SALLY

Pjevačica Martina Majerle je jedna djevojka iz susjedstva koja dolazi iz malog mjesta između Voloskog i Matulja, a može se pohvaliti velikim iskustvom na glazbenoj sceni. Na prvi pogled simpatična i draga, a kroz razgovor zapravo jedna vrlo jednostavna i skromna djevojka koja za sebe kaže da voli puno mira i tišina.

Volim svoj mir i tišinu kojeg u ovom poslu nema, ima puno putovanja, puno si na sceni, puno je buke, volim i to ali privatno volim mir, volim prošetati, otići na kavu i sama razmišljati. Rekla bih da sam pomalo jedna dosadna djevojka, haha 🙂

Svi oni koji se bave pjevanjem znaju da to zapravo dolazi od malih nogu i prati te cijeli život, i sama Martina kaže kako je znala da želi pjevati od malena, ali nikad nije mislila da će se toliko dugo time baviti.

Najozbiljnije je počelo u Putokazima kada sam imala 17 godina i tu sam stekla jedno veliko iskustvo. Miranda Đaković je veliki pedagog i kod nje nema labavo, odmah na početku ako si imalo odgovoran naučiš što je rad i ponašanje na i izvan scene.

ZTC

Putokazi su za Martinu bili jedno divno iskustvo iz kojeg je puno naučila o radu i pjevanju te slaganju glasova što joj je i kasnije pomoglo jer je odmah nakon Putokaza ušla u jednu grupu pratećih vokala s Andrejem Babićem s kojom je snimala za većinu lokalnih izvođača, a zatim su ih prepoznali i šire.

Bili smo i na Eurosongu s Claudiom Beni, a kasnije su nas zvali i u Zagreb i naše suradnje su postale sve veće, pa smo tako od jednog  Massima Savića preko svih izvođača današnje estrade završili i na HRT-u. Radim i s Nikšom Bratošem. 

Ovakav posao zahtjeva veliku spremnost na iznenadna putovanja, Martina u šali kaže da su oni kao CIA – s koferima uvijek sa strane.

Vrlo nas je malo u ovakvom poslu i ako kolege čuju za tebe i vide da si veliki radnik i prilagodljiv moraš odmah biti spreman od danas do sutra, ali taj posao me je puno toga naučio, stekla sam veliko životno iskustvo i postala sam snalažljiva jer do tada sam bila poprilično zatvorena i sramežljiva. 

Već sam spomenula kako je Martina započela svoju karijeru u Putokazima, a mene je zanimao i sam početak, kako se uopće pridružila Putokazima, a priča je zaista zanimljiva i govori kako često sudbina uzme stvar u svoje ruke, a onome tko je vrijedan i dobar i ta dobrota se vraća i trud nagrađuje.

Prijateljica me nagovorila da odem na audiciju, međutim ja nisam stigla na audiciju ali je ona bila uporna i kasnije nagovorila voditeljicu Mirandu da me posluša, 2 godine sam pjevala u Putokazima i žao mi je što nisam ranije došla, to je razdoblje koje se nikad ne zaboravlja i prijateljstva koja traju i danas uz pjesmu i druženje.

Martina ima i godine iskustva na MIK-u kao prateći vokal, ali je prošle godine produkcija promijenila politiku i više ona i njezina grupa nisu bili prateći vokali već je dobila poziv od te iste produkcije da se pridruži karavani kao solistica.

Poslali su mi pjesmu Teče, teče Rečina (Bruno Krajcar, Daniel Načinović, Aleksandar Valenčić) i završila je na 3. mjestu, no ove godine me iznenadilo i drugo mjesto s pjesmom Na Trsatu (Robert Grubišić, Robert Pilepić, R.Grubišić) to iskustvo mi je dalo poticaja i publika me zavoljela tako da ću se nastaviti truditi  sljedećih godina. Da pjesma uđe u uho i da ostane to je želja svakom izvođaču.

Za sebe kaže da je oduvijek bila spontana i prepuštala se situacijama i to ju je vodilo u nove lijepe projekte i svjetske pozornice.

Imam kratkoročne planove, u ovom poslu jednostavno ne možeš imati one dugoročne. Svakako bih više voljela nastaviti raditi solo, shvatiš da u nekim godinama ti bude žao jer nisi snimio nešto solo jer ti to daje slobodu izražavanja i emocije i šalje tvoju poruku svijetu.

Najveća podrška u životu joj je mama, uvijek je bila tu uz nju što god da je trebalo.

Mama nije bila samo tu kao podrška, ona je šivala odjeću i bavila se kreativnim dijelom, a i sama je pjevala te bila prvi glas Jugoslavije, no, ipak se odlučila baviti jednim humanijim zanimanje i biti medicinska sestra. Upravo zbog toga što se i sama bavila glazbom zato toliko i razumije i nije nikada forsirala nađi si “pravi posao” jer ja sam završila i Ekonomski fakultet, mama ali i tata su uvijek bili uz mene i sestru koja se bavi glumom.

Ljubav prema glazbi i glas je u većini slučajeva nasljedan, a Martina kaže kako nije sigurna od koga ga je dobila jer i mama i tata lijepo pjevaju.

I mama i tata lijepo pjevaju, ali roditelji često imaju problem kada djeca krenu u te vode jer je dosta nestabilno i moraš biti jako dobar i stalno se truditi i raditi.

Martina je u svom poslu ostvarila i suradnje s mnogim vrhunskim glazbenicima na ovom području, teško je izdvojiti nekog no svakako je se i nekoliko izvođača posebno dojmilo.

Imam sreću da još uvijek s njima surađujem, kao što je jedan Massimo Savić koji je prekrasan čovjek, vrhunski umjetnik, jako obrazovan glazbenik i intelekturalac, s njim radim od 2006. godine, zatim, Zdravko Čolić koji je ljudina i prava bosanska duša, s njim sam prošla i Australiju i Ameriku i svugdje je rado viđen gost, predivno iskustvo. Svakako moram izdvojiti i Severinu koja je veliki radnik i imali smo prilike surađivati 2009. godine na njezinoj turneji, ona je jedna velika pjevačica i naša najveća zvijezda, samo riječi hvale.

S godinama i glazbeni ukus i uzori se mjenjaju, a s time se slaže i Martina i smatra kako svatko ima svoj stil i mjesto na sceni.

Kao dijete voljela sam Whitney Huston, Waya Con Dios, a na hrvatskoj estradi jako sam voljela Doris Dragović i htjela sam biti ona haha. 🙂 No s vremenom shvatiš kako svako ima neki svoj stil i više toga ti se počne sviđati, i da uvijek ima razlog zašto je netko tu gdje je i da ima priču iza sebe. Autentičnost i emocija se prepoznaju, a svako tko je bio iskren ima svoju publiku.

Za kraj sam je upitala ima li možda neka osoba s kojom bi voljela snimiti duet.

Nisam nikad o tome razmišljala, hahah, zaista najviše cijenim Severinu kao izvođača i voljela bih da to bude ona.

Pripremila: Ines Cunjak

ADVENT NA GRADINI