Umjetnost je subjektivna, njen doživljaj također. Naravno da ne osporavam nečiji vrhunski stil pisanja ili izvrsnu slikarsku tehniku, ali ono što nas dotakne, naljuti, oduševi ili razočara u različitim vrstama umjetnosti isključivo je subjektivne prirode.

Neće se svakome svidjeti Dickens, Hugo ili Tolstoj, neće svi treperiti nad Van Goghovim plavim nebom ili cijeniti dubokoumnost pojedinih redatelja. I to je u redu.

Ništa nisam očekivala od ovog romana, a dobila sam sve. Doživjela sam svaki događaj u njemu, suosjećala s glavnim likovima, proživljavala njihove riječi i poglede. 

Vjerujete li u sudbinu? Mislite li da su dvije osobe suđene jedna drugoj bez obzira na prepreke? A što kada se život umiješa? Može li iznimno pragmatična osoba u jednom danu promijeniti sva svoja gledanja?

Natasha je rođena na Jamajci, ali skoro deset godina živi u New Yorku. Njena je obitelj ilegalno u državi i spletom određenih okolnosti, mora napustiti zemlju za dvanaest sati. Natashin cijeli život je ovdje, ona nema otočki naglasak i ne poznaje običaje svog rodnog kraja. Stoji čvrsto na zemlji, vjeruje u znanost, voli melankoličnu glazbu i ne dopušta si sanjarenja. Daniel je njena sušta suprotnost, također dijete doseljenika. Njegova je obitelj iz Južne Koreje i njegovi se roditelji svakodnevno muče kako bi njemu i bratu omogućili što bolji život, onaj koji oni nisu imali. Daniel je pjesnik u duši, neprestano bilježi stihove u svoju bilježnicu od koje se nikad ne odvaja, ali od njega se očekuje da ostvari “američki san”. Medicina na Yaleu, dobar posao, brak s Koreankom i djeca. Tako su to njegovi roditelji zacrtali. Ali sudbina ima drugi plan. Natasha i Daniel su se morali upoznati, sve je vodilo k tome. 

“Sami sebi govorimo da se stvari događaju s razlogom, ali to su samo puste priče. Priče koje izmišljamo. Priče bez ikakvog smisla i značenja.”

Natasha i Daniel će u jednom danu proživjeti više nego što netko proživi u cijelom životu, barem što se ljubavi tiče. Sva Natashina uvjerenja bit će poljuljana, svi njeni principi srušeni. Jer ljubav ne bira, ne pita kada i zašto. Jednostavno se dogodi. Daniel će se, s druge strane, morati malo spustiti na zemlju i shvatiti da nije sve crno i bijelo, i da se ponekad neke stvari ne mogu spriječiti.

Ovo je ljubavna priča između dvoje tinejdžera. Ali ovo je i nešto puno veće, puno ozbiljnije. Roman progovara o razlikama između Amerikanaca i doseljenika, o utjecaju vlastite kulture i običaja na nas bez obzira gdje živjeli. Neke se stvari ne mijenjaju, neki su ljudi toliko uporni u svojim gledanjima da ih je teško uvjeriti u suprotno. Roditelji često, zbog vlastitih neuspjeha i neostvarenih želja, misle da čine dobro svojoj djeci kad ne žele da ponove njihove greške te se trude poštedjeti ih muka. Ali svatko treba odlučiti za sebe, često i pogriješiti kako bi spoznao što je za njega ispravno. 

“Jer izbliza sve izgleda kao kaos. Daniel misli da je sve pitanje razmjera. Ako se odmakneš dovoljno daleko I dovoljno dugo čekaš, uvidjet ćeš red. Možda je njegovu i njezinu svemiru potrebno nešto dulje za postanak.”

Kolika je snaga tinejdžerske ljubavi? Je li ovo što se Natashi i Danielu dogodilo realno? Ovdje nastupa ta subjektivnost čitatelja. Cinici će samo frknuti nosom, realisti će sagledati situaciju i procijeniti mogućnost, ali romantičari će se pronaći u ovome romanu, jer su možda nešto slično i doživjeli, jer su se uvjerili da takvo nešto postoji. Kao što sam već napisala, nije ovo samo roman o zaljubljivanju. Ovo je priča u kojoj se mladi umovi razvijaju, propituju svoje postojanje i nešto veće od samih sebe. Priča je to o identitu u svijetu, prilagodbi i prihvaćanju, suočavanju s neuspjehom. Toliko je tema koje se nalaze u pozadini i u kojima se mnogi od nas mogu prepoznati. 

Stil Nicole Yoon je predivan.. Poglavlja su kratka, izmjenjuju se naratori, neke situacije su opisane s različitih stajališta i stranice se same okreću. Ovo je jedan od onih romana za koje nisam htjela da završe. Htjela sam saznati što će se dogoditi s likovima, ali mogla bih u nedogled čitati o njihovim životima. Osjetila sam glazbu, čula je kako prati svaki korak glavnih junaka, poistovjetila se s time jer je to glazba koju i sama slušam.

Koliko smo maleni u ovom svemiru koji nas okružuje, koliko nebitni, ali svejedno se moramo potruditi pronaći svoju sretnu zvijezdu i dopustiti da nas vodi. Jer bilo bi šteta da propustimo sve što nas čeka, zar ne?


Izdavač: Znanje

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE