ZTC

Puno sam slušala o ovom romanu, same hvalospjeve, nagrade tu, nagrade tamo, čak su i film snimljen prema njemu pohvalili. Naravno da sam bila malo skeptična, iako me sama njegova tematika odmah privukla. I nisam razočarana, naprotiv.

Iako nismo dio njihova svijeta i o Americi većinom znamo samo iz raznih medija, upoznati smo s poviješću rasne netrpeljivosti i svjedočimo joj svakodnevno. Ovaj je roman moderna priča o nečemu što se, nažalost, još uvijek događa. 

Zamislite scenu: Dvoje šesnaestogodišnjih crnaca voze se kući, bez prekoračenja brzine, bez preticanja ili ikakvih drugih prometnih prekršaja. Zaustavi ih policija. U redu, mladić je pomalo otresit prema odraslome muškarcu, ali surađuje. U svoj toj prepirci, policajac odluči izvući mladića iz auta. Mladić ode do djevojke provjeriti je li ona u redu. I dobije tri metka. Khalil je ubijen, a Starr ne može ni zamisliti kroz što će sve morati proći kako bi dokazala nevinost najboljeg prijatelja. Jer ovdje nisu samo bijelci protiv crnaca, ovdje se i crnci okreću protiv “svojih” te nam autorica suptilno pokazuje da netrpeljivost ne ide samo u jednom smjeru. 

Svatko može biti rasist, loš čovjek je jednostavno loš čovjek. On ne bira sredstva, ne štedi nikoga. S druge strane, i dalje se vidi ta podjela među rasama i bjelačka dominacija. Khalil je mrtav, njegovi ga najdraži više ikada neće vidjeti. Ali policajca se opravdava. Stalno se pronalaze razlozi zbog kojih je povukao okidač. Učinilo mu se da Khalil poseže za pištoljem, pričalo se da je diler, napao ga je pa se morao braniti. A Starr je ta koja šuti, od straha za vlastitu obitelj i samu sebe. Starr je odrasla u Garden Heightsu, opasnoj, većinom crnačkoj četvrti, poznatoj po propalicama i kriminalu. Njeni su roditelji odlučili njoj i njenoj braći pružiti drugačiji život te su ih upisali u privatnu školu koju većinom polaze djeca bogatih bijelaca. Starr se nalazi između dva svijeta. U crnačkom je svijetu razmaženka koja se druži s “boljima”, dok je u školi prihvaćaju, ali ona ipak osjeti neko potajno promatranje. Kroz roman pratimo njeno osvješćivanje o onome što je pravilno i što se treba izgovoriti. 

“Čemu nam uopće služi glas ako ćemo samo šutjeti?”

Ovo je priča koju bi mnogi trebali pročitati, da se zapitaju što im je u životu važno. Da razmisle dva puta prije nego što nešto izgovore. Da ne brzaju i ne zaključuju unaprijed. Vrlo se često jako ljutim kad se suočim s ovakvim temama. Čitajući Hejt, mnoga su mi se pitanja vrzmala glavom. Nisu samo bijelci rasisti, rasizam djeluje u oba smjera. Ako si pun predrasuda, nije važno jesi li bogat ili siromašan, one te neće napustiti.

Knjiga je napisana slengom i to je prevoditeljica Ivana Šarić vrlo dobro prenijela u hrvatski jezik, nenametljivo i jasno. Mnogo je poveznica s rap glazbom, poznatim umjetnicima tog smjera i njihovim stihovima. Saznajemo da je Tupac, jedan od najvećih repera ikada, tvorac samog izraza THUG – Taj hejt u glavi kojim truješ djecu, na kraju sve sjebe. I to je zaista to. Mržnja. Najveće zlo, jer ona može uništiti mnoge oko onih koji je siju.


Izdavač: Fokus na HIT

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE