Zamislite okolinu u kojoj opasnost vreba sa svih strana. Krvoločni dingi, razni smrtonosni insekti, sunce i toplina toliko jaki da je riskantno ostati na otvorenom duže od predviđenog vremena, ponekad i fatalno. I u svemu tome još živite usred ničega, okruženi pustopoljinom koja vas zove i mami. Mnogi su na taj način nastradali, nisu joj se mogli oduprijeti. I Cameron je pronađen usred tog ništavila, spečen i bez mogućnosti spašavanja. Radi li se o samoubojstvu ili je netko počinio strašno ubojstvo?

Upoznajemo Nathana i Buba, Cameronovu braću, njegovu majku Liz, strica Harryja, udovicu Ilse koja je ostala s dvjema kćerima, Sophie i Jo te Xandera, Nathanova sina koji ga je došao posjetiti. Bliži se Božić, ali sve je palo u drugi plan jer se obitelj Bright mora suočiti s tužnom stvarnošću. Na početku djeluje da nitko nije imao motiva ubiti Camerona. Svi se pitaju jesu li postojali problemi iz kojih se nije mogao izvući pa se jednostavno pomirio sa sudbinom i dopustio da ga priroda ubije. Ali mnoge se stvari ne poklapaju. Cameronovo ponašanje dan ranije, automobil koji je pronađen kilometrima udaljen od njega, a i sama Cameronova narav, koja postepeno dolazi na vidjelo. Odjednom je motiva puno više i svi bi mogli biti sumnjivci. Sporedni likovi koji se pojavljuju bili su također bliski Cameronu i, nažalost, nemaju lijepe riječi za njega. Jabuka ne pada daleko od stabla, a njegov je otac bio težak i nagao čovjek. I imao je tri sina te nije skrivao da mu je Cameron najdraži.

Harperin stil pisanja me osvaja. Ona pomalo gradi napetost, ali je nikada ne nedostaje.

Posvećuje se likovima, ulazi u njhovu psihu i ne zamara se jurnjavom po stranicama, ubacivanjem šokantnih otkrića i neprestanim preokretima. Ali svejedno uspije napraviti taj preokret i elegantno nas uvući u priču. Maestralno nam približava atmosferu australske zabiti koje se boje posebno oni koji tamo žive, ali je neizmjerno i poštuju. Ne možeš protiv prirode, često ni one ljudske. Takav ih način života rano nauči da se snađu kako znaju i umiju. Ali ipak je narav ta koja prevlada i pokaže se prije ili kasnije. 

“Stoka se kretala toliko slobodno da je bila skoro divlja. Nikada se nije navikla na ljude.

Ovo je treći roman Jane Harper. Nisam ih čitala po redu. Počela sam sa Silom prirode koja je mi je bila jako dobra, ali nije me oduševila kao ova i kao njen prvijenac Suša. Njih dvije su posebna kategorija krimića, onakvi na koje bih se rado pretplatila. Zaista mi sve odgovara ovdje, ni najmanje mi ne smeta sporiji početak i polagano ubacivanje osumnjičenih i njihovih razloga. Sve je smisleno i na kraju jako dobro objašnjeno i logično. Rasplet u Izgubljenom čovjeku je nevjerojatan. Nisam ga ni u jednom trenutkom mogla predvidjeti. Ali nisam se time ni zamarala i to je ono što me osvaja ovdje. Jednostavno čitate i ne žuri vam se doći do kraja jer se stalno nešto događa, neprestano nailazimo na nove tragove koji se na samom kraju savršeno uklope u cijelu priču.

Fascinira me kako je spisateljica u jedan slučaj ubacila toliko pozadinskih priča te se dotakla raznih tema koje ovom krimiću daju i jednu dozu obiteljske drame. Vrlo je dobro upoznata s psihologijom čovjeka i to se može osjetiti na svakoj stranici. Koliko toga možemo podnijeti, koliko puta okrenuti glavu i prijeći preko nečega što nas uništava? Jednom i tome mora doći kraj.


Izdavač: Profil

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE