ZTC

ALS. Jedna od najtežih bolesti koja nekoga može zadesiti. Tijelo više ne sluša, mišići se opuštaju, mozak ne može ničime upravljati, a svega si svjesan. Najčešće osoba izgubi i dar govora te ne može funkcionirati na nijedan način. Velika je žrtva potrebna kako bi se netko brinuo o osobi s ALS-om. Njegovatelji su prisutni svakodnevno, ali obitelj je ta na koju pada najveći teret. Nije lijepo to ni nazvati teretom jer radi se o osobi s kojom si svaki dan, koju voliš najviše i ne možeš ni zamisliti što joj se događa. Ali što ako je oboljela osoba davno izgubila kontakt sa svojom obitelji i ne zna na koji bi ih način suočila s ružnom dijagnozom.

Richard je uspješan četrdesetpetogodišnji pijanist koji je cijeli život razmišljao samo o svom klaviru i notama. NIšta mu nije bilo važnije, čak ni vlastita kći Grace. Suprugu Karinu, doseljenicu iz Poljske varao je kad god je stigao i nikada ga nije bilo briga što je ona zapostavila svoju glazbenu karijeru. Bila je i bolja od njega, ali dogodio se život. Karina, strogo odgojena katolkinja, odustala je od svojih snova i posvetila život svojoj kćeri.

“Karina je žjeljela biti osoba koju će Grace vidjeti kad se probudi nakon popodnevnih dijemeža, osoba koja je zagrli kad se rasplače, osoba koja joj tisuću puta dnevno daje pusu. Nije mogla ostaviti tu golemu, dragocjenu ljubav koja joj je bila dana. Voljela je Grace više nego što je uživala u klaviru.”

Nikada nije požalila što je odabrala Grace umjesto jazz glazbe, ali Richardu i dalje zamjera. Mnogo je neizgovorenih riječi među njima, mržnja koju Karina osjeća izrazito je jaka i obavijest o njegovoj bolesti u potpunosti joj mijenja život. Karina učini ono nezamislivo. Ponovo odbacuje svoje želje i posvećuje se Richardu. Nitko ne može ni zamisliti s čime će se bivši bračni par morati suočiti. Sram, povreda ega, neugodnost, ništa neće moći izbjeći. Ova je bolest poput uragana, ne staje i ne može se izliječiti. U nekom trenutku se može zaustaviti, ali povratka nema.

“Richard se često pita zvuči li njegov smijeh danas isto kao što je zvučao i prije ALS-a. Pokušava se sjetiti kad se zadnji put nasmijao, ali ništa mu ne pada na pamet. Život mu već neko vrijeme nije zabavan.”

Iznimno teška i potresna knjiga o nemilosrdnoj bolesti koja uništava oboljeloga, ali i one oko njega. Ali nije samo taj aspekt romana težak. Rekla bih da čak nije ni najteži. U pozadini se skriva nešto još ozbiljnije i tužnije. Raspadnuta obitelj, povrijeđena bivša supruga koja ne nalazi svjetlu točku u životu. Kći studentica koja odlazi u drugi grad i ostavlja majku samu, izgubljenu u svojim mislima, koje nisu uvijek najljepše. Sebičan, umišljeni pijanist, zvijezda svakog koncerta, muškarac koji je pola svoga života varao vlastitu suprugu i izbjegavao ulogu oca. A to mu na kraju i najteže pada. Nije ni Karina skroz nevina, ona je također živjela jedan odvojeni život prepun laži, ali uz opravdanje njegovih nevjera. Grace je ona koja bi najviše trebala patiti. Otac je nikada nije podržavao, propustio je sve njene utakmice i mnoge je vikende radije proveo u naručju nevažnih žena nego u njenom društvu. Puno je zamjeranja u ovom romana, puno osuđivanja i manjka ljubavi. Ali na kraju se opet pokaže ljudska dobrota i požrtvovnost.

“Karina bi voljela da je odluka tako jednostavna, tako crno-bijela. Umjesto toga su i ona i Richard bačeni u dubok sivi ocean. Nema horizonta, nema zvijezde Sjevernjače na sivom nebu, koja bi im pokazala put. Samo nemoguće odluke koje moraju donijeti.”

Što se ponekim ljudima mora dogoditi da shvate kako su živjeli i što su radili? Moraju li se zaista suočiti s tako ružnim stvarima da se saberu i dobro razmisle o posljedicama dugogodišnjih izdaja i prijevara? Je li to karma? Ili jednostavno život. Bolest ne bira, ne kuca na vrata i ne najavljuje svoj dolazak. Samo se pojavi. A ponekad je prekasno da se neke stvari isprave.

Autorica Lisa Genova u ovom romanu detaljno opisuje ovu groznu bolest i sve njene stadije, od gubitka osjeta u rukama i nogama, preko poteškoća s govorom i prehranom pa sve do prestanka samostalnog disanja. Najčešće su osobe spojene na razne aparate koji funkcioniraju umjesto njih. I kao da to nije dovoljno, Genova nas još suočava s ružnom obiteljskom situacijom, izaziva nas da odaberemo stranu, da jako dobro razmislimo što bismo mi učinili na Karininom mjestu. Zato je roman još potresniji. Moralnost osobe je na kušnji. Razna nam se pitanja vrzmaju po glavi. Bismo li osudili Karinu da je odabrala drugi put? Je li Richard zavrijedio drugačiji odnos prema njemu?

Izvrstan roman o kojem bi se dalo raspravljati satima. Zaista vas natjera da se zapitate što je u stvari važno u životu i koliko toga treba prestati uzimati zdravo za gotovo. Treba cijeniti ono što imamo jer nikada ne znamo kad nam sve može biti oduzeto.

“Karina. Žao mi je. Žao mi je što sam te varao. Žao mi je što si zbog mene prestala svirati jazz. Bio sam grozan muž. Zaslužuješ bolje.”

 

 

Vaši komentari