traže svi ljudi pomoć i savjet i baš te nijanse su jako bitne. Nekad ti treba netko da te samo sasluša, bez dodataka , bez začina , samo da je tu.

Dragi moji mislim da je to to , ponekad treba i znati kad treba stati 😉

Sandra Ružić – mama dvoje djece , poduzetnica , vlasnica brenda ShivShav, veliki zaljubljenik u putovanja, kuhanje i hranu, knjige i uređenje interijera ; od mene možete očekivati neočekivano, svaki dan donosi nove početke i nove prilike… život je kod mene pretežno vedar , s pokojim veselim oblačićem

Facebook KOMENTARI

Back To Top