ZTC

Pozitivci, negativci. Osveta. Oko za oko, zub za zub. Tuga i jad. Sjećanje. 

Sve se to nalazi u romanu Štorka, djelu koje me obuzelo dok sam ga čitala i koje je jedno od onih o kojima još neko vrijeme razmišljamo nakon što smo ga pročitali. Psihološki triler u svom najboljem izdanju. Strašan, jeziv, ali prvenstveno uspješan u poigravanju s čitateljevim umom. S mojim se jako poigrao. I ostavio me prepunu pitanja. Neka sam razriješila, neka me još čekaju kad uzmem u ruke njegov nastavak, Štorka manifest.

Tko je Štorka? U ovom romanu to je glas u glavi glavnog lika Ere Torin. Štorka je uvijek uz nju, svako toliko se javlja, tiješi ju, pomaže joj, ali i s lakoćom je tjera na neke neopisive stvari. Era je, naime, serijski ubojica. Ona je uzela pravdu u svoje ruke i odlučila maknuti s lica zemlje razne zločince koje ruka zakona nije dotakla. I to radi na jedan vrlo inventivan i zastrašujući način. Život je Eru doveo u ovu situaciju, davno se suočila sa stravičnom tragedijom i nikako se ne može osloboditi njenih okova. Stežu ju, muče je, a u isto se vrijeme oko nje događaju toliko ružne stvari da ih ona jednostavno ne može probaviti. Sve je povezano u ovom romanu. Upoznajemo još nekolicinu likova čije sudbine pratimo. Marcela Savojski je ugledna liječnica, izvrsna u svom poslu, ali iza zatvorenih vrata izjeda je prošlost. Viktor Supnia je lik koji ćete voljeti mrziti. On je oličenje osobe koju je život mazio i koja nikada nije odgovarala za sva svoja nedjela. Ali nije jedini koji će vam se zamjeriti. Svi su povezani ovdje. Sve će se tako lijepo razriješiti. A onda na kraju tako lijepo ponovo zakomplicirati. I dati nam odličan uvod za drugi dio.

Ono što me fascinira u ovome romanu je lakoća kojom je sve izneseno. Toliko jednostavno, maestralno napisano, bez previše filozofiranja, a opet tako duboko i misaono. Često ćete se zapitati tko je ovdje pozitivan, a tko negativan lik. I ako ga gledate kao negativnog, je li baš toliko loš. Autorica je jako dobro promislila sve aspekte ovog djela. Ona jako dobro poznaje svoje likove i ono što oni predstavljaju. Zato je i sam roman toliko strašan. Ima ovdje i ljigavih opisa, ima i krvi, ali mene nije to prestrašilo. Mene je prestrašio ljudski um i sama činjenica da se nešto ovakvo može događati svakome u susjedstvu. Pogledajte susjedov/susjedin vrt. Lijep je, zar ne? Baš im super rastu te rajčice i tikvice. Nije li ona zgodna djevojka jučer skrivala desnu stranu lica, a danas uokolo dijeli najljepši mogući osmijeh? Nažalost, ovakve se stvari događaju. I zato ni sami nismo sigurni kako se postaviti prema Eri. Svi ćemo se složiti oko onoga što ona predstavlja, ali možda joj nećemo tako brzo suditi. 

Štorka je nedavno doživjela i svoj prijevod na engleski i mislim da je to izvrsna stvar jer ovo je roman koji se može i mora čitati posvuda. Nije vezan za prostor, vezan je za onoga tko ga doživljava. A svatko će ga doživjeti na svoj način. Netko će ga promatrati kao majka, netko kao pravednik, netko kao zločinac. I vjerujem da će se svi u strahu zapitati: Postoji li negdje u meni Štorka?


Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE