ZTC

Nema mi većeg gušta nego kad otvorim knjigu i već nakon par stranica znam da će to biti jedna od onih koje ću uvijek pamtiti. Nicola Yoon me svojim stilom pisanja osvojila u romanu I Sunce je zvijezda i ista se stvar dogodila i u ovoj lijepoj, dirljivoj priči o osamnaestogodišnjakinji koja je cijeli život provela zatvorena u kući jer boli od rijetke bolesti zbog koje se ne smije izlagati svijetu oko sebe.

“Pročitala sam daleko više knjiga nego vi. Nije bitno koliko ste ih vi pročitali. Ja sam ih pročitala više. Vjerujte mi. Imala sam puno vremena.”

Kara nije poput ostalih vršnjaka. Ona nema privilegije ostajanja vani dugo u noć, ne smije se družiti, mora paziti na svaki svoj korak koji je kontroliran čak i kod kuće. Kad se u prvu susjednu kuću doseli disfunkcionalna obitelj, a Kara se sprijatelji s duhovitim i zgodnim Ollyjem (naravno, samo preko kompjutera), ona se postepeno počinje osjećati sputanom i spremnom za nešto više. Majka ju je oduvijek previše štitila i njoj nikad ne bi mogla ispričati što se u njoj počelo mijenjati. Novi osjećaji, misli, nekakav bunt je proradio, nešto za što je mislila da se nikada neće javiti. Ali ipak je i ona tinejdžerica i dozvoljeno joj je biti smušena, buntovna, a ponekad i prkosna. Njena njegovateljica Carla jedina je osoba koja je u potpunosti razumije, ali i poštuje. Za svoju će majku ona uvijek biti netko koga treba zaštititi od opasnosti koje vrebaju izvana. Carla pristane na Karine zahtjeve i stvari se počinju mijenjati.

Iako je stilski vrlo primamljiv, lagano se čita i jednostavno ne dopušta da ga odložite, ovaj roman  dotiče neke vrlo ozbiljne teme i ostavlja prostora za razmišljanje. Neće vam dozvoliti da ga samo odložite, već ćete ostati zapanjeni, u dvojbi, razmišljanju koliko je toga moglo biti drugačije i kako biste vi uopće postupili. Je li u redu moralizirati? S jedne strane razumijete neke njihove postupke, s druge ih jako osuđujete. Je li ljubav dovoljna? Koliko opasna ponekad može biti? Kada treba reagirati ili koliko možemo vjerovati razumu onoga drugog? Ne znamo dok se ne nađemo u toj situaciji. I zato je ovaj roman toliko poseban. Otvara brojna pitanja, na koja stvatko može dati različit odgovor.

Sviđa mi se kad pisac pristupi jednoj iznimnoj teškoj temi na ovakav način, bez pretjerivanja, preuveličavanja i pametovanja. Fascinira me kako se Nicola Yoon svojim načinom pisanja uspjeva približiti čitatelju. Roman obiluje različitim stilovima, kratkim i efektnim poglavljima, prepun je predivnih ilustracija koje su djelo njena supruga Davida i na taj način neizmjerno privlači. Teme kojima se bavi su univerzalne i uvijek rado čitane. Prijateljstvo, ljubav, povjerenje. Sve je realno, nije uljepšano, a opet nemamo osjećaj da čitamo nešto preozbiljno, iako jest. Nije sve crno ili bijelo, ovdje je puno različitih nijansi i boja. Ovo je jedna od onih knjiga koje možemo pročitati u različitim periodima svog života i uvijek ćemo je na drugačiji način interpretirati. A smatram da će je roditelji na poseban način doživjeti.

Izdavač: Znanje

Vaši komentari