MENU
21192605_1081806268620805_8366268342891787441_n

Nicole Živolić: “Dok pjevam osjećam se slobodno!”

Naša današnja sugovornica, Nicole Živolić, vrlo je mlada, no i iznimno talentirana pjevačica. Ima tek šesnaest godina, a već niže zapažene rezultate i priznanja na brojnim natjecanjima i festivalima. Otkrila nam je nešto više o svojim počecima, ali i ambicioznim planovima za budućnost. Prekrasna iznutra i izvana, Nicole jest definitivno jedna od onih dama o kojima ćemo još mnogo pisati…

Draga Nicole, javnosti si poznata kao mlada, ali i vrlo talentirana pjevačica prekrasnog glasa. No, kako bi se sama predstavila našim čitateljima? 

Zovem se Nicole Živolić, imam 16 godina i dolazim iz Poreča. Idem u 3. razred Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu u Puli, smjer HTT. Od ove godine paralelno pohađam i srednju glazbenu  školu, te preko tjedna živim u Učeničkom domu Pula. Pjevanjem se bavim od svoje 13. godine, pohađam satove pjevanja u Buzetu u sklopu organizacije Mali Veliki Mikrofon pod vodstvom Alana Poropata, a moja mentorica je Ana Kučan Jakšić. Nadam  se da će pjevanje biti moja životna profesija.

Što za tebe predstavlja glazba? Kako se osjećaš dok pjevaš?
 
Oduvijek sam voljela pjevati i završila sam osnovnu glazbenu školu u Poreču (harmonika), ali sam se tek s trinaest godina počela ozbiljnije baviti time, nakon sto sam se dva put prijavila na lokalni dječji festival “Voci Allegre” koji vodi Gordan Gregurović. Pjevanje je nešto što me čini sretnom. U glazbi postoji toliko žanrova, tako da za svakog postoji nešto. Ja pjevajući mogu izbaciti iz sebe sve svoje emocije, bila to tuga, sreća, pa čak i ljutnja.

Na pitanje : “Kako se osjećaš dok pjevaš?” moj je odgovor – SLOBODNO. Pozornica je mjesto na kojem na par minuta mogu zaboraviti sve brige.

Iako si mlada iza tebe su brojni nastupi i nagrade na različitim festivalima i natjecanjima. Neki od najpoznatijih su Zvjezdice i Risongić… Možeš li izdvojiti omiljenu uspomenu ili nagradu?
 
Jedna od najomiljenijih uspomena/nagrada je definitivno bio moj nastup na “Pula pjeva” gdje sam po prvi put nastupala u pratnji banda i pobijedila. Gdje god sam do sada nastupala, bilo je predivno i svako iskustvo cijenim jer mi pomaže u sazrijevanju, ali moram izdvojiti velika iskustva popu sudjelovanja u “Zvjezdicama” i mog nedavnog nastupa u pulskoj areni na puštanju lampiona dobrih želja.

 

Kako si se osjećala kada si osvojila prvo mjesto na riječkom Risongiću?
 
Iskreno,nisam očekivala pobjedu na Risongiću. Bila sam jako zadovoljna s nastupom, ali stvarno sam se iznenadila. Naravno,bila sam presretna i ponosna.

 Nedavno si snimila i prvi spot cover od  pjesme “She used to be mine” Sare Bareilles. Što ovaj korak predstavlja za tebe? Jesi li zadovoljna konačnim rezultatom?
 
Da, moj prijatelj,plesač i kolega Devin Juraj i ja smo snimili cover od pjesme “She Used To Be Mine” od Sare Bareilles, koja je zapravo pjesma iz mjuzikla :”Waitress” Neki ljudi koji ne znaju za taj mjuzikl su zbunjeni pa se pitaju zašto sam ja glumila konobaricu u spotu, pa evo, to je razlog zašto. Nismo htjeli da naš spot bude kopija mjuzikla, ali smo ipak pokušali uklopiti pub u našu priču kako bismo barem dodali taj mali prepoznatljivi detalj. Naravno, prezadovoljna sam konačnim rezultatom i još jednom se želim zahvaliti Devinu i Nenadu Bravaru koji je snimio spot te Milislavu Katrasniku na svijetlima. Uskoro spremamo nešto novo i drugačije.

Kakvu glazbu sama slušaš u slobodno vrijeme, u kojem žanru se najbolje pronalaziš?
 
U slobodno vrijeme slušam ono što mi se sluša hahaha. Jedino što ne slušam su cajke. Kad sam na slušalicama, ne postoji ograničenje, ali najčešće slušam pop, balade…Nešto što ljudi ne znaju je da slušam Kpop odnosno korejsku glazbu i da me jako interesira Južna Koreja općenito. Sve u svemu, slušam otprilike sve.

Kakav je osjećaj zakoračiti na pozornici, stati pred publiku, postoji li trema?
 
Osjećaj kad zakoračim na pozornicu je neopisiv. Kad stanem na taj stage i svi se fokusiraju na mene, osjećam se ispunjeno. Naravno da postoji trema, ali ona dobra, ona koja mi pomaže da budem bolja.

Otkrij nam kako usklađuješ sve obaveze u danu, školu, pjevanje…?
 
Haha, nije to nikakvo “otkriće”. Najiskrenije, ponekad jedva držim konac s koncem i ima tu puno uspona i padova, ali uvijek se trudim sjetiti i zamisliti kako ću jednog dana biti sretna i ponosna jer sam sve uspjela uskladiti i odraditi kako treba.

 Za kraj, kakvi su planovi, snovi za budućnost?
 
Moji planovi su da upišem 1. razred srednje glazbene skole, jer sam trenutno u 2 PR-u, a kada budem  spremna upisati i glazbenu akademiju. Što se tiče snova, već su dugo isti i mislim da će takvi i ostati. Uvijek imam osjećaj da kad ovo kažem ljudi si misle : “Samo ti sanjaj i maštaj…to nije realno.”, ali moj san je postati pjevačica koju će se pamtiti i koja će ostaviti trag  u glazbenoj industriji, netko poput Whitney Houston, Michaela Jacksona, Elvisa Presleya…To mi je san, a uz PUNO truda i rada, možda se i ostvari.

Nisam htjela pustiti da ovaj članak izađe bez da se zahvalim svojim roditeljima koji me oduvijek podržavaju u svemu što volim, a u ovom slučaju to je pjevanje. Beskrajno sam im zahvalna na svemu što mi pružaju. Moji će roditelji vjerojatno čitati ovo, tako da mama i tata, znajte da vas beskonačno volim.

Pripremila: Katja Grubiša

Fotografije: Privatni arhiv

Vaši komentari