Cleveland, Ohio. Tmuran, depresivan, neomiljeni američki grad raznih tvornica. Daleko od američkog sna. Ali Shaker Heights kao da leži usred nekog drugog, veselog i optimističnog velegrada. U toj se četvrti nalaze bogate obiteljske kuće obrađenih vrtova, cvjetnim gredicama nikada ne nedostaje boje, sve je nekako savršeno. I vrlo dobro ustrojeno. Kao da se nalazite u kompjuterskoj igrici. I onda nastupa stvarni život. A on često nije ni šaren, a ni transparentan.

“Bilo da kupite građevinsku parcelu u blizini škole, široke hektare u Shaker Country Estatesu ili jednu od kuća koje ova tvrtka nudi u biranim letvrtima, vaša kupovina uključuje veslačke staze i terene za golf, tenis i jahanje, uključuje škole bez premca i doživotnu zaštitu od pada vrijednosti i neželjene promjene.”

Jednog dana stanovnici Shaker Heightsa dobivaju nove susjede, umjetnicu Miju i njenu petnaestogodišnju kći Pearl, naviklu na cjeloživotno seljenje iz jednog američkog grada u drugi. Ovog joj je puta majka obećala da će ostati. I Pearl napokon pronalazi prijatelje, obitelj Richardson, pravi primjerak dobrostojeće, sveameričke obitelji. Vrlo se brzo sprijatelji s Moodijem, dobrodušnim tinejdžerom koji postepeno počinje osjećati nešto više od prijateljstva. Pearl si ne može pomoći te se zagleda u njegova brata Tripa, tipičnog sportaša koji uživa popularnost svih. Lexie je naizgled savršena djevojka, maturantica kakvom svi žele biti. Četvrto je dijete u obitelji Izzy, neprilagođena autsajderica, neshvaćena od braće i roditelja, vječno buntovna i ogorčena. Ali to ima svoje razloge, kao i sve u ovom romanu. Posvajanje male Kineskinje u susjedstvu pokreće lavinu događaja i svi se počinju nadati da njihove tajne neće izaći na vidjelo. A beskrajan ih je broj.

Mali požari posvuda mogu se pronaći i u Hrvatskoj, i u Švedskoj i u najzabačenijim dijelovima planete. Mala je iskra dovoljna da vam poremeti sve što ste pažljivo gradili, ali možda i potakne da počnete iznova.

“Život ju je naučio da je strast, kao vatra, opasna stvar. Previše lako izmakne kontroli. Penje se po zidovima i preskakuje rovove. Iskre frcaju kao buhe i jednako se brzo šire, lagan povjetarac može odnijeti žeravu kilometrima daleko.”

Ovaj je roman priča o običnom čovjeku, prepunom mana, bio on bogat ili siromašan, iskren ili pun tajni. U njemu se autorica dotiče svih generacija i njihovih problema. Na jedan jednostavan, čitatelju blizak način opisuje probleme svakodnevnice, a s kojima su se neki od nas možda i susreli. Ništa nije skriveno, iako se takvim na prvi pogled doima. Sve će se kad tad saznati. Teško je u životu ostati neprimjećen, posebno ako na neki način odskačeš. A Mia je oduvijek odskakala.

Moram priznati da me roman nije odmah uvukao u svoju radnju, mučila sam se s prvih osamdesetak stranica, sve dok nisam stigla do Mijine prošlosti. Odjednom je krenulo, riječ po riječ, stranica po stranica i više ga nisam mogla ispustiti iz ruke. Autorica na tako nepretenciozan način pristupa svojim likovima, a time i čitatelju, ne želi pametovati ni gledati nikoga s visoka, dopušta da čitatelj sam interpretira događaje i odluči na čijoj će se strani naći, koga će podržati. A nije jednostavno. Koliko god svakodnevna, priča je zamršena, puna dilema i sumnji, dvoumljenja unutar i izvan stranica. Toliko je problema utkano u tih tristotinjak stranica da morate pomisliti hoće li itko išta uspjeti riješiti. Hoće li netko dobiti svoj sretan kraj. A sam kraj je također dvosmislen, ostavlja čitatelju na volju odlučiti što se dogodilo.

Roman također progovara o roditeljskoj ljubavi, najsnažnijoj na svijetu te svim koracima koje je jedna majka spremna učiniti kako bi zaštitila vlastito dijete. Ponekad zbog straha reagira na neobičan način, zbog prevelike ljubavi čini nedopustive stvari, ali nikada ne dopušta da njenom djetetu itko naudi. Umjetnost je također prikazana kao spas u ljudskim životima, promatrač iz pozadine koji može prepoznati i ono najskrivenije u čovjeku te to u njemu i probuditi.

“I od toga ti se zavrti u glavi. Na tom mjestu možeš pronaći utočište, ako znaš ući u njega. I svaki put kad izađeš iz njega, svaki put kad ti dijete nestane iz vidokruga, bojiš se da se na to mjesto možda više nikad nećeš moći vratiti.”

Žene su glavni protagonisti i nose priču, muškarci ih prate. Toliko osebujnih likova dugo nisam vidjela, svaka različita na svoj način, a opet toliko slična, jaka i hrabra. Do sutra bih mogla o raznim porukama i poukama ovog predivnog romana. Na vama je da ga uzmete u ruke i pokušate prepoznati nešto od ovoga što sam i ja prepoznala, ali naravno i pronaći ono što će vas ostaviti u razmišljanju jer, po meni, to i jest odlika dobre priče.

Izdavač: Mozaik knjiga