skip to Main Content
MENU
Nicola Capobianco – prije desetak godina o Rijeci nije ništa znao, a danas mu je ovaj grad dom

Nicola Capobianco – prije desetak godina o Rijeci nije ništa znao, a danas mu je ovaj grad dom

Ljubav ili karijera? Ma uvijek ljubav, potvrđuje to i naša današnja priča u rubrici  MEN’S CORNER ugostili smo jednog jako zanimljivog sugovornika. On je Nicola Capobianco, danas usudim se napisati naš pravi Riječanin, a čovjek koji prije desetak godina nije ni znao gdje je naša Rijeka. Ovo je njegova priča…

Nicola je svoju karijeru gradio na kruzeru, počeo je kao animator u dvadeset i prvoj godini, a godine rada, ustrajnosti i predanosti dovele su ga do pozicije kruzer direktora. Vezano uz posao tako je posjetio Dubrovnik i Split, no priznaje mi s osmijehom na licu, kako o Hrvatskoj nije znao puno.

„Ja sam iz Capursa, osam kilometara od Barija, moram priznati nas nije baš privlačila Hrvatska kao ni ostale zemlje na istoku, nismo znali puno o vama, djelovala mi je nekako „sivo“, stvarno nisam znao kako je kod vas ni što se događa.“

Nicola Capobianco

No, eto sudbina je htjela drugačije i pobrinula se da dozna jako puno. Da dozna sve.  Na kruzeru je izgradio uspješnu karijeru,  a igrom sudbine 2008. godine na brodu se pojavila ona. Eva.  Kad je rekla da dolazi iz Rijeke, Nicola priznaje kako nije ni znao gdje je ta Rijeka, no uskoro je doznao… A taj mu je susret obilježio život. I njoj naravno jer danas su supružnici i roditelji prekrasne djevojčice.

Iste godine u listopadu došao je u Rijeku na par dana i već tada komentirao: Ja bih tu mogao živjeti.

Sunčani i topli dani, užurbano Korzo, svidjela mu se energija grada i ljudi, sve je bilo baš kako treba!

Tada je imao 32. godine, i bilo je vrijeme za važnu odluku, nastaviti uspješnu karijeru ili dati priliku ljubavi, posvetiti se  obitelji. Svjestan da se posao uvijek može izgraditi, odlučio se za obitelj. I za našu Rijeku!

„Odradio sam zadnju turu na kruzeru i u listopadu 2009. godine došao u Rijeku i – ostao. Sretan sam ovdje, ovo je lijep grad, imam obitelj, posao, prijatelje, sve što mi treba.“

Jedan dio razgovora posebno me nasmijao, pitala sam svog sugovornika je li znao koju riječ na našem jeziku prije dolaska. Nije znao, a prva riječ koju je naučio bila je –  Usprkos!

„Ta riječ bila mi je toliko neobična, čudna, usprkos, i tako je postala prva koju sam naučio.“

Danas priča odlično, a učio je uz gospođu iz Pobri, bili su povezani preko Skype-a, a smije se kako je gospođa pričala čakavski no naučila ga je jeziku gotovo savršeno, izdaje ga još jedino zvučni talijanski naglasak.

Nicola  je vlasnik HOSTELA 1 W supružnici su ljubav prema putovanjima kanalizirali u posao, a hostel doista predstavlja „svijet u malom“ i donosi inspiraciju različitih kontinetata u centar Rijeke. Ime hostela 1W je skraćenica od One World, jer hostel predstavlja ‘svijet u malom’ u kojem se susreću putnici iz različitih dijelova svijeta, a njihovo srce kuca kao jedno, bez obzira na kulturu, religiju ili seksualnu orijentaciju…iz toga proizlazi i slogan hostela 1W: One world, one beat. Na tom konceptu hostel je i uređen: spavaonice i sobe predstavljaju kontinente a crvena linija koja prolazi kroz cijeli hostel ih povezuje i predstavlja taj ‘heart beat’.

Hostel je već priznat od strane posjetitelja i struke, a istaknut ćemo ovom prilikom kako je  primio priznanje u  akciji Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku te drugo mjesto u kategoriji hostela!

Nicola vidi veliki potencijal u Rijeci i okolici i kaže kako su posjetitelji jako zadovoljni. Ipak, nada se kako će zaživiti i turizam zimi te kako će ponuda grada pridonijeti i porastu broja gostiju u tom periodu. Ima neke ideje i moram priznati da su odlične. Hostel će do ljeta biti proširen, a moj sugovornik otkriva kako jako voli svoj posao, voli raditi s ljudima i biti domaćin, kako doma prijateljima, tako i svojim dragim gostima u hostelu koji zasad najviše dolaze iz Njemačke i Engleske. Želi se bazirati na „local experience“ i tu vidi veliki potencijalu u turizmu Rijeke koja mu je jako prirasla srcu. Znatiželjna kakva jesam, zanimalo me i koja su mu omiljena mjesta u našem kraju, evo što mi je otkrio:

„Jako volim Korzo, volim šetati, volim Kostrenu, Opatiju, sve mi ovdje odgovara i lijepo mi je, nakon godina boravka u Rijeci osjećam se kao doma, imam sve.“

Meni je ovo bilo dovoljno za zatvorim svoj rokovnik i nastavim razgovor uz kavu. Sretna sam uvijek kad čujem kako je netko u našoj Rijeci pronašao sve, a pogotovo obitelj i dom. Nicolina priča potvrđuje ono meni najdraže, obitelj je temelj sretnog života, a uz podršku obitelji, a zatim i prijatelja na bilo kojem komadiću Zemlje možemo pronaći svoje sretno mjesto, usprkos svemu i svima 🙂

Hvala Nicola na ugodnom razgovoru!

Pripremila: Marija Mažar

Foto: Ivor Mažar

 

Vaši komentari
Back To Top