ZTC

Romantične drame/ komedije i ja uvijek smo se puno bolje slagale preko filmova nego knjiga. Jednostavno mi taj žanr puno više leži na taj način. Ne smeta mi njihova predvidljivost, često slična tematika i poneki klišej, ali radije ih gledam.

Ponekad treba dati šansu i izaći iz svojih okvira, ostaviti omiljene žanrove po strani i jednostavno se prepustiti. Mogli bismo se iznenaditi. Iako ovaj roman nije puno drukčiji od već spomenutih romantičnih drama/ komedija, uspio mi je zaokupiti pažnju. Likovi su realni, dijalozi humoristični, ali ne i plitki i čitatelj se vrlo lako može pronaći u mnogim situacijama.

“Više sam o sebi naučio te godine nego ikada.”

Matt živi u New Yorku, gradu koji više ne prepoznaje kao onaj u koji se doselio kao student. Posao ga ne ispunjava, ljubavnih veza ni nema, a dani mu prolaze u gunđanju i sjećanjima. Jednog poslijepodneva sve se mijenja, nakon što u vlaku podzemne željeznice ugleda ljubav svog života, djevojku koju je izgubio prije mnogo godina. Ne prestaje razmišljati o njoj i mora je ponovno vidjeti. Vraćamo se u prošlost, u trenutak kad se Matt i Grace upoznaju u studentskom domu. Grace, predivna studentica glazbe i Matt, samozatajni student fotografije, bili su par iz snova. Dijelili su jednak glazbeni ukus, provodili dane slušajući Jeffa Buckleya i sanjareći o budućnosti. Ali bili su i mladi, nesigurni i neiskusni, posebno Grace. Nije im bilo suđeno tada, život je pisao druge stranice. Izgubili su kontakt, naprasno i razočaravajuće. Ali život se ponovno umiješao i petnaest godina kasnije, Matt i Grace se ipak susreću. Mnogo je toga iza njih i nije sve tako jednostavno kao što je Matt možda mislio ili bi volio. Nije se samo život umiješao, umiješali su se i ljudi.

Renee Carlino piše nekom lakoćom koja vas tjera da okrećete stranice. Likovi su razrađeni i toliko nam bliski da smo neprestano uz njih. Osjećamo što i oni, suosjećamo s njima, ljutimo se i veselimo. Upoznajemo i New York, taj ogromni, predivni grad koji otkriva toliko privlačnih mjesta za umjetnike i toliko toga nudi. Ali i oduzima, posebno ako niste zadovoljni sobom i onime što ste od sebe učinili.

Obožavam kulturne reference u romanima koje čitam. Ovaj je roman prepun predivnih pjesama i izvrsne glazbe. Ona povezuje glavne likove, preko nje se upoznaju, zaljubljuju i vole. Glazbu treba osluškivati jer je posvuda. Možemo je čuti u vjetru, valovima i žamoru ljudi. Prolazi kroz mjesta i gradove. Treba joj se prepustiti jer nas ona može odvesti onima koji nam najviše znače. Beatlesi, Pearl Jam, David Bowie, ali prije svega Jeff Buckley. Gracein najdraži glazbenik, ali i jedan od mojih. On je jedan od razloga zbog kojih sam se uspjela toliko povezati s glavnim ženskim likom. Grace je nevina, iskrena i neiskvarena. Bila je spremna ići kroz život zajedno s Mattom, na trenutak i zaboraviti na svoje želje. Znala je da je to prava ljubav i ne bi ju bilo strah prepustiti joj se.

Ovaj roman pripovijeda o izgubljenim prilikama i onom neizrečenom, a to nam ponekad može promijeniti život. Moramo biti hrabri i ne skrivati ono što mislimo i osjećamo. Dovoljan je jedan trenutak, jedna rečenica da sve promijeni. Tada se samo možemo nadati da nije prekasno.

“Zvala si nas prijateljima na brzaka. Volim misliti da smo bili više od toga.”

Izdavač: 24 sata knjige

 

Vaši komentari