SALLY

Svi mi maštamo o savršenim životima gdje imamo predivnu kuću, djecu , muža, super posao. A živimo li uistinu takav život ?
Prije pet godina nisam imala obitelj , ni muža, ni djecu, imala sam super posao. Živjela sam u Villi u starom gradu u Rovinju i svaki mjesec stanovala u drugom apartmanu jer sam jedino tako, po mišljenju mog tadašnjeg šefa, mogla vidjeti kako se ponuda našeg obiteljskog hotela može poboljšati. I danas sam sretna da sam tamo radila, imala sam novaca i super se zabavljala , ali nisam bila uistinu sretna.
Četiri godine kasnije puno se toga promijenilo…imam obitelj, svoj posao… još uvijek nemam onu kuću s početka priče, ali sam joj sve bliže , ako ništa barem svom stanu.

I što sam sve naučila u tih četiri godine?! Naučila sam da kad se jedna vrata zatvore da ih se bar još pet otvori. Pitanje je samo koja ćeš odabrati i koji će ti se novi vidici i prilike ukazati.

ZTC

Nakon otkaza koji je uslijedio poslije porodiljnog trebalo je krenuti dalje. Odmah sam imala priliku početi raditi u 4 opatijska cvijeta, ali sam nakon dugog razmišljanja odlučila da ću krenuti drugim putem. Neka to bude moj put, neka to bude posao koji ću sama kreirati i koji će me ispunjavati. Oduvijek sam znala da smjene od 7-16 nisu za mene. Oduvijek sam voljela spavati do devet. A i sama pomisao da bi tada jednogodišnjeg sina trebala dati u jaslice me užasavala. Raditi ću od doma i biti uz njega pa ćemo vidjeti kako će biti. Mužić radi , a kad dođe doma ko u reklamama ja ga čekam s djetetom na vratima i predajem mu ga kao štafetu. Ma dobro ne baš tako i ne baš svaki dan.

Kad si sam svoj šef najteže se disciplinirati, ali klijenti te guraju naprijed i ako bi ponekad i pokušao pobjeći od svega neka narudžba ili neodgodivi sastanak vraćaju te u realnost. Filip nestrpljivo trčkara oko mene da se igramo , a ja imam desetke narudžbi koje moram dovršiti…
Svi mi ponekad poželimo pobjeći na Bahame, dignuti noge u zrak i praviti se da nemamo obveza, problema i zadataka i da je život super … i jeste li ikad bili na Bahamima?!
Ja jesam i bilo mi je užasno vruće i uopće mi nisu bili tako predivni kako sam zamišljala. Možda zbog činjenice da sam imala sat vremena za šetuckanje po gradu koje se većinom svodilo na pronalaženje nekog dobrog restorana za ručak i kupovinu sitnih suvenirčića, a potom sam morala natrag na brod i nazad na posao… nimalo glamurozno , radila sam na kruzeru, obišla pola svijeta i to je najljepši dio
priče, ali falilo mi je ono nešto, ono nešto što danas imam, maleno, mome srcu drago, moja mala obitelj, mužić i dvoje djece.

To je to ono za što živimo, ono što nas veseli, ispunjava, ponekad rastužuje, ali u konačnici – malo mjesto pod suncem sa njih troje meni je dovoljno.
Savršeni život ne postoji , ustvari svi mi volimo misliti da se iza savršenih instagram profila kriju i savršeni životi, ali da li je to uistinu tako?!
Što je to savršeno?
Moj savršeni dan je kad se Filip probudi super volje , kad zasja sunce pa uspijemo izaći van, kad odemo na izlet, kad Mara prespava tri sata u komadu. Ha ha ha mislili ste da je savršenstvo nešto drugo?!

Ponekad nemam vremena za sebe, ali mi to ne smeta ako su ljudi oko mene sretni, ako su moja djeca i muž sretni i ja sam, ali gdje sam tu nestala ja ?! E da, kad dođu ti mali ljudi nemaš baš vremena za sebe koliko si imao prije.

Oni imaju svoje potrebe i ne pitaju da li ti se da, jesi li raspoložen, boli li te glava… tu su u realnom vremenu i od tebe očekuju da si prisutan.

Mara ima dva mjeseca i prava je mala ženska, smije se puno i već komunicira s nama. Filip ima 3 godine i najpametniji je na svijetu i trenutno u „Mrzim svih „ fazi. Jedan dan mrzi mamu, jedan dan tatu, jedan dan nonu, ja se samo nadam da će ta faza napokon proći jer mora da je teško toliko mrziti. Krenuo je u vrtić nakon dva mjeseca i nadam se da ću sad ponovno pohvatati konce i posvetiti se malo poslu.
Da, kad radiš za sebe teško je reći sada ću godinu dana ništa ne raditi, to ne postoji. Postoji ovakav scenarij: ok sada ću nahraniti Maru, u sat – dva što spava dovršiti ću narudžbe koje su stigle ,a onda moram po Filipa u vrtić.


Imam malo vremena dok Filip spava da skuham ručak, taman prije nego se Željko vrati. Popodne hvatam vremena i između hranjenja popunjavam pakete i pripremam ih za slanje, ako su hitni netko ih mora odbaciti do pošte.
U međuvremenu moram odlučiti kako će nam izgledati novi stan, naš prvi stan, jedini stan… ajme koliko se tome veselim. Već sam nam kupila stolice, nema veze što radovi još nisu počeli, ja imam stolice i nemam ih gdje staviti, ali nema veze ja sam dobila svoje stolice. U glavi već znam kako će sve izgledati, još samo treba sve razraditi na papiru.

Jesam li  savršena majka ?! Nisam, nisam ni blizu savršenstvu, ali trudim se… Savršena žena ?! To jesam, moj mužić ima najbolju ženu na svijetu ili nema, ma nije bitno i tu se trudim.

Evo sjedim sad na kauču, Mara spava, ja pišem, oni se tuširaju, moram pripremiti robu za spavanje, a tako mi se neda ustati s kauča … ok ok bok idem sad jer će doći , a ja nisam niš pripremila, o ne čujem ih u hodnik … nastavit će se…

 

Sandra Ružić – mama dvoje djece, poduzetnica , vlasnica brenda ShivShav, veliki zaljubljenik u putovanja, kuhanje i hranu, knjige i uređenje interijera ; od mene možete očekivati neočekivano, svaki dan donosi nove početke i nove prilike… život je kod mene pretežno vedar  s pokojim veselim oblačićem…

ADVENT NA GRADINI