ZTC

Kao svibanjski pupoljci bude se rujanske odluke. Osjećaj je to kojem je nemoguće odoljeti. Duh i tijelo dobili su svoju dozu potrebnog odmora i sada pozivaju na akciju.

Vrijeme je promjena i vrijeme je odluka. Ako ste poput mene onda je to čak i problem jer u glavi se na dnevnoj bazi rađaju nove ideje i sve mi djeluju genijalno, no treba ih sortirati u ladice i odlučiti koje su zrele, a kojima treba još vremena da sazriju.

Treba ih osjetiti i zatim treba djelovati.

Nama rujan znači puno toga. Pogotovo otkad smo roditelji i otkad i djeci rujan znači puno toga. Djevojčica je krenula u drugi razred, osjećaj da imam dijete koje ide u školu još mi je nestvaran – Pa kako, ona je još mala, kad nam je to došlo? U nekim su me trenucima izmorile sve one klasične faze – grčevi pa izlaze zubići pa prilagodbe na vrtić pa stalno nešto.

I dok smo se prilagođavali na prilagodbe vrijeme je prošlo.

Kad je Dječak četiri godine poslije nje došao i upotpunio našu priču znala sam jedno – da ću više uživati u njemu, da ću se manje bojati jer sve prebrzo prođe, i loše i dobro.

Dječak je ove godine nastavio s vrtićem i nakon prvog tjedna ovaj je već doma, klasika, znat će roditelji mališana. I dok bi prije bila luda – Kako ćemo? Posao? Tko će šta preuzeti?

Sada ne “ludujem”, organiziramo se čim bolje možemo jer i to proći će. Svaki put je prošlo…

Vremena i faze prolaze, nove odluke dolaze.

Jedna od njih neka bude i osnaživanje osjećaja sigurnosti, onoga koji u svim trenucima šapće da će sve biti u redu. Jer na kraju i bude. Odlična odluka je uzimanje od života sve što pruža, svakodnevna radost, znatiželja i ljubav.

Ne ljubav nužno dramatična i velika, ljubav koju se može osjetiti u puno sitnih radosti – dobroj knjizi, koncertu ili predstavi, novom kontaktu, kolaču koji dugo niste jeli, pjesmi koju si dugo niste pustili, isprici koju pre/dugo niste izrekli, čaši vina na kraju dana koju ste si ni ne znate kada zadnji put priuštili, planiranju putovanja, dekoriranju stana…

Sve je to ljubav i sve je to dobra odluka.

Rujanska ili ne, čak je i manje bitno. Mene je ovo ljeto resetiralo na neke druge postavke, učinilo me iznimno sretnom i opuštenom. Vratila sam se sebi.

Utišala sam buke i nemire, na svom brodu života našla sam svoju bonacu mira.

A nije se dogodilo ništa revolucionarno ili veliko, samo sam se nekako  neplanski posložila.

Želim vam da čim lakše i ljepše prevladate vjetar rujanskih promjena i da pronađete svoje sretno mjesto. Ne ono opipljivo, lako za to.

Ono u vama jer kad je to mjesto na kojem čvrsto i sigurno stojite vjetrovi promjena ne mogu vam ništa. Ne mogu mi ništa.

Sretno svima, samo hrabro, pozitivno i strpljivo, sve dođe na svoje… 

Vaši komentari