ZTC

Britt-Marie je osoba koju na prvi pogled ne primjećujete. Ali ona primjećuje vas. Ona sve pamti, sve zapisuje i svega se sjeća. Britt-Marie je takva, neobična, svojeglava i jako dosljedna. Ako ona nešto kaže, ona će to i učiniti. Vrlo često, ako ne i svaki put, zapisati napomenu na svoju listu. Jer, kako netko uopće može živjeti bez popisa? Kako netko može ne održati svoju riječ i zaboraviti ono izrečeno? Kod Britt-Marie nema spontanosti, sve se mora znati, sve je crno na bijelo. 

Britt-Marie je bila ovdje

Britt-Marie je veliku većinu svog života provela u sjeni supruga Kenta, poduzetnika koji ju nikada nije doživljavao i zbog kojeg je i ostala kod kuće. Nije joj to bio problem jer u kući se uvijek nađe nešto za raditi – čistiti ili slagati ladice s priborom za jelo. A Britt-Marie puno čisti. Čisti jer ništa ne može biti dovoljno čisto. Čisti jer tako zaboravlja. Čisti kad je ljuta, ali i tužna. Čisti jer primjećuje parfem na Kentovoj košulji. A Britt-Marie ne stavlja parfem. Nikada. Roman započinje njenim posjetom Zavodu za zapošljavanje. Britt-Marie ima 63 godine i skoro nikada nije imala pravi posao. Ali sada joj treba. I dobije ga, u zabačenom Borgu, seocetu u kojem se ništa ne događa. Osim nogometa. Britt-Marie prihvaća posao održavanja rekreacijskog centra koji će vrlo vjerojatno zatvoriti za tri tjedna. U Borgu je sve zatvoreno. Ljudi su ogorčeni, nesretni i malo što ih veseli. Djeca imaju taj nogomet. A odjednom svi imaju i Britt-Marie.

Teško je pisati o radnji romana u kojem se stalno nešto događa, a konkretnog zapleta skoro ni nema. Backman opisuje svakodnevni život, probleme ljudi, osobne i javne, ulazi u privatnost svojih likova, ponovo ih ogolivši kao i u prethodnicama. Svaki je lik poseban i teško ćete ga zaboraviti. Od neponovljive Britt-Marie, preko Banke i Nekoga, policajca Svena, Samija i njegove obitelji i sve divne djece koja će u Britt-Marie prepoznati ono što im nedostaje – potporu. Nije Britt-Marie blaga prema njima, iskrena je i nemilosrdna, ponekad i otresita, ali ništa ne radi iz zlobe, već iz ljubavi koju nitko do sada nije cijenio. 

Mnogo je skrivenih i manje skrivenih motiva na ovim stranicama.: prijevara, alkoholizam, tajne, psihološko zlostavljanje, fizički napadi samo su neki od njih. Backman vrlo vješto upravlja ljudskim emocijama, ima sposobnost učiniti da se čitatelj u potpunosti stopi s likovima i proživljava njihove probleme. Često se veseli s njima, ali vrlo često i tuguje. Postoje trenuci kada bi najradije ušao u knjigu i porazgovarao s pojedincima. Kod Backmana ne cvjetaju ruže, njegov je svijet raznih boja i vrlo realističan.

Likovi su od krvi i mesa, puni mana, ali i tih vrlina koje, kad se otkriju, mogu biti nešto najljepše na svijetu.

Mogu te podignuti s poda, obojati sivu svakodnevicu, mogu dati pečat onome što si do tada proživio. Neki ljudi, a takvi su toga najčešće najmanje svijesni, toliko utječu na svoju okolinu da ih ne možete zaboraviti. Oni su uvijek prisutni, makar u vašim mislima, jer oni su svojim djelima učinili više nego mnogi svim drugim pomagalima. 

Tamara Štiglić Vodopić, Čitam Gledam Slušam

Iako je Backmanov Čovjek zvan Ove jedna od mojih najdražih knjiga ikada, Britt-Marie nikada neću zaboraviti. Na trenutke me i podsjeća na Ovea, svojom namrgođenošću i iskrenošću, ali i dobrotom koju na kraju svi prepoznaju i znaju jako dobro cijeniti. A počela je i ona 🙂


Izdavač: Fokus na HIT

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

 

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE