ZTC

Kada čujemo riječ minimalizam prvo što nam padne na pamet su divni minimalistički interijeri većinom u neutralnim bojama poput bijele, sive ili pastelnih nijansi. No, minimalizam je puno više od toga. Naša današnja gošća Iva Klepo Lepur (36) majka je troje djece, te rođena Zagrepčanka koja od svoje udaje živi u Zadru, rodnom gradu svog supruga. Po zanimanju je diplomirani inženjer arhitekture te uz posao vodi i blog MINIMALIZAM.ŽIVOT.PROSTOR. Iva kaže kako joj pisanje bloga dođe kao ispušni ventil, gdje može raditi ono što voli bez ikakvih prepreka. Minimalizam je njezina nit vodilja koju pretače u razne aspekte svog života. Njezin blog i cijela ideja nas je zaintrigirala te smo upitali Ivu da nam ispriča svoju priču, kroz razgovor nam je otkrila i zašto je pokrenula blog, kakav je to njezin minimalistički pristup životu, podijelila je s nama i nekoliko korisnih savjeta i otkrila nam što voli raditi u slobodno vrijeme, ali nećemo više duljiti, prepuštamo riječ Ivi da nam više otkrije sama.

Draga Iva dobro nam došla na Stiluetu, drago nam je da često možemo ugostiti kreativne i inspirativne osobe koje će nam ispričati svoju priču, pa ćemo i naš razgovor započeti upravo tako – vašom pričom. Vi ste arhitektica, surpuga, majka, ljubiteljica dizajna i svega lijepog, imate i vlastiti blog, kako ste se odlučili započeti s pisanjem, koja je vaša priča?

Ideja o pokretnju bloga mi se motala po glavi možda čak i nekoliko godina, no početkom ove godine sam jednostavno odlučila početi. Doslovce sam sjela u ured jedno popodne, osmislila vizual i objavila prvi post. Blog mi dođe kao dobar ispušni ventil. Naime, zanimanje arhitekta je dosta zahtjevno,  pogotovo ako ga stavite u kontekst našeg zakonodavstva, raznoraznih problema s kojima se svakodnevno susrećemo moje kolege i ja. Na fakultetu je sve bilo nekako idealistički posloženo, mogli smo praktički svaku svoju ideju pretočiti u odličan projekt, bez ograničenja budžeta, bez problema sa investitorima, bez zavrzlama prostornih planova i meni je falio taj inspirativni neopterećeni dio mog zanimanja. Blog mi je omogućio da ponovno vratim taj osjećaj i jako me veseli rad na njemu, pogotovo kad vidim koliko pozitivnih reakcija dobijam zauzvrat, vrlo motivirajuće.

Na vašem blogu pronalazimo svašta, od ukrašavanja, raznovrsnih projekata, savjeta, uređenja… možete li nam otkriti malo više, što sve servirate svojim čitateljima?

Kad sam pokretala cijelu priču, znala sam da ne želim da blog bude isključivo o arhitekturi i dizajnu, već da obuhvati i lifestyle. Otuda i ime, minimalizam koji nas vozi kroz život i prostor. Moja nit vodilja je minimalizam, koji se da pretočiti u sve aspekte življenja, i čini mi se da se dosta ljudi može pronaći u temama koje prezentiram. Minimalistički pristup životu uvelike olakšava komplicirani i pretrpani raspored kakav većina ljudi danas ima, opterećujemo se nepotrebnim stvarima koje nam pružaju kratkotrajnu radost, a zapravo je poanta da promislimo što nam zapravo treba. Taj minimalizam provlačim i kroz garderobu, i kroz odgoj djece, kroz projektiranje itd. Na mom blogu se može naći dosta teoretskih tema, ali i savjeta o uređenju, projekata mog arhitektonskog ureda Projekting d.o.o. iz Zagreba.

Koliko već dugo pište i kakve su dosadašnje reakcije, koliko vam taj feedback znači?

Počela sam pisati početkom 2019. godine, i moram priznati da je i mene iznenadio velik odaziv. Moj profil na instagramu @minimalizam.zivot.prostor polako ali sigurno ima sve više pratitelja, i vidim da su ljudima doista teme i fotografije interesantne. Često mi se javljaju s komentarima, privatnim porukama i pitanjima. Jako me veseli kad vidim da ima interesa za ne tako čestu instagramsku nišu i svakako je motivirajuće za daljnji rad.

Jeste li oduvijek znali čime ćete se baviti, što vas je toliko privuklo kod arhitekture, iako odgovor svakako, barem djelomično, nije teško naslutiti… 🙂

Odrasla sam u obitelji arhitekata i građevinara, i čini mi se da je moj odabir bio sasvim prirodan i očekivan. Otac mi je diplomirao arhitekturu, a majka građevinu. Smiješno mi je što smo brat i ja i od malih nogu bili involvirani u ovu kompleksnu struku: imamo fotografije gdje se brat (koji je također arhitekt) i ja igramo, a kraj nas je mamina knjiga o betonima. Na izletima i putovanjima je tata uvijek svojim pričama i opisima građevina okupirao svu našu pažnju. Iako sam paralelno završavala zagrebački MIOC i srednju glazbenu školu, nisam dvojila oko odabira fakulteta.

Arhitektura je predivna, koliko god da je zahtjevna. Dobar arhitekt mora biti i psiholog, i ekonomist, i sociolog, i povjesničar, i uvijek biti spreman učiti nešto novo.

Veliki plus moje struke je što nikad ne radim isti posao dva puta, a vrlo često neki novi projekti znače i dodatno učenje. Dobar trening za mozak, rekla bih.

 

Možete li nam i malo više otkriti o svom poslu, koji su najveći izazovi jednog arhitekta?

Izazova ima dosta. Najveću muku svaki arhitekt muči sa problemima koji se tiču zakonodavstva, nejasno napisanim prostornim planovima, sporosti birokracije, zatim problemima s naplatom odrađenog posla. Sam rad sa zahtjevnim investitorima zna biti dosta iscrpljujuć, mi se interno znamo zafrkavati da smo na fakultetu trebali odslušati i psihologiju. S druge strane, uživam raditi s jednostavnim ljudima koji dođu i prepuste se u ruke arhitekta. Često s takvim ljudima ostanem u kontaktu i nakon odrađenog posla.

Veliki ste ljubitelj minimalizma, života i prostora, baš kao i ime vašeg bloga MINIMALIZAM.ŽIVOT.PROSTOR. Moramo priznati da nas je upravo taj minimalizam i privukao jer smo i sami ljubitelji istoga, kako spajate upravo ova tri pojma?

U startu mi je taj naziv sjeo, činio mi se jezgrovit i dao naslutiti što se iza tog naziva krije. Minimalizam kao stil života. Minimalizam pretočen u prostor. Dakle, pravi ljubitelji minimalizma uvijek će se radije okrenuti pročišćenim prostorima lišenim nepotrebnog, a isto tako lakše će i iz svojih životnih navika izvući ono što je bitno a ono bez čega mogu će eliminirati.

Koliko volimo minimalizam, toliko smo i sentimentalni i ponekad je vrlo teško izbaciti neke stvari i predmete iz vlastitog doma te to često dovodi do zatrpanosti i nesklada. Tu se nađe i višak cipela ili odjeće koje nemamo ni gdje spremiti, koji su vaše male tajne kod minimalističkog uređenja prostora, što bi predložili našim čitateljima?

Velika većina ljudi danas ima previše stvari, već iz vlastitog doma možete kupovati, sve je dostupno i sve vas mami. Unatrag gotovo dvadeset godina kao da je konzumerizam krenuo uzimati zamah i još uvijek ne staje. Veliki je naglasak danas na odjeći i izgledu, pritom nije nužno naglasak na kvaliteti nego u količini, pokazati se u što više različitih kombinacija, a realno svaki komad odjeće obući možda dva puta. Po meni, suludo bačen novac. Moj prvi veliki filter je bila selidba. Mislim da sam onda dvije trećine ormara poklonila ili reciklirala. Svoju garderobu sam reducirala na trideset komada po sezoni. Sad kad gledam, čini mi se da bih i to mogla smanjiti. Puno teže se odlučujem na kupnju nego prije, dobro promislim što mi zaista treba i sada za taj komad odjeće izdvojim više novca jer mi je bitno da bude kvalitetan i da ga mogu dulje nositi. Prednost dajem domaćim dizajnerima, ljubitelj sam (naravno) crne, sive i bijele odjeće u neobičnim krojevima. Najdraže komade nosim godinama.

Svima bih savjetovala tzv. dijetu od shoppinga, ja sam primjerice zadnji komad odjeće kupila oko Božića, i odlučila sam 6 mjeseci ne kupiti ništa. Iako sam mislila da će mi biti teško, zapravo uživam i vjerujem da ću u sljedećem shoppingu zaista s veseljem odabrati par novih komada. I izbaciti neke iznošene, da spriječim gomilanje.

Što se tiče uređenja prostora, čini mi se da je osnovna greška danas previše namještaja u premalo prostora, nagurati koliko stane. Manje je više, ne treba odmah čitav stan opremiti, nego pustiti da prođe malo vremena, da osjetite kako prostor diše i koje su vam zaista potrebe. Fotografije s interneta znaju zavarati, i onda se ljudi fokusiraju na stvari koje ponekad nisu prilagođene njihovim prostorima. Često me ljudi angažiraju kad već sve namjeste i shvate da su potrošili novac i pogriješili.

Za kraj ostavljamo ono najteže pitanje, već smo spomenuli da ste i majka i supruga, otkrijte nam kako provodite vaše slobodno vrijeme, tko je Iva kada nije zatrpana poslovnim i obiteljskim obvezama?

Srećom sam uvijek bila dobro organizirana i onaj sam tip osobe koja što više obveza ima, bolje funkcionira. Ako su mi na to-do listi samo dvije obaveze, vjerojatno ću potratiti pola dana nepotrebno.

Ono što me opušta je sviranje klavira, fotografija, dobra knjiga i glazba. Veliki sam ljubitelj boravka na otvorenom, najbolje mi puni baterije odlazak u prirodu. Nekad mi je more bilo prioritet, a sad kad živim na moru sanjam o šumi i planini. Od rekreacije biram jogu i vožnju biciklom. Život u manjem gradu daje mi tu slobodu da svaki dan mogu provesti par sati s djecom vani. Ono vrijeme koje bih npr u Zagrebu potrošila na promet i parking, u Zadru provedem u šetnji na zraku. Svestrana sam i uvijek imam premalo vremena za sve ideje i aktivnosti koje želim obaviti, ali srećom onda se javi minimalist u meni i racionalno odluči što je prioritet.


Više o Ivi možete saznati na njezinom blogu minimalizam.zivot.prostor te isotimenom Instagram profilu @minimalizam.zivot.prostor


Foto: privatni arhiv

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE