POŠALJI NAM UPIT

Vaše ime (obavezno)

Vaš mail (obavezno)

Naslov

Vaša poruka

Naša baza je Rijeka no pratimo zanimljive teme iz područja mode, ljepote, živnotnog stila regije, ali i puno šire. 

 

Vaše mišljenje nam je bitno!

Menu
Redakcija 099 3177320
Stack Of Books 1001655 960 720

Preporuke knjiga za hladne zimske dane!

Petak trinaesti. Mogao bi značiti svakojake katastrofe no ukoliko ste na mom mjestu, za deskom Narodne Knjižnice jednog malog mjesta sa pogledom na Velebit , taj petak znači dvadesetak poštanskih paketa ispunjenih novim književnim naslovima koji čekaju svoju obradu u stručnom programu i smještaj na police svog novog doma. Među njima bar desetak naslova koje odmah poželim prolistati – uz vrući čaj od mente ili toplu čokoladu. I tako moj petak trinaesti postaje predivan – jer ushićenje koje knjižnjičar osjeti prilikom prvog dodira sa svakom novom, mirišljavom knjigom je neopisiv.

Moja prva ljubav su knjige i književnost – zaljubljena u tiskarska slova, miris tinte na papiru, ilustracije na koricama, u rimu, asonancu, aliteraciju, spretno ispisan zaplet, neočekivani rasplet, istinita svjedočanstva, biografije, povijesne fikcije, popularnu psihologiju, enciklopedije… Sve je to dio mog svakodnevnog življenja – Knjižnica kao moj dom, knjige kao najbolji prijatelji, riječi, rečenice, ilustracije, ulomci i stranice kao scenografija jedne lijepe profesije a moja je strukovna misija upoznati druge čitače i nečitače sa ljepotom knjiga koje sam pročitala te ih privoliti na čitanje i uživanje u štivu koje je mene oduševilo.

Pročitane knjige mogla bih podijeliti u više kategorija – postoje one koje ću iznova pročitati i koje me oduševe na prvu, postoje i one koje pročitam jednom i iako ih više nikada neću pročitati ostaju mi duboko urezane u pamćenje, postoje knjige koje su me učinile hrabrijom, pametnijom, osjećajnijom, koje su zauvijek promijenile način na koji promišljam o pojedinim situacijama i ljudima. Postoje knjige koje su me dobro nasmijale, zbog kojih sam plakala od sreće, knjige koje su me dovodile do ludila ili me uspavale. Neke su me držale budnom do ranih jutarnjih sati a neke sam iščitavala tjednima dok ih napokon ne bih zatvorila i odustala – očito je da si neke knjige i ja nismo bile suđene. Neke su me rastužile a neke podsjetile na to što je prava sreća u životu, no zasigurno svaka od njih ostavila je trag u mom životu i učinila me osobom koja danas jesam.

U sljedećih nekoliko rečenica predstaviti ću nekoliko naslova koje sam pročitala u zadnjih par mjeseci a koji su se na neki način istakli među ostalima te ih mogu okarakterizirati kao meni osobno ponajbolje:

Sjon , Plava lisica.
Nevjerojatno je koliko je ova malena knjižica puna životne istine – one kakoje zovemo „karme“ koja nas ugrize kada joj se najmanje nadamo. Pisac na svom rodnom Islandu uživa popularnost koju u nas uživa rijetko koji spisatelj, možda iz razloga što je ovaj otok okovan ledom jedna od država najbogatija knjižnicama i piscima uopće u svijetu a stanovnici su pasionirani čitatelji – utopija za svakog knjižnjičara. Sjon je u ovih stotinjak stranica uspio gotovo pjevno opisati život u njegovoj surovoj stvarnosti, neobičan niz koincidencija i životnih obrata, strast i pohlepu ljudskog bića te pravde koja stiže u konačnici dok je stilom pisanja a i samim tiskom dobio figuru bajke, gotovo slikovnice sa snažnom porukom. Činjenica da je knjiga ilustracija ledenog, tmurnog, mokrog, surovog a opet magičnog islandskog krajolika još je snažnije djelovala na moj osjećaj da se radi o jednom klasiku.

Alan Bennet, Suverena čitateljica
Prije nekog vremena pročitala sam jednu šaljivu recenziju ovog naslova i to me privuklo da istu večer zgrabim knjigu sa police i stanem je čitati. Ukoliko postoji ijedna knjiga čije korice dostojno prikazuju ono što se u njoj skriva to je taj naslov. Ako je ikad odlučite posuditi znati ćete o čemu govorim. Inače Bennet je u ovoj priči odlično naglasio sav snobizam, dodvoravanje, elitizam i prijetvornost modernog dvora a Kraljicu je stavio u prvu liniju obrane čitanja, prava na informiranost i znanje. I tako britanska kraljica postaje predmet podrugljivih, upitnih i začuđenih pogleda, dok suvereno vlada čitanjem umjesto kako to dvorjani smatraju kraljevstvom. Kako svaki knjižnjičar voli i poštuje struku u kojoj djeluje tako i ja osobno obožavam kraljicu koja je stjecanje informacija i znanje uzela u svoje ruke sa knjigom kao sredstvom svog novog vladanja.

Fredrik Backman, Čovjek zvan Ove
Činjenica je da živim u malom mjestu gdje je svaki stariji mještanin pomalo nalik glavnom liku ovog romana, i na jedan duhovit, komičan i tragičan način sva su razmišljanja, djela i interakcije ovog lika vrlo slične svakodnevici koju vjerujem svatko od nas prolazi. U biti u nekim smo segmentima vrlo slični sa starcem koji kroz život putuje mrmljajući i prigovarajući, živeći jedinim ispravnim načinom življenja – samo svojim. Za njega su svi drugi u krivu, pun je potisnutog bijesa i razočaranja, a sve to kanalizira kroz jedan sarkazam u interakciji sa životinjama i ljudima te ga to čini dežurnim „ njurgalom „. Knjigu bismo mogli nazvati i portretom „uštogljenosti stare generacije„ koja sa čuđenjem i nerazumijevanjem gleda na moderno življenje. No definitivno najbitnija komponenta ovog romana je njegova otvorena duhovitost, smiješni dijalozi ( pa i monolozi ), britki sarkazam i ljudska toplina kojom je roman prožet.

Marina Vujčić, Susjed
Koliko smo se puta zatekli u situaciji da maštamo o nekom boljem načinu života, o savršenoj ljubavi, idealnom izgledu, glamuroznim putovanjima i egzotičnim jelima? Koliko smo puta u našim glavama prevrtili neku romatičnu ili erotsku situaciju sa nekim poznanikom, kolegom s posla, neznancem iz tramvaja ili susjedom? Koliko smo puta to stvarno i doživjeli van mašte? E pa junakinja ovog romana odlična je u maštanju, i daleko ponajbolja lažljivica , no zasigurno najbolje usavršila je samozavaravanje i laganje samoj sebi. Ona je prosječna, debeljuškasta, nezgodna djevojka srednjih godina čiji bi stvarni život mogla usporediti sa televizijskom slikom u crno-bijeloj izvedbi bez tona. Nema u tom životu ništa posebno, uzbudljivo, šaroliko i zabavno – čista dosada. I u tom cijelom nepokrivenom području slobodnog vremena ona maštanjem kreće u suludu vožnju onkraj zdrave pameti te počinje živjeti u lažima koje je servirala kako sama sebi tako i drugima. Špijunirajući svog susjeda i maštajući irealne dijaloge i situacije ona počinje živjeti bajku koju stvara u glavi. No rekla bih da se njen stvarni bezbojni život itekako dobro učahurio u njenoj podsvijesti pa tako ni njena mašta nije imuna na djelovanje razočaravajućih iskustava iz stvarnog života, samosažaljenja kojim se zatrpava i upornog traženja krivaca za monotonu stvarnost u svima osim u samoj sebi, te njena izmaštana romantična bajka postaje sve tmurnija i poprima oblike ozbiljnog psihološkog trilera.

Anthony Doerr, Svjetlo koje ne vidimo
Roman je postigao nevjerojatan uspjeh diljem svijeta te je s razlogom prozivan nasljednikom Kradljivice knjiga. Ima nešto u tim romanima ratne tematike koji me iznova vuku na čitanje, pogotovo u ovakvim djelima koji na jedan nepatetičan način opisuju rat i ratna zbivanja, različite poglede na iste situacije, subjektivne osjećaje dobra i zla… Svjetlo koje autor navodi u naslovu u ovoj knjizi su zapravo dva glavna lika, dječak i djevojčica, mladić i djevojka, svaki na svojoj strani rata, svaki sa jednom željom – preživjeti. A njihovi su životi, iako potpuno različiti i toliko udaljeni ipak isprepleteni i ovisni jedan o drugome – oni su zapravo svjetlonoše jedan drugome a da toga nisu ni svjesni. Vrlo je zanimljiv način na koji autor približava dva glavna lika, kako geografski tako i njihovom životnom pričom, prošlošću i zajedničkim interesima. I iako su potpuno nesvjesni da ovise jedan o drugome njihove se ratne priče završavaju na jednom mjestu u istoj situaciji koja će promijeniti daljnji tok njihova života. Volim priče koje imaju dubinu, u kojoj se autori posebno trude naglasiti trodimenzionalnost svojih likova, u kojoj je radnja temeljena na razumijevanju i prihvaćanju.

Slavenka Drakulić, Mileva Einstein ili teorija tuge
Mislim da nije potrebno posebno naglašavati vrijednost Slavenke Drakulić u književnom svijetu današnjice, ona je za mene jedna od onih književnica koja je svojim likom i djelom dostojanstveno i znanstveno stala na prvu crtu bojišnice obrani intelekta žene te svojim romanima naglašava vrijednost i utjecaj supruga, ljubavnica i prijateljica na svoje mnogo poznatije muževe, ljubavnike i životne partnere. Drakulić je elegantno zasjela na tron domaće književnosti te je Teorija tuge još jedan u nizu biografskih romana koji je čine kraljicom tog žanra. Ona u svojim prijašnjim romanima, pa tako i u ovom, opisuje snažnu, inteligentnu, požrtvovnu ženu koja se polagano gasi pod sjenom svog supruga, zanemarujući samu sebe, kidajući pomalo komadiće svog uma, srca i duše i servirajući ih svakodnevno svome suprugu da se njima hrani i na njima gradi svoje životne uspjehe. Mileva Einstein iznimno je inteligentna žena, u svoje doba bila je jedna od rijetkih žena sa akademskim iskustvom, čiji su inteket i uspjesi ostali zgaženi na cesti patrijahalnih društvenih stavova i uvjerenja, žena u kojoj, unatoč njenoj iznimnoj inteligenciji, nitko nije vidio ništa dalje šepavosti koju je nosila kroz život. Ionako poljuljano samopouzdanje jedne fizički neprivlačne žene dodatno je narušio težak brak sa Albertom te niz tragedija koje su joj se poredale kroz godine. Mnogi je smatraju zaslužnom za mnoga znanstvena postignuća Alberta Einsteina pa tako i za njegovu teoriju relativnosti, no ipak je pod pritiskom braka i društva postala depresivna, razočarana i bolesna žena. I onda se pitam kako li je samo ona snažna, nepokolebljiva studentica sa znatno boljim znastvenim obrazovanjem nego što je to njen suprug imao i s tolikom upornošću uspjela sve svoje vrijednosti i talente mirno i bez predumišljaja pokloniti svom ravnodušnom mužu? Ali to je valjda ta slijepa ljubav kojom mi žene ponekad opravdavamo idiotarije koje činimo za svoje brakove, obitelj, djecu i društvo. A čovjek zaslužan za najveći dio uništenja jednog velikog znanstvenog potencijala ostaje zapamćen ne kao nasilnik, preljubnik, lopov i nazahvalnik već kao genij koji je svijet zadužio svojom teorijom relativnosti.

Pripremila: Danijela Miletić, Narodna knižnjica Ražanac

Vaše mišljenje nam je bitno!

Optimization WordPress Plugins & Solutions by W3 EDGE