SALLY

Ana Znaor Milohnić, 28-godišnja djevojka iz Malinske na otoku Krku je naša kickboxing prvakinja – šest puta svjetska, pet puta europska.  Ana se čak i nekoliko puta okušala kao manekenka, a prošle godine je nosila i vjenčanicu na opatijskom Sajmu vjenčanja što joj je poslužilo kao odlična vježba za njezino ovogodišnje vjenčanje u Opatiji.  Razgovarali smo s Anom koja nam je otkrila sve o vjenčanju, sportu, uspjesima ali i svakodnevnom životu.

Bok Ana, kako se osjećaš? Jesu li splasnuli dojmovi od vjenčanja?

ZTC

Sretna sam jer je sve prošlo čak i bolje nego što sam očekivala. Dojmovi su splasnuli, iako sam još uvijek uzbuđena jer smo u isčekivanju vjenčanog foto booka. Ja sam veliki zaljubljenik u fotografiju tako da ga jedva čekam vidjeti i prelistati.

Osjećaš li se drugačije sad kada si udana žena?

Moram priznati da se osjećam isto kao i prije vjenčanja. Ništa se u međuvremenu nije promijenilo, osim što imamo prstenje na ruci.

Kako je proteklo vjenčanje tebe i Dalibora? Koji ti je trenutak bio najemotivniji?

Gore sam spomenula da je bilo i bolje od očekivanog, iz razloga što ja nisam jedna od onih cura koja je jedva čekala da se uda ili maštala o vjenčanici od malih nogu. Naravno da sam bila uzbuđena, ali sam to smatrala „običnim“ danom i govorila da je puno važnije sve ono što slijedi NAKON tog dana. Sad sasvim sigurno mogu reći da je dan našeg vjenčanja bio najljepši dan u mom životu.

Vjenčali smo se u ponedjeljak, što je svima bilo čudno, ali kako kaže moj muž „Mi izlazimo iz okvira normalnog“ i nismo se pridržavali skoro nikakvih vjenčanih „pravila“. Dok je Ivu i mene frizirala Sanja iz Frizerskog salona „Sanja“ i šminkala Maja Zatezalo, Dalibor se spremao s ujakom, našim kumom. Zvao me svakih par minuta pa smo se smijale da je nestrpljiviji nego ja. Htjeli smo mali pir, u krugu najužih članova obitelji tako da nas je bilo ukupno 16.

Bilo je vrlo romantično i emotivno. Ja sam danima prije svima govorila „Nemojte plakati na vjenčanju!“ i bila sam uvjerena da neću ni suzu pustiti. Međutim, na samom početku, kad me tata držeći za ruku otpratio do matičara, a naš prijatelj Damjan je pjevao i svirao našu pjesmu, suze su krenule istog trena. Pogledam seke, mamu, Dalibora – svi plaču. Taj dio mi je bio najemotivniji. Nakon matičara smo imali fotosešn. Fotograf nam je bio prijatelj Tomica Rašetina tako da je atmosfera bila odlična i opuštena, a i vrijeme je bilo prekrasno.

Na kraju je uslijedila večera u Vili Kapetanović gdje smo imali prekrasan doček, ukusnu hranu i sve je bilo savršeno.

U ulozi kume bila je tvoja sestra Iva, koliko ste povezane, jeste li karakterno slične?

Kuma treba biti osoba od povjerenja, najbolja prijateljica i osoba koja će biti s tobom čitav život. Upravo to je meni moja seka Iva. Jako sam povezana s obje seke, Ivom i Elom i ne mogu zamisliti dan da se ne čujem s njima. Iva i ja smo se kao male staaalnooo svađale, tukle, prepirale, a mama nam je govorila da ćemo biti najbolje prijateljice kad odrastemo. Tada smo se tome smijale, ali sad znamo da je imala pravo. Što se karaktera tiče, skroz smo različite. Iva je uredna, pedantna djevica, a ja sam vodenjak kojemu je sve svejedno. Iva je avanturist i sama će se uputiti na kraj svijeta na par mjeseci, a ja ću radije biti kući uz svoje bližnje i pridržavati se nekih rituala i svakodnevnice. Ja volim sve imati isplanirano, a njen moto je „Polako“. Još jedna bitna različitost, Iva je 6 godina vegetarijanka (sad već i vegan), a ja obooooožavam meso.

Možeš li nam reći nešto više o haljini koju si imala, kako si je odabrala, i kako si znala da je upravo ta haljina prava za vaš veliki dan?

Odabrala sam haljinu Gwen iz salona Vesna Sposa. Kako kažu, bila je to ljubav na prvi pogled. Takav model vjenčanice sam htjela, jer se ne vidim u „sirena“ modelima ni krinolinama. Htjela sam nešto jednostavno, a opet posebno. Osim toga, bilo mi je bitno da je lagana i udobna. Oduševilo me šivano cvijeće na gornjem dijelu i sitne šljokice koje su bile ispod prvog sloja vjenčanice.

Uspješna si sportašica, okušala si se u manekenstvu, a radiš i kao učiteljica? Kako uspiješ izvršiti sve obaveze u danu?

Treniram kickboxing od svoje 5. godine tako da ne mogu zamisliti život bez sporta. U manekenstvu sam se okušala zahvaljujući vrhunskim sportskim rezultatima jer su me na revije zvali kao posebnu gošću – kickboxačicu. Nosila sam reviju „Riječke stepenice“ 2014. te „Sajam vjenčanja“ u Opatiji prošle godine. Bilo mi je zanimljivo, iako mi je puno lakše boriti se nego hodati dok su sve oči uprte u mene. J Diplomirala sam na Učiteljskom fakultetu u Rijeci prije 5 godina i trenutno radim kao učiteljica u 1. razredu Osnovne škole „Turnić“. I dalje treniram, ali mi je puno teže i napornije nego kad sam bila mlađa i imala više slobodnog vremena. Bez obzira na posao i svakodnevne obveze, još ne odustajem!

Možeš li nam opisati kako izgleda tvoj radni dan?

Dan mi je ispunjen maksimalno: šetnje s psom, doručak, ručak, posao, sastavljanje/ ispravljanje ispita, upisivanje ocjena, planiranje radnog tjedna, kratki odmor, trening, spavanje. I tako sve ispočetka. Bez obzira radim li ujutro ili poslijepodne, dani su mi poprilično jednaki, samo je redoslijed svih obveza malo drukčiji.

Kakva si kao učiteljica? Što kaže tvoj razred na tvoje uspjehe u kickboxingu?

Volim svoju dječicu i najviše me veseli njihov uspjeh. Nije lako biti učiteljica jer treba imati puno strpljenja i ljubavi prema svima njima, pogotovo dok su još tako mali. Ljuti me neposluh pa u takvim situacijama znam povisiti ton J  Razred je s oduševljenjem gledao moje borbe na youtube-u i čak se jedan dečkić upisao u moj klub Sušak kako bi trenirao kickboxing. Prije zadnjeg natjecanja, Svjetskog kupa u Austriji, svi su mi donosili crteže pehara i govorili kako ću sigurno osvojiti zlato. Vratila sam se s 2 zlata i bili su jako sretni i ponosni kad sam im donijela 2 velika pojasa u učionicu.

Vjerujem da te svi to pitaju, ali zašto baš kickboxing?

Sasvim slučajno. Tata Predrag je trener kickboxing kluba u Malinskoj i jedan dan me poveo sa sobom na trening. Iako sam ja trebala samo sjediti i čekati kraj treninga, ja sam već tad radila vježbe (tata kaže čak i bolje od starijih koji su dugo trenirali). Došla sam kući i oduševljeno mami pokazala sve vježbe koje smo radili. Tako da ljubav prema kickboxingu traje pune 23 godine.

Imaš mnogo medalja sa raznih natjecanja, nastavljaš li se baviti kickboxingom i u budućnosti? Spremaš li se za neko natjecanje možda?

Sad sam već u godinama kad je sve češće pitanje „Koliko se još misliš baviti time?“, ali htjela bih još ove i sljedeće godine osvojiti Europsku i Svjetsku titulu koje sam držala godinama, a trenutno je aktualna europska i svjetska prvakinja Slovenka s kojom bih se voljela uskoro opet boriti. Naravno da nakon toga planiram imati djecu, a ako se budem osjećala spremno i motivirano, možda se ponovno budem borila kao i mnoge druge mame koje osvajaju zlatna odličja.

Trenutno imam tri vikenda za redom natjecanja – državno prvenstvo u Slunju, međunarodni kup u Makarskoj te Svjetski kup u Riminiju. Najvažnije prvenstvo ove godine bit će Europsko krajem godine u Mariboru.

Za kraj možeš li nam reći tko ti je najveća inspiraciju i podrška u životu i zašto?

Definitivno najveća inspiracija i podrška su moji roditelji- mama Jasenka i tata Predrag. Pružili su mi sve što su mogli, neizmjerno me vole i ponosni su na sve tri kćeri. Naučili su me da u životu treba biti skroman i zahvalan i da uvijek trebamo misliti pozitivno i vjerovati u sebe. Iskreno se nadam da ću i ja jednog dana uspjeti na taj način odgojiti svoju djecu.

Foto: Iva Znaor i Tomica Rašetina

Pripremila: Stilueta

ADVENT NA GRADINI